Kada se zaputite iz Splita u Medvidovića Dragu kod Imotskog, znate da vas tamo čeka nešto posebno. Ili netko poseban.
U ovom slučaju bismo rekli oboje. Prva je priča vrijedna divljenja, a drugo je djevojka koja napokon živi svoje snove s 27 godina. Ona je Anđela Medvidović, 27-godišnjakinja koja je zagrebački asfalt i svakodnevicu zamijenila nepredvidivom Zagorom. I konjima, koji su njezina prva ljubav. Sada ima svoj ranč i brojne planove...
U Zagreb je otišla sa samo 14 godina, stekla znanje i zvanje, ali...
No, krenimo ispočetka. Odmah je nakon osnovne škole odlučila otići u Zagreb. Sanjala je o tome da postane veterinarka.
- Moj život je bio sasvim uobičajen, kombinacija škole i vremena provedenog vani u igri, dok se još igralo van kuće. Jedino sam se malo isticala po količini životinja oko sebe. Sa mnom su uvijek bila bar dva psa u pratnji. U jednom trenutku života odlučila sam postati veterinar. Odmah sam htjela u Zagreb, kako bi kroz srednju školu upoznala grad da mi bude lakše na istoimenom fakultetu. Roditeljima se nije baš svidjela ideja da s 14 godina idem 400 kilometara od kuće, ali eto na sreću otac je vjerovao da ću se snaći pa je nagovorio i mamu da me pusti. Jako sam tvrdoglava osoba, tako da nisu puno mogli utjecati na moju odluku - priča nam Anđela na početku druženja.
Srednju veterinarski je završila odličnim uspjehom, ali ipak nije ostala na tom putu.
- Nisam pratila rokove i to je uslijedilo izbacivanjem s liste upisa. Malo me sve prodrmalo, a možda bolje da nisam upisala s obzirom na mizernu plaću koju su tada imali veterinari. Odluka je pala na godinu rada i upis na nešto drugo dogodine. Tako da sam upisala za inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike te sam uspješno završila taj fakultet. Odradila sam i pripravnički staž - govori nam.
Dobila je i ponudu za posao, što se činilo kao ostvarenje snova. No, njeni su ipak nešto drugačiji.
- Otišla sam zbunjena na kavu i razmišljala par sati što želim od svog života. I tako sam opet počela maštariti o snovima koje sam stvarala od svoje šeste godine života. Maštarija je završila u jako kratkom roku jer sam se odlučila na drastičan korak pa kud puklo da puklo. Kupila sam prvog konja, a nakon rada na adventskim kućicama i drugog. Moram naglasiti da mi je cijeli period dok nisam odradila pripravnički pomagala prijateljica, kojoj sam jako zahvalna što je istrpjela mene i moje konje - kazuje nam Anđela.
"Dok su svi bili zaključani u kući, ja sam provodila vrijeme s konjima..."
I onda je donijela odluku - vratiti se u svoj Imotski.
- Nazvala sam tatu, rekla mu da sam kupila dva konja i da se vraćam kući. Uslijedio je šok, nevjerica i neodobravanje. Naravno, pokrećem nešto u mjestu gdje nitko nije vjerovao ni da će biti turizma, a kamoli ičega drugog. Svi bježe u bolji svijet za "školom, finim poslom", a ja se vraćam i bježim od toga, i to još s dva konja... Totalno neprofitno kod nas, tko će ti to jahati, jesi ti normalna, znaš li ti koliko to košta? To su bili komentari. Nažalost, znam to sve, ali mi nije žao ni trenutka - ponosna je ova djevojka.
To je bilo na početku pandemije koronavirusa. Stoga je logično pitanje je li se prepala zbog cijele situacije...
- Nije me korona puno prepala, ipak mi je to struka. Svi ti virusi podivljaju, ali ih mi u 21. stoljeću stavimo u red kroz jednu, dvije ili tri godine. A taman meni toliko treba za pripremu posla jer sam krenula od nule. Dok su svi bili zaključani u kući, ja sam provodila vrijeme s konjima, gradila, brusila i jahala, kako bi ih utrenirala za ljude. Meni se u strahu ne živi, ne znam kako je za ostale. Samo ćemo prilagoditi ponudu i nadam se dovoljno zarađivati kako bih othranila konje i ostale životinje, a potom ćemo se nadati boljim vremenima, koja uvijek dođu - otkrila nam je.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
"Želja mi je zaposliti bar dvije osobe koje bi pomagale djeci s poteškoćama te im uljepšale djetinjstvo i odrastanje"
Iduća je odluka bila otvoriti udrugu i OPG.
- Udruga nije bila baš prvi plan, ali s obzirom na veliki broj djece s poteškoćama ona bi trebala biti namijenjena isključivo za terapijsko jahanje te obnovu i očuvanje starih običaja. Ovim putem pozivam nadležne i ljude dobre volje da doniraju ili pomognu na bilo koji način kako bi ideju proveli. Želja mi je zaposliti bar dvije osobe koje bi pomagale djeci s poteškoćama te im uljepšale djetinjstvo i odrastanje. Uz to, vratila bih i neke običaje u naše mjesto. OPG ću prilagoditi ponudi te će uskoro postati izletište. Namjera mi je da škole, turisti i svi koji žele provesti koji sat u prirodi sa životinjama mogu doći i opustiti se - ambiciozna je Anđela.
Trenutno je u fazi pripreme.
- Sada radimo probna jahanja, kako bismo usavršili konje i rute. Nadam se da ćemo u ljeto 2023. imati odlične rezultate te da ćemo znati na što se najviše bazirati. Jedino mi je problem pronaći zaposlenike. Ako se nekome svidi ova priča, zna strani jezik i jahati, neka mi se javi - poziva.
Nada se i pomoći lokalne zajednice.
- Ne znam ni sama što bih rekla ... Nije da pomažu, ali srećom, ne odmažu. Da se ne lažemo, puno i ne pitam, jer više nisam u stanju podnositi podcjenjivanje u očima. Jedino mogu reći da bih voljela, kad svi pričaju o nekim potezima kako zadržati mlade i pomoći im, da počnu napokon i to raditi - poručuje Anđela.
Na kraju nam je otkrila brojne planove, ali o njima ćemo nekom drugom prilikom. Do tad ovoj djevojci želimo puno sreće. A nadležni, nadamo se da će podržati ovu priču koja Imotskoj krajini može dati još jednu dodatnu dimenziju...
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako joj pomoći?
Anđelin broj mobitela je +385 95 586 3835. Ako imate prostora pomoći ovu vrijednu djevojku, kontaktirajte je. Svaka pomoć joj je i više nego potrebna u ostvarenju njezinih snova.
