Arheološko istraživanje prapovijesne utvrde iznad Drvenika ulazi u novu etapu. Nakon što je u prvoj fazi izrađena potrebna dokumentacija, u drugoj su provedena početna iskapanja, a sada je prijavljena i treća faza projekta. Ministarstvo kulture odobrilo je oko 80 tisuća eura za istraživanja.
Riječ je o dugotrajnom procesu u kojem se još ne može sa sigurnošću predvidjeti hoće li biti značajnih nalaza, no arheolozi su prilično optimistični. Lokalitet pokazuje obilježja velike prapovijesne utvrde, a ostaci su jasno vidljivi, rekao je za portal Pod Biokovom Matko Burić načelnik Općine Gradac.
Prema dosadašnjim saznanjima, moguće je da se radi o kompleksu koji je u pojedinim razdobljima bio dio većih fortifikacijskih sustava. Marinko Tomasović u svojim radovima navodi da bi mogla postojati povezanost s velikom bizantskom fortifikacijom, što istraživanju daje dodatnu vrijednost.
Navodi se mogućnost da je na tom području postojalo i veliko ilirsko središte, davno prije dolaska Hrvata. Arheolozi ističu da je lokalitet iznimno zanimljiv i vrijedan detaljne analize.
Ulomak iz rada Marinka Tomasovića "Prapovijesne utvrde Gradina, Kupa i Kremenik u Drveniku"
Gradina iznad Drvenika predstavlja jedan od najznačajnijih prapovijesnih lokaliteta u gornjem Makarskom primorju, smješten na 297 metara nadmorske visine iznad Donje vale. Svojim položajem dominira krajolikom, što nije slučajno: riječ je o strateški izabranom mjestu koje je prapovijesnoj zajednici omogućavalo izvanredan pogled na cijeli obalni pojas, Hvarski kanal, zaleđe te komunikacijske pravce koji su povezivali lokalna naselja i njihova uporišta. Upravo je ta široka vizualna kontrola razlog zbog kojega je Gradina bila glavno središte obrambenog sustava Drvenika, nadopunjena susjednim utvrdama Kupa i Kremenik, s kojima je bila u stalnoj vizualnoj vezi. U takvom sustavu Gradina je djelovala kao akropola, najuzvišenija i najpovlaštenija točka, s ključnom ulogom u nadzoru prostora.
Prapovijesna je Gradina djelomice uništena kasnijom, vjerojatno srednjovjekovnom utvrdom, koja je izbrisala dio njezinih bedema. Ipak, na zapadnoj, lakše pristupnoj strani i danas su vidljivi ostaci kamenih struktura koje potvrđuju postojanje snažno utvrđenog obrambenog kompleksa. Zaravan akropole duga je oko 70 metara, a široka do 30 metara, što ukazuje na dovoljno veliki prostor za smještaj manjeg broja objekata, skloništa ili skladišta, premda njihovi ostaci nisu sačuvani. Na ostalim stranama Gradina se oslanjala na prirodnu zaštitu stjenovitog terena, pa su bedemi ondje bili skromniji, vjerojatno samo prilagođeni reljefu. Ovakav spoj umjetne i prirodne fortifikacije tipičan je za gradine kasnobrončanog i ranog željeznog doba na istočnojadranskom prostoru.
Datacija Gradine temelji se ponajprije na skromnim ulomcima keramike pronađenima na površini, među kojima prevladava gruba i amorfna keramika s obiljem kalcita u primjesi. Takva je izrada karakteristična za kasno brončano i rano željezno doba, što se potkrepljuje i rijetkim tipološki prepoznatljivim fragmentima poput oboda s atrofiranom facetacijom. Nedostatak finije keramike, ukrasnih elemenata i raznovrsnijih oblika upućuje na to da Gradina nije pripadala najranijim fazama brončanog doba, nego upravo kasnijem razdoblju kada se na području Makarskog primorja razvija niz gradinskih uporišta s izraženom kontrolnom funkcijom. Keramička slika Gradine, iako oskudna, potpuno se uklapa u taj kulturni kontekst.
Osim svoje obrambene i nadzorne uloge, Gradina je imala i praktične prednosti koje su pogodovale stalnijoj prisutnosti ljudi. U njezinoj neposrednoj okolini nalazilo se nekoliko izvora vode, što je rijetkost na podbiokovskom području. Ti su izvori – Izvor na Moči, izvor u Dolini te izvor u Kostanićima – omogućavali dugoročniju opskrbu vodom, a time i održivost naselja ili stražarnice na samom lokalitetu. Takvi resursi dodatno potvrđuju da je Gradina bila središnja točka prapovijesne aktivnosti u Drveniku, a ne samo prolazno ili povremeno korišteno mjesto.
Sveukupno gledano, Gradina iznad Drvenika predstavlja ključni element u razumijevanju prapovijesnog naseljavanja i obrambenih sustava Makarskog primorja. Svojom prostornom dominacijom, vizualnim povezivanjem s drugim utvrdama, skromnim ali indikativnim nalazima keramike te povoljnom okolinom, ona se jasno uklapa u obrazac kasnobrončanih i raniježeljeznodobnih gradina koje su oblikovale identitet obalnih zajednica prije dolaska antike. Dodatna arheološka istraživanja, koja na Gradini nikada nisu provedena, mogla bi otkriti mnogo više o njezinoj unutarnjoj organizaciji, trajanju naseljenosti i odnosima s drugim lokalitetima, no već i postojeći podaci čine je jednim od najzanimljivijih i najznačajnijih prapovijesnih mjesta na području Drvenika.
