Svako malo internetom i Whatsappom u Dalmaciji proširi se poruka da se dogodio pokušaj otmice djeteta i to nerijetko u ruralnim krajevima. Posljednji put je to bilo prije tri dana kada se Whatsappom masovno proširila informacija o tome kako je netko pokušao oteti dijete u Zvečanjama. Poruka se masovno širila internetom, došla u sve redakcije u Dalmaciji, a javljali su se mnogi mještani tvrdeći da su informacije točne. No, policija je, kao i svaki put u sličnom slučaju, utvrdila da pokušaja otmice nije bilo.
"Nakon što je jutros nekoliko minuta prije 8 sati zaprimljena informacija da je nepoznata osoba pokušala na području Zvečanja ugurati dijete u vozilo, policijski službenici su odmah započeli postupak provjere kako bi se utvrdilo što se točno dogodilo. Provedenim postupkom nije potvrđena točnost dojave, niti je utvrđeno je da bilo tko pokušao počiniti kazneno djelo", naveli su iz Policije.
Policija nije evidentirala niti jedan pokušaj otmice ni otmicu u zadnjih pet godina
Kao što smo već pisali, splitska policija u posljednjih pet godina nije evidentirala niti jedan jedini slučaj pokušaja otmice djeteta i niti jednu otmicu.
U svim "slučajevima pokušaja otmice" koji su se ispostavili netočni scenarij je otprilike isti - dolazi bijeli kombi ili crni džip, muškarci pokušaju oteti dijete, a malo dijete se otrgne dvojici odraslih muškaraca, pobjegne i onda se zove policija. Kao rezultat nerijetko imamo paniku među roditeljima, teorije zavjere na društvenim mrežama i nepovjerenje prema organima reda u državi.
Slučajevi koji su se širili internetom posljednjih godina su nerijetko plod dječje mašte.
Kako doznajemo od izvora bliskih policiji, u većini slučajeva dijete o navodnom pokušaju otmice obavijesti roditelje, uspaničeni roditelji zovu policiju i vjeruju djetetu, a kada policija utvrdi da se pokušaj otmice nije dogodio - roditelji nerijetko sumnjaju u stručnost policije.
Zašto djeca mogu izmišljati ovako ozbiljne stvari?
Dakako, ne možemo optužiti za laganje ni roditelje ni djecu, kao ni policiju. No, djeca imaju faze laganja i to je sasvim uobičajen dio razvoja djeteta, kažu stručnjaci. Žana Pavlović, dječja psihologinja, za Dalmaciju danas objašnjava da je laganje i izmišljanje dio razvoja djeteta.
"To je sasvim uobičajena razvojna faza kroz koju prolazi svako dijete. Počinje otprilike oko treće godine života, kada dijete razvija sposobnost moralnog rasuđivanja. Djeca mlađa od tri godine ne razlikuju jasno stvarnost od mašte, a između treće i osme godine ulaze u razdoblje u kojem se laž pojavljuje kao dio razvoja — svako dijete prolazi kroz tu fazu", objašnjava Pavlović.
"Ako ta faza ne prolazi, ako dijete sve češće pribjegava laži i ako je pritom uvjereno u ono što govori, tada treba istražiti što se zapravo krije ispod toga ponašanja. Ja uvijek polazim od toga da djetetu treba vjerovati, jer postoji mnogo razloga zbog kojih se dijete odlučuje za neistinu, čak i kad je stvarnost očigledna. Uvijek je važno razgovarati s djetetom, vidjeti koliko ono vjeruje u vlastitu priču i, ako je riječ o mlađem djetetu, razgovor mu treba prilagoditi njegovoj dobi i načinu razmišljanja", dodaje.
Splitski roditelji ne dovode djecu psihologu zbog laganja, ali...
"Laganje nije razlog zbog kojeg djeca dolaze psihologu, ali se vrlo često pojavljuje u anamnezi – najčešće u kontekstu neposluha, slabijeg školskog uspjeha ili drugih emocionalnih poteškoća. Važno je naglasiti da je laganje normalna i prolazna faza djetinjstva. No, ako primijetimo da dijete laž koristi kao svoj glavni ili gotovo jedini način komunikacije, to je znak za uzbunu. U tom slučaju treba istražiti što se krije ispod – koja je djetetova potreba. Laž može biti pokušaj skretanja pažnje, zaštite druge osobe ili izbjegavanja kazne", kaže psihologica.
"Ponekad laganje može biti samo izraz dječje mašte, no kad govorimo o starijoj djeci, primjerice onoj od osam ili devet godina, stvari postaju ozbiljnije. Djeca te dobi vrlo dobro razlikuju istinu od izmišljotine i nikada ne lažu o ozbiljnim stvarima bez razloga. Zato je uvijek potrebno provjeriti što se točno krije iza takve izjave. Nažalost, često se događa da odrasli djetetu ne vjeruju, a ja smatram da djeca ne izmišljaju bez smisla — njihove navode uvijek treba saslušati i provjeriti."
Savjet roditeljima
"Roditeljima savjetujem da u takvim situacijama prvo ostanu smireni: da dijete saslušaju, utješe, pokušaju razumjeti što ga je potaknulo i da ne odbace odmah sve kao laž. Djeci treba objasniti što su posljedice neistine, ali i pokazati kako se nositi sa stresom i neugodom bez laganja.
Ako dijete često laže, to je znak da nešto u njegovom emocionalnom svijetu nije u ravnoteži i da mu treba podrška, a ne kazna. Stroge reakcije i prijekori samo pogoršavaju situaciju — puno je važnije mirno razgovarati i pomoći djetetu da shvati zašto je iskrenost vrijednost", zaključuje psihologica.
