Nakon teksta o gomilanju smeća pored nedavno otvorene Turističke palače na splitskoj Rivi, za koje predstavnik investitora Stipe Mađor krivi Grad koji nije ispunio svoju stranu ugovora i pomaknuo kiosk, u našu redakciju se javila obitelj koja drži spomenuti kiosk. Dosadilo im je, kažu, da ih se nepravedno proziva.
Dario i Nada Alujević u kiosku rade od ’80-ih godina, a od 1995., kad je Grad ovu lokaciju ponudio u najam, kiosk je njihov i uredno obnavljaju ugovor s Gradom svake godine.
– To je bila lokacija sarajevske firme Upi Sarajevo. Tu sam ja upozna jednu curu, koja je prodavala sladoled 1982.godine. Nekoliko puta sam tu radija sezonski s tom curom, koja mi je kasnije postala žena. Raspadom Jugoslavije, sklopili smo ugovor s Ledom, jer je Ledo naslijedija sve lokacije na kojima se prodava sadoled. Pošto onda nisu imali dovoljnu količinu opreme za sve lokacije, ja sam s njima napravija ugovor, kupija svoju opremu i postavija na tu lokaciju. Imali smo ugovor o međusobnoj suradnji i nastavili poslovat. Nakon dvije godine izaša je javni natječaj u novine u kojem smo sudjelovali i dobili tu lokaciju s našom firmom Cavallo d.o.o.. Napravili smo ugovor s gradom Splitom i otad samo obnavljamo ugovor svake godine. Tako smo došli do te lokacije. – kaže Dario Alujević.
Problemi su počeli prošle godine kad je Odjel za komunalno gospodarstvo bez njihovog znanja, pokušao ukinuti njihovu lokaciju. Kako se radi o peteročlanoj obitelji, od kojih je troje zaposlenih u spomenutom kiosku, radi se o važnom pitanju za njihovu egzistenciju, ali ipak Grad nije smatrao potrebnim kontaktirati ih.
– Grad je 22.ožujka 2016. stavio na sjednicu Gradskog vijeća prijedlog o ukidanju naše lokacije broj 267, a da mi to nismo ni znali. Nismo bili pismeno obaviješteni, iako u ugovoru stoji da ako ga žele raskinuti, moraju nas pismeno obavijestiti misec dana unaprid. Taj prijedlog je bio diskriminirajući da se naša i još jedna lokacija ukida, jedan kiosk se izmješta, a lokacija Tiska koji je bio do nas se ne ukida. Mi smo to slučajno saznali i odmah reagirali da je to diskriminirajuće, jer zašto bi neko osta neko otiša, ako svi moraju otić, idemo svi. Ne možeš ti nas svrstavat u neku nižu kategoriju. Mislim da je pošteno, ako tu radimo dugi niz godina i uredno plaćamo gradu Splitu.
Obratili su se gradskim vijećnicima i objasnili im situaciju. Neki od njih su pokrenuli raspravu o zakonitosti prijedloga Odjela za komunalno gospodarstvo.
– Onda su gradski vijećnici donijeli dva zaključka. U ožujku su donijeli zaključak da ostajemo tu do završetka izgradnje Turističke palače, a da nam Grad mora ponuditi adekvatni izmještaj u međuvremenu. Iz Odjela za komunalno gospodarstvo su nam zatim ponudili lokaciju bez da su se s nama konzultirali. Ta lokacija, na Obali kneza Domagoja, nije u vlasništvu Grada Splita, šta sam kasnije dozna. Drugo, lokacija se nalazi na pješačkom prijelazu i treće, ne udovoljava minimalnim tehničkim uvjetima, jer se Ured državne uprave koji daje dozvolu za rad očitovao da se na tom mjestu ne smije postavljati kiosk. I na 32.sjednici Gradskog vijeća se vodila rasprava da je to nezakonita lokacija, imam zapis te sjednice. Znači, Grad Split, znajući da je to nezakonito daje taj prijedlog na Gradsko vijeće. Mislim da to nije u redu da nam se podmeće ta lokacija. To govori o stručnosti osoba koje rade Plan i raspored kioska i naprava. Osim toga, čim je izaša novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti 15.kolovoza 2016., Grad Split je u roku tri mjeseca mora napravit novi Plan i raspored kioska i naprava sukladan novom Zakonu., ali do dana današnjeg to nije napravio, on ne postoji. Zadnji Plan koji grad Split ima je iz veljače 2012.godine. (vidljivo na stranicama Grada Splita op.a.)
Kako pitanje lokacije kioska obitelji Alujević nije riješeno, Gradsko vijeće, na 33.sjednici u svibnju donosi novi zaključak, u kojem nalaže Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo i redarstvo da s obitelji Alujević nastavi dijalog kako bi našli optimalno rješenje za obje strane.
– Do dana današnjega oni nisu predložili nijednu zakonsku lokaciju, koja može ispuniti minimalne tehničke uvjete. Mi smo njih kontaktirali u više navrata, poslali smo dopis Odboru za predstavke i pritužbe pri radu Gradskog vijeća gdje je predsjednik bio Zdeslav Benzon, koji je pozva gospodina Špira Cokarića, pročelnika Odjela za komunalno pri Gradu, da nas mora pozvat i to riješit. Taj sastanak je bija 21.12.2016. Na tom sastanku Cokarić izjavljuje da se nije našla lokacija. Znači od svibnja do prosinca oni to nisu pronašli. Mi smo tražili Odbor da pozove njih, da održi sastanak da riješimo taj predmet jer to je njihova obaveza, po odluci Gradskog vijeća. – kaže Alujević i nastavlja.
– Tada su tražili od nas i da se izmjestimo tri metra kako bi se radovi nastavili. Mi smo izašli na teren i s voditeljem gradilišta dogovorili koliko i di ćemo se pomaknit i mi smo svoje odradili, ali oni radove nisu nikad završili. Izmjestili smo se van područja građenja i to čim je traženo od nas, 26.12.2016. i poslali Gradu dokaz da smo to napravili, ali nitko nas nije ni kontaktirao niti su radovi završeni. Obratili smo se s vremenom i projektantu i investitoru, jer smo želili postići nekakav dogovor, ali nitko nam nije odgovorio. Mi želimo suradnju, tko smo mi da kočimo javne radove, cilo vrime to naglašavamo, idemo se nać i dogovorit, ali ni Grad, ni investitor, nitko ne reagira. – kaže Alujević.
Do današnjeg datuma Upravni odjel za komunalno gospodarstvo i redarstvo nije pronašao zadovoljavajuće rješenje za obitelj Alujević, a od otvaranja Turističke palače počeli su i novi problemi u vidu gomilanja otpada unutar zone gradilišta, o čemu smo već pisali.
Osim nesnosnog smrada, smeće uzrokuje i pojavu povećanog broja štakora u okolici Turističke palače, kaže Alujević, što nije lijepa slika ni za građane, ni turiste koji navečer šetaju tim dijelom splitske Rive, a velika je opasnost za objekt koji se bavi ugostiteljskom djelatnošću.
Cijeli ovaj slučaj koji traje već godinu dana je uzeo velik danak, svaki dan im protječe u brizi i nesigurnosti hoće li i sutra imati posao koji peteročlanoj obitelji osigurava egzistenciju. Iako se nekima možda čini da je to tek kiosk, njima je to ipak životni rad na kojem su odrasli oni, a zatim i njihova djeca. I bez obzira na sve spomenuto, još uvijek su spremni na suradnju i dijalog.
– Mi cijelo vrime naglašavamo da želimo surađivati, ako će se to uređivato, tko smo mi da kočimo javne radove. Šaljemo dopise na sve strane, tražimo razgovor. Na ovoj smo lokaciji preko 25 godina, ali spremni smo se i micati pod uvjetom da se to obavi kako treba i da se ispune svi zakonski uvjeti. Problem je što se tu sad već radi o nekom dišpetu, pa se nas stalno proziva i prikazuje kao krivca. Mi nismo koštali ovaj grad ni lipe svih ovih godina. Javni službenici dobijaju itekako dobru plaću za nerad. Ali, mi smo problem u ovom gradu, ja sam problem. Trpimo ponižavanje od gradskih službenika i medija već godinu dana i nismo se suprotstavljali, ovo je prvi put da smo se počeli branit. – kaže Alujević dodajući kako ne namjerava odustati od borbe za svoja prava, jer ne traži ništa osim da se ovaj problem riješi na zakonit način.
Svi navodi u ovom tekstu su potvrđeni odgovarajućom dokumentacijom, od koje je većina javno dostupna na stranicama Grada.
