Zaboravljamo da iza pulta ili blagajne ne stoji robot, već osoba – studenti, majka, otac, netko tko preživljava od minimalca, netko tko je imao loš dan, netko tko je, kao i svi, zaslužio osnovno poštovanje.
Iako često ponavljamo kako „svi trebamo više poštovanja jedni prema drugima“, to pravilo kao da nestane čim zakoračimo u dućan, kino ili bilo koji drugi prostor gdje nas netko uslužuje. Zaboravljamo da iza pulta ili blagajne ne stoji robot, već osoba – studenti, majka, otac, netko tko preživljava od minimalca, netko tko je imao loš dan, netko tko je, kao i svi, zaslužio osnovno poštovanje, piše Večernji.
Na Redditu se ovih dana pojavila objava koja je pokrenula lavinu komentara: "Ljudi koji radite u dućanu, što vas najviše živcira kada kupac kaže ili napravi?" I da, ima svega – od apsolutno nevjerojatnih scena do onih svakodnevnih, sitnih uboda koji iz dana u dan izjedaju strpljenje. Jedan korisnik odmah u startu piše što ga najviše izbaci iz takta: “Užasno me živcira kada mi bace pare na pult kao da sam neka životinja.”
Druga korisnica opisuje iskustvo iz DM-a, gdje kaže da su kupci većinom okej, ali da se oko Božića pretvore u nezadovoljne inspektore poklon pakiranja. “Ajme kako si to zamotala”, “možeš li ljepše”, “daj nemoj u ovaj papir”, pa čak i: “Je l' možeš uzet onaj papir šta prodajete?” - jedino ako ga vi kupite, gospođo draga.” I tu nije kraj: “Jednom je jedan lik digao dramu da mu je netko ukrao kišobran, a kišobran bio s druge strane vrata.”
U informatičkoj trgovini jedan zaposlenik doživio je apsurdno pitanje: “Lik je prošao kraj hrpe mobitela i kompjuterske opreme i pitao – imate li gajbu piva?” Omiljena mu je izjava, pak, bila ona bahata: “Pf, ima u XY trgovini jeftinije.” "Pa dobro, idi tamo? Kao da ja određujem cijene i kao da meni znači hoćeš li ti kupiti proizvod ili ne", dodao je.
Ima i onih „dobronamjernih“ komentara koje često čujemo pred blagajnama. “Kaže lik blagajnici na blagdan Svih Svetih: 'I danas vas tjeraju da radite?'” Korisnik dodaje kako ga je blagajnica pogledala tako da se čovjek „natrpao u vrećice i zbrisao, mislio sam da će ga izbost kemijskom.“
Onda su tu i svakodnevne frustracije – kad netko ne zna reći ni “dobar dan” ni “hvala”, kad na pitanje “Trebate li vrećicu?” ne reagira pet puta, a onda na kraju optuži blagajnicu da je “nije dala vrećicu”. Ili kad ostave punu košaru nasred dućana i – odu. Jer su se “predomislili”.
Jedna djevojka iz kina kaže da su je psovali jer nema sira. “Kao da sam ja odlučila da nemamo sir!” - napisala je. Druga osoba koja radi u trgovini s odjećom ogorčena je kad ljudi artikle vraćaju naopako, kada se deru zbog vrećice koja košta 10 centi, ili kada joj na “Trebate pomoć?” odgovore: “Nema meni pomoći.”
