Zacijelo se slažemo da je Split jedinstven po mnogo čemu. A po nečemu je pak i izvoran. Društvena igra s lopticom, po naški s balunom, izvorno je nastala na kupalištu Bačvice. Picigin. Ima tome ravno jedno stoljeće kad je ova igra nastala na pješčanom plićaku kupališta. Tko je ovu igru u Splitu izmislio ni danas se točno ne zna. Igra se tijekom cijele godine, a kako je igra jednostavna, društvena i zabavno-športska, prihvatili su je i mlađi i stariji. Zabavlja kako muškarce, tako i žene.
Bilo kako bilo, Ekološko društvo Picigin Bačvice u suradnji s Gradom Splitom i Turističkom zajednicom GS, organizira obilježavanje ove iznimne obljetnice, postavljanjem spomen ploče i prigodnim programom, sve to 15.i 16. rujna 2023. godine.
Sto godina svakodnevnog igranja picigina, jednog od prepoznatljivih simbola Grada Splita i zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra RH zaslužuje da mu kroz mali serijal odamo dužno priznanje, služeći se uglavnom tekstovima objavljenim u monografiji "Bačvice raj na zemlji", tiskanoj 2007. godine, zahvaljujući najviše marom tadašnjeg predsjednika ED, Zdenka Matošića, glavnog urednika te tekstopisaca Anatolija Kudrjavceva -Tolje, Đermana Senjanovića - Ćiće, Gorana Borčića, Stanka Piplovića, Ante Kuzmanića, Ede Unkovića, Stjepana Jukića Peladića, Vlade Stokića, Nenada Grgina, Vlahe Primorca, Ive Mosettiga, Mihovila Rađe, Siniše Tartaglie, Ivice Proface, Tonija Veršića i Branka Bosanca.
Jasno je da picigin i kupalište Bačvice čine jednu neraskidivu simbiozu. More i kopno na Bačvicama toliko su prijateljski bliski da jedno neprestance preuzima ulogu drugog. Čisti, plavetni plićak spaja se s vlažnom ravninom pjeskovite obale. Pa počnimo od Bačvica.
O Bačvicama
Naziv Bačvice javlja se još za vrijeme mletačke vlasti, i to u talijanskom obliku Boticelle a odnosio se samo na poluotok kojeg znamo kao Katalinića brig, nazvan u 19. stoljeću prema obitelji Katalinić.
Sama uvala gdje se nalazi kupalište nazivala se Špalacijuni ili Spalaćuni. Pretpostavlja se da je naziv prvobitno glasio Spalatheolum, što je latinska deminutivna izvedenica od grčke riječi Aspalathos.
Kupalište je otvoreno u neposrednoj blizini stare gradske jezgre krajem devetnaestog stoljeća, od strane splitskih intelektualaca školovanih na europskim sveučilištima, u Pragu, Gracu, i Beču a bili su inicijatori osnivanja mnogobrojnih sportskih klubova u dotad težačkom Splitu. Novo gradsko kupalište, pod upravom obitelji Koščina, otvoreno je godine 1891, te Bačvice nakon Pjace i Rive postaju najomiljenije i najvažnije sastajalište splitske mladeži.
Iz pera Anatolija Kudrjavceva-Tolje:
"Bačvice su predio u kojem se zadanim divotama pogleda neminovno pridružuje i duhovno oko promatrača, izloženoga bezbrojnim doživljajima što prošlost spajaju sa sadašnjošću. Tu, gotovo u samom srcu grada, zaustavljene su tajne i ponuđena bezbrojna otkrića splitske legendarnosti, i tko god se nađe na tom mitskom mjestu, osjeća mediteranski zov prirode s uokvirenim likovnim čarolijama.
Naročitu važnost tu su vazda imale športske, zapravo fizički rekreativne namjere s izrazitim zafrkantskim ciljem, a carsku ulogu na tom području stekao je picigin.
Zapravo, piciginski ugođaj suvereno vlada u toj čudesnoj uvali koja se suprotstavlja surovoj banalnosti i ozbiljnosti svijeta. Tu, gdje se dadu oćutjeti draži zemaljskog raja.
Na tomu divnom, besmrtnom igralištu za dušu i tijela svih uzrasta. Na tom sudbinski odabranom poprištu ljepote odavno se zbivaju stvari koje duboko prodiru u duše sudionika te naprosto sudjeluju u najzanimljivijim pričama povijesti grada i u odrednicama sveopćeg splitskog mentaliteta. Bilo je to i ostalo okupljalište vedrih duša i raznih oriđinala, gdje se smijeh pretvara u pjesmu, a pjesma u smijeh".
