Povodom Svjetskog dana beskućnika (10. listopada), ove su godine splitska Udruga MoSt, u suradnji s udrugom Sv. Jeronim iz Kaštela te Hrvatskom mrežom za beskućnike i udrugom CERANEO iz Zagreba, domaćini 15. Nacionalnog susreta o beskućništvu.
Jedan od događaja u sklopu Susreta sinoćnja je promocija publikacije “Siromaštvo – mrlja na savjesti čovječanstva”, autorice Đordane Barbarić, koja se održala u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Đordana Barbarić, za cijeli grad Đorde, diplomirana je defektologinja koja je provela cijelu karijeru u sustavu: najprije u Centru za odgoj, potom u radu s djecom s intelektualnim poteškoćama, a posljednjih skoro četvrt stoljeća u udruzi MoSt.
Ovo je zapis o vremenu u kojem živimo, glasno se progovara o značajnom društvenom problemu
Publikacija „Siromaštvo-mrlja na savjesti čovječanstva“ – Prikaz okvira i mogućnosti suzbijanja siromaštva u RH sadržava kratki povijesni prikaz siromaštva, pokazatelje socijalne deprivacije, rezultate različitih istraživanja, strategije borbe protiv siromaštva u EU i RH, primjere dobre prakse te donosi prikaz rada institucija, ustanova, akademske zajednice, organizacija civilnog društva i građanskih inicijativa koje u našoj zemlji individualno ili u okviru mreža čine iskorake i promiču inovativne pristupe u području suzbijanja siromaštva. Stoga je ovo i zapis o vremenu u kojem živimo, glasno se progovara o značajnom društvenom problemu i čini ga vidljivim kako bi se utjecalo na učinkovite javne politike i doprinijelo društvenim promjenama.
Siromaštvo kao globalni problem posebno je aktualizirano problemima pandemije COVID-19 i Svjetska banka očekuje kako će se posljedično u ekstremno siromaštvo gurnuti od 88 do 115 milijuna ljudi, pri čemu bi ukupan broj do 2021. godine mogao iznositi 150 milijuna, a do 2030. stopa siromaštva u svijetu bi mogla iznositi oko sedam posto.
Povezivanje, umrežavanje, suradnja, solidarnost i djelotvorne politike suzbijanja siromaštva postaju globalni i nacionalni imperativ na svim razinama i osnovna su poruka ove publikacije, jer „infrastruktura“ za borbu u našoj zemlji postoji!
Ako u RH imamo Zakon o socijalnoj skrbi, strategije, planove, protokole, novčana sredstva, ako postoji 555 jedinica lokalne samouprave/428 općina i 127 gradova i 21 jedinica regionalne samouprave koje imaju odjele socijalne skrbi, programe, mjere, financije i zakonske obveze. Ako imamo 80 centara za socijalnu skrb, 38 podružnica i velik broj zaposlenih stručnjaka, ako Hrvatski Caritas ima veliku i značajnu mrežu socijalnih usluga u 17 nadbiskupija i biskupija i 1500 župnih zajednica koje provode karitativne djelatnosti.
"Niti jedno dijete, pojedinac ili obitelji ne bi smjeli živjeti bez struje, vode, toplog obroka… A to nam se događa!"
Ako Hrvatski Crveni križ ima 131 županijsko, gradsko i općinsko društvo CK, ako Hrvatska mreža za beskućnike ima 17 aktivnih organizacija. Ako Hrvatska mreža socijalnih samoposluga ima 18 članica i još toliko izvan Mreže, a Mreža hrane više od 10 članica i ako postoje deseci građanskih inicijativa i organizacija civilnog društva u području suzbijanja siromaštva. onda nam zaista nitko ne smije ostati gladan, biti bez krova nad glavom i bez podrške! Niti jedno dijete, pojedinac ili obitelji ne bi smjeli živjeti bez struje, vode, toplog obroka… A to nam se događa!
Udruga MoSt je u različitim „rovovima“ dugo u toj borbi. Tijekom razdoblja od dva desetljeća razvijali smo različite usluge za građane koji žive u ekstremnom siromaštvu, provodili velik broj akcija, povezivali sve dionike na svim razinama i utjecali na promjene u javnim politikama. Iskustvo našeg rada i uvidi u problematiku sadržani su u publikaciji u nekim ključnim porukama:
Pravo na dostojanstven život
Osnovno načelo, glavni postulat svake javne politike, svakog oblika podrške ranjivima treba počivati na tom najvažnijem ljudskom pravu, pravu na dostojanstven život! Svjesni smo kako mnogi u svijetu i u našoj zemlji žive životom koji nije ni blizu ljudskom dostojanstvu! Pandemija i prirodne katastrofe u protekle dvije godine otkrile su nove frontove i na našim prostorima.
Pravedna socijalna politika
U svakom dijelu ove zemlje trebamo imati jednako dostupne i priuštive socijalne i zdravstvene usluge! To još uvijek nije tako, premda brojni zakoni na to obvezuju jedinice lokalne i regionalne samouprave. U privlačenju EU sredstava, europskih fondova hrane, provedbi natječaja usmjerenih socijalnom uključivanju ranjivih skupina država treba koordinirati i provoditi duboko promišljen proces, uključiti u planiranju sve koji djeluju na ovom području kako bi sredine koje bilježe veću stopu siromaštva adekvatnu pomoć i dobile.
Socijalna skrb nije otok sam za sebe
Bitke u ovom području dobivaju se ne samo dobrim Zakonom o socijalnoj skrbi nego i kvalitetnim odgojno obrazovnim sustavom, jakom stambenom politikom, ulaganjem u gospodarstvo i politike zapošljavanja, aktivnom akademskom zajednicom čija znanja i istraživanja mogu i moraju pomoći u kreiranju javnih politika, angažiranim sektorom kulture... snažnim civilnim društvom koje se istinski zalaže za one kojima su usmjereni!
Dijalog – „majka svih sporazuma i promjena“
Tijela odlučivanja na svim razinama moraju biti otvorena za dijalog, moraju čuti i uvažiti informacije o onomu šta se događa na terenu/ulici/životu, jer tek tada mogu donositi zakone, strategije, pravilnike po mjeri čovjeka... A kada ne ide ni na koji način, uvijek imamo pobunu, protest... ili kako volimo reći „kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!“ Iskustvo govori kako nakon protesta opet ide red dijaloga.
Koncept osnaživanja
Suvremena teorija i praksa socijalnog rada ima dva temeljna pristupa, usmjerenost na osnaživanje pojedinca, jačanje njegovih snaga, kompetencija, otpornosti... i usmjerenost na osnaživanje organizacija, zajednica i društva u cjelini i uključivanje većeg broja građana u borbu protiv predrasuda i poticanje na aktivno djelovanje. MoSt je upravo zagovornik takvog koncepta rada u svim programima, posebice kroz svoj program Centra znanja.
Skrb o najranjivijima u društvu ne može počivati na solidarnosti građana i građanskom aktivizmu prikupljanja humanitarne pomoći!
Solidarnost je „malina na šlag“ i kada neki zakoni, pravilnici ograničavaju konkretnu pomoć čovjeku, obitelji, kada ranjive skupine zbog toga nemaju život dostojan čovjeka, onda je to znak da taj zakon, strategiju, pravilnik, mjeru treba mijenjati! Zagovarački procesi su dugi, ponekad traju više od desetljeća i vjerujemo da se takva praksa može i treba mijenjati.
Imperativ povezivanja i umrežavanja na svim razinama
U borbi protiv siromaštva nema podjela na vjerske, civilne organizacije, lijeve, desne, centar... ekstremno siromaštvo, krizni događaji traže sudjelovanje svih! I u tomu smo ponekad najbolji!
Proaktivna uloga medija
Izvještavanje o siromaštvu, sudbinama ljudi na rubu ne smije biti orijentirano na klik, na fotografiju ili naslov koji obezvrjeđuje, diskriminira, produbljuje predrasude, potiče govor mržnje i netrpeljivosti... Novinari mogu zaista biti svjetionici kada iznose točne, provjerene, potpune informacije, štiteći intimu i dostojanstvo čovjeka!
Autor fotografija u ovoj publikaciji je Leo Lendić, splitski fotograf koji djeluje pod fotografskim i umjetničkim imenom Leonardo Della Vega. Fotografski gen nosi od svog djeda Stjepana Šimića, poznatog splitskog fotografa. Leonardo voli fotografije socijalne tematike, ljude, život splitskih ulica, fascinira ga interakcija unutrašnjeg i vanjskog svijeta. Snima s dušom, fotografira ono što osjeća, a ne ono što vidi. Izabrane fotografije u publikaciji su iz ciklusa „Voljeni grad“, pod naslovom „Drugo lice ljubavi“.
Oblikovanje i prijelom knjige: Luka Duplančić
Recenzenti su Dr. Predrag Bejaković, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, IJF, mr.sc. Lora Vidović te doc.dr.sc. Krešimir Krolo, Odjel za sociologiju, Sveučilište u Zadru.
