Azerbajdžan 2019.

VEZANI SADRŽAJ:

10. dan (0 km)

Po dogovoru, nakon doručka idemo posjetiti hrvatsko veleposlanstvo i gospodina Zebića koji trenutno tu radi. Ulazimo u urede našeg veleposlanstva i teoretski se nalazimo na hrvatskom teritoriju, ali bez obzira na to isto se ne smije pušiti u prostorijama veleposlanstva.

Na recepciji hotela smo primijetili slike Hrvatske pa nam je g. Zebić objasnio da je on osobno organizirao tu izložbu. Po njegovim saznanjima u cijelom Azerbajdžanu ima ukupno 19 osoba iz Hrvatske, a njih 17 se bavi naftnom industrijom.

U Bakuu su nekretnine tri puta jeftinije nego u Splitu, a Hrvatska iz Azerbajdžana godišnje uveze nafte u vrijednosti 245 milijuna $, što je 98% cjelokupne potrošnje u Hrvatskoj.

Nakon ugodnog razgovora sa g. Zebićem idemo u razgledavanje Bakua, šetamo šetnicom uz more na kojoj su posađena stabla i ostalo raslinje iz cijelog svijeta. Nakon toga nalazimo se s vodičem i idemo u obilazak starog grada, pa odlazimo na blatnjave vulkane, među ostalim dajemo i intervju za nacionalnu televiziju. Na kraju dana ponovno večera u Hard Rock Caffe Baku.

Danas nismo vozili motore nego cijeli dan potrošili na obilazak ovog predivnog grada. Sutra je u planu Mahackala u ruskoj pokrajini Degistan; do tamo imamo 380 km.

 

11. dan (380 km)

Na doručku smo zajedno sa g. Zebićem, on nas je otpratio do motora te sjeo u svoje vozilo kako bi nas izveo iz stravične gužve u Bakuu. Bila je super vožnja: ispred nas vozilo sa diplomatskim pločicama, a mi iza njega.

Vozimo cijelim putem uz Kaspijsko jezero na visini od -35 m, uz jak vjetar i pustinjski pijesak koji smanjuje vidljivost. Cesta između Azerbajdžana i Turske je u jako lošem stanju.

Dolazimo na rusku granicu: prvo dvojica otvore vrata i puštaju jednog po jednog, zatim ti daju jedan papir da ga ispuniš, kad ga ispuniš onda još jedan takav. Nakon toga u sljedeću sobu gdje ti daju jedan papir koji treba ispisati i to u dva primjerka, i još jedan samo u jedan primjerak. Nakon toga pretres, pa ponovno šalter 3, zatim još jedna provjera i napokon nakon 3 sata prolazimo granicu, pravac Mahackala.

Stajemo na prvoj pumpi. Nemamo još rubalja a prodavačica neće da uzme ni dolare ni eure, a ne može se plaćati karticom. Na moje iznenađenje donese mi bocu hladne vode i neće da naplati. Njen otac mi kaže kako muslimani trebaju pomoći svakom putniku i da ona to upravo radi.

Nastavljamo prema Mahackali. Ludilo od vožnje – ljudi stalno pretiču i prolaze nas u punom gasu. Napokon dolazimo u sami centar i spavamo u hotelu PUTNIK po preporuci mog prijatelja Misu Hromcika. Plaćamo sobu s doručkom 100-tinjak kn i odlazimo u restoran odmah do hotela, restoran izgleda urnebesno.

Nakon večere svi u krpe, sutra idemo za grad Elista koji je nešto posebno i o tome ubrzo, a do tamo imamo 550 km.