Daša Dragnić, županijska vijećnica SDŽ i predsjednica kluba koalicije Zajedno, jedna od prvih članica inicijative "Za pametne ljude i pametan grad" komentirala je u četvrtak u podužem Facebook statusu HRT-ovo pozivanje samo jednog od kandidata za splitskog gradonačelnika i njegovo djelovanje. Naime, tvrdi da su joj izbrisali komentar.
Njenu objavu prenosimo u cijelosti.
"Na razmišljanje o našem poimanju javnog dobra i interesa, nas kao korisnika i onih koji bi time trebali upravljati, jučer su me potaknula dva potpuno nevezana primjera. I ne, nije riječ o pomorskom dobru, plažama i koncesijama, koji su stalni gorući predmet sukoba i spoticanja o ove pojmove. I nije riječ ni o javnom prostoru, našim ulicama i trgovima, kojima stalno latentno prijeti uzmicanje pred komercijalizacijom.
U prvom primjeru, riječ je o Pazaru, odnosno splitskim tržnicama.
Otpočetka mi smeta riječ “licitacija”, odnosno činjenica da je najviši ponuđeni iznos kriterij za dobivanje zakupa štanda, kioska, poslovnog prostora. Štoviše, u Ponudi je to jedini podatak, a djelatnost se spominje u Prijavi, pri čemu je namjena prostora najčešće definirana dosta široko (trgovina hranom i pićima ili bez specifikacije, ugostiteljstvo i uslužne djelatnosti). Smatram da je princip „tko nudi više“, iako na prvu zvuči kao dobro gospodarenje imovinom, u ovom slučaju dvostruki promašaj. Kao prvo, svrha ničeg javnog, ni jedino ni primarno, nije profit, već osiguravanje nekog aspekta kvalitete za zajednicu, građane.
U ovom slučaju bi, kako samo ime kaže, svrha = javni interes trebao biti kvalitetna opskrba stanovnika, dakle upravo bi namjena/ponuda proizvoda i usluga trebala biti odlučujuća. Kao drugo, s obzirom na razlike u profitabilnosti različitih djelatnosti, te „velikih“ i „malih“, tim se principom stavljaju u nepovoljniji položaj upravo oni koje bi inače trebali poticati – male domaće proizvođače (prvenstveno hrane, ali i drugih proizvoda), tradicionalne obrte i ponuđače raznih deficitarnih usluga (popravak obuće, odjeće i sl.). Dakle, drugačijim upravljanjem ovim javnim dobrom, uz naplatu zakupa, osigurale bi se višestruke koristi. I zašto to onda nije tako?! Kako ne vidim problem za realizaciju, očito je problem u neshvaćanju javne funkcije onih koji su za to zaduženi!
And now for something completly different. U drugom primjeru, riječ je o HRT-u i njihovoj javnoj funkciji. Potaknuta najavom gostovanja jednog od gradonačelničkih kandidata Splita u 50-to minutnom talk-showu, autoru istog sam u komentaru napisala: „Je li to započela predizborna kampanja, prije službene kampanje? S obzirom da nije riječ o plaćenom prostoru (jer je zakonska obveza takve objave označiti kao plaćene), hoćete li pozvati sve kandidate (SVE, ne samo drugu stranu dvojca "ILI - ILI")?
To bi se, naime, očekivalo od neovisnog novinarstva, objektivne informativne kuće, k tomu još i javne, koju svi financiramo (dakle, naše)!“, i uz to sam mu/njima čestitala Svjetski dan slobode medija. I ne znam je li mi gore to što je ovaj komentar izbrisan (doduše, uz poruku u inboxu da bi me htio nazvati - broj sam poslala, poziv još čekam), ili što je sličan komentar (bez argumenta javne informativne kuće) napisan RTL Direktu, pred prošle lokalne izbore, ostao bez ikakve reakcije i/ili nepročitan?
I, naravno, nije mi to strašno zbog izbrisanog, odnosno ignoriranog komentara, već poruke koja se iz toga (a još više iz primjera raznih emisija koje nam se serviraju) iščitava. Ne shvaćaju ili ih nije briga za svrhu, društvenu ulogu i odgovornost, koju imaju.
Pa se pitam, ako oni koji upravljaju imaju problem u poimanju javnog dobra i interesa, nije li na nama svima veća odgovornost, kako za reakcije, tako i za izbor istih"