Tomislav Bogović, bivši ravnatelj DES-a, nepravomoćno je na splitskom Općinskom sudu proglašen krivim zbog klevetanja svoje nasljednice na mjestu ravnatelja Edite Maretić Dimlić.
Proglašen je krivim jer je 5. srpnja 2022. na internetskoj društvenoj mreži Facebook na svom profilu objavio post sljedećeg sadržaja: „Puljku sve čestitke na imenovanju ove 'menadžerice godine' za v.d. ravnateljicu koja je javnu ustanovu pretvorila u radni 'logor'. Zanimljivo je da ove inkriminacije dolaze u vrijeme kada sam je prijavio za prikriveno financiranje odnosno sumnju za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju. Naime, od 2019. do 2021. godine Ustanova DES za socijalnu usluge prehrane u Pučkoj kuhinji fiktivno je Gradu Splitu fakturirala preko 70.000,00 toplih obroka u vrijednosti od preko 1,6 milijuna kuna (novac poreznih obveznika). Još jednom sve čestitke Editi Maretić Dimlić koja se u svom mandatu prema DES-u ponašala kao prema'plijenu', pretvorivši ga u privatno vlasništvo političke stranke (pogodite koje).“
Taj tekst je uskoro osvanuo je dnevnom tisku, a u Maretić Dimlić je protiv Bogovića pokrenula privatnu tužbu u srpnju 2022. godine.
Visina kazne
Bogoviću je određena novčana kazna u visini od 50 prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj, u visini jednog dnevnog iznosa od 38,43 eura, što iznosi ukupno 1.921,50 eura. Kaznu je dužan platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.
Ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan prosječni dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, s time da jedan prosječni dnevni iznos iznosi 38,43 eura pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.
„Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan prosječni dnevni iznos, zamijeniti s jednim danom zatvora“, stoji u presudi.
Maretić Dimlić je navela da je spremna prihvatiti ispriku, dok je okrivljenik istakao da se privatnoj tužiteljici već i ranije ispričao, ali vezano za nju kao fizičku osobu, međutim da su tekstovi napisani u odnosu na funkciju privatne tužiteljice kao ravnateljice predmetne Ustanove DES pa da joj se za to nema namjeru ispričati.
Okrivljeni Tomislav Bogović je izjavio da se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.
Bogović je prilikom davanja obrane kazao da su istinite tvrdnje da je on 5. srpnja 2022. tekst objavio na svom facebook profilu, odnosno 6. srpnja 2022. putem portala medija Slobodna Dalmacija, međutim da time nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret budući da njegovi navodi dijelom predstavljaju njegov vrijednosni sud o privatnoj tužiteljici, a dijelom istinite činjenične tvrdnje, tj. da dokazuju opravdanost zbog čega bi vjerovao da su te iznesene činjenične tvrdnje istina.
Bogovićeva obrana
Na mjestu ravnatelja je bio zaposlen od 2014. do 2018. godine, a zatim je bio savjetnik novoj ravnateljici. Kako nisu imali dobru komunikaciju, potpisao je sporazumni raskid, a nakon toga je smješten na radno mjesto referenta kontrole kvalitete. Osim toga, imenovan je za predstavnika radnika u radničkom vijeću.
Navodi da je nepravilnosti u vezi količine obroka prijavljivao svim institucijama. Prvo je te nepravilnosti prijavio pučkoj pravobraniteljici i u toj prijavi je izrazio sumnju da se radi o kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju te su te nepravilnosti proslijeđene državnom odvjetništvu, koje da je nakon provedenih izvida utvrdilo da nikakva kaznena odgovornost ne postoji, ali da su ipak postojali određeni propusti za što da bi se odgovaralo disciplinski.
Kazao je da je te nepravilnosti uočio 2019. pa da je 2020. o tome upozorio i tadašnju rukovoditeljicu Sektora prehrane, pokušavajući joj objasniti porezni aspekt jer da se hrana u tom trenutku počela donirati pa da se ta donacija trebala prijavljivati poreznoj upravi, a što da Ustanova DES protivno zakonu nije radila. Kazao je da je o svemu obavijestio i Ivicu Puljka i njegove dogradonačelnike. Nakon toga da 14. siječnja 2022. podnosi i prijavu nepravilnosti povjerljivoj osobi Grada Splita te da dobiva odgovor tek 18. siječnja 2024. Kako mu povjerljiva osoba iz Grada Splita nije odgovorila na dostavljene nepravilnosti, o njima je pisao pučkoj pravobraniteljici.
Što se tiče termina radni „logor“ navodi da se u konkretnom slučaju radi o sintagmi radnog logora pa da je i zbog toga tu riječ u objavi stavio u navodne znakove, obzirom da mu njegov način razmišljanja, svjetonazor i životna filozofija ne dozvoljavaju da se uopće pomisli da bi se u konkretnom slučaju radilo o koncentracijskim logorima jer da takva komunikacija nije primjerena, a da je i za njega neprihvatljiva budući da je potpredsjednik Udruge antifašista Grada Splita.
U tom kontekstu je napomenuo da postoje povijesni, ideološki, ekonomski i politički kontekst radnog logora pa da je on u svojim tekstovima koristio isključivo ekonomski kontekst, a koji da bi se odnosio na iskorištavanje radne snage u Ustanovi DES i to prije svega radnika s invaliditetom. Nekoliko puta da je usmeno i pismeno upozoravao na iskorištavanje radom tih radnika.
Na upit je li bio član SDP-a, kazao je da je bio član stranke SDP do prosinca 2021. kada da je iz nje izašao jer da se više nije slagao s politikom stranke te da mu se čini da je privatna tužiteljica i danas članica stranke HDZ jer da je na zadnjim izborima bila na listi za Gradsko vijeće HDZ-a pa da je i ušla u vijeće, ali da zakonski nije istodobno mogla biti i ravnateljica Ustanove DES i gradska vijećnica.
Kazao je i da je imao uvjete za ravnatelja DES-a, inače se ni bi ni javio na natječaj.
Obrazloženje presude
„Sasvim je jasno da je obrana okrivljenika neuvjerljiva, puna nelogičnosti i proturječja te usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Prije svega valja spomenuti zanimljiv način obrane okrivljenika kada on pokušava razgraničiti i odvojiti nešto neodvojivo jer tvrdi da su tekstovi napisani isključivo u odnosu na privatnu tužiteljicu kao ravnateljicu i da nemaju veze s njom kao fizičkom osobom. Na isti način obrazlaže iskorišteni ekonomski kontekst pojma radni logor“, stoji u obrazloženju presude.
U presudi još kažu da nije sudu iznio niti jedan dokaz koji bi potkrijepio njegove navode.
„Stoga se može zaključiti da okrivljenik nije dokazao da se problemi radnika nisu rješavali, da su radnici bili izloženi prekomjernom radu pa su zbog toga odlazili na bolovanje jer takve nepravilnosti nije utvrdila Stručna služba ustanove te ZOSI koji nadzire rad DES-a, niti je to utvrđeno u sudskom postupku budući da nitko od radnika nikada nije pokrenuo tužbu protiv privatne tužiteljice ili ustanove zbog prekomjernog rada, mobbinga ili nečeg sličnog.
Ovdje još samo treba spomenuti da je vjerodostojnost okrivljenikove obrane dovedena u pitanje kada tvrdi da je u svibnju 2014., kada je izabran za ravnatelja ustanove, imao uvjete za to radno mjesto jer to očito nije istina. Tako proizlazi iz iskaza rukovoditeljice Općeg i pravnog sektora ustanove koja je navela da u to vrijeme okrivljenik nije imao uvjete jer je trebao imati pet godina radnog iskustva na poslovima visoke stručne spreme društvenog smjera, a imao je samo godinu, sedam mjeseci i pet dana takvog radnog iskustva kada je imenovan', navodi se dalje u presudi.
Sud je odbio iskaze svjedoka koji su govorili u prilog Bogoviću.
„U njihovom bitnom dijelu sud ih procjenjuje kao neuvjerljive, pristrane i usmjerene na oslobađanje okrivljenika od kaznene odgovornosti jer su njih dvoje u prijateljskim odnosima s okrivljenikom pa su bili motivirani svjedočiti u njegovu korist, a njihovi iskazi u suprotnosti su s iskazima privatne tužiteljice i rukovoditeljice Općih i pravnih poslova“, stoji u presudi.
Sud je zaključio da je u trenutku počinjenja kaznenog djela Bogović bio svjestan da to što govori nije istina, kao i da nije dokazao svoje tvrdnje.
„Osim što nije pružio nikakve dokaze o svojim tvrdnjama, nije uspio ni dokazati da je svoje navode iznio u dobroj vjeri, smatrajući da su istiniti jer je velika razlika između prava na javni govor, tj. na utemeljenu javnu kritiku i svjesnog klevetanja. Niti jedan dokaz obrane sam za sebe, niti u međusobnoj povezanosti, nije uvjerio sud da je okrivljenik imao opravdan i dostatno utemeljen razlog da na opisani način diskvalificira privatnu tužiteljicu“, stoji u obrazloženju presude.