Ova fofka škljocnuta tosterom, koju je na storiju, nećete vjerovati, srcem nagradila prva jedna vrsna splitska fotografkinja, otkriva sav jad grogiranog splitskog košarkaškog velikana.
Dajte da vam je malo opišemo. Žutka grli dječaka u dresu Livaje, a na vidno praznim se tribinama ističe dosađujuća malena svita gradskih, demokracijom biranih, starješina.
I slika bi bila za anale, da su nove i neudobne stolice za raju udobnije (neka vas ne zavaraju one na kojima sjede vrlo važni uzvanici), da su napunjene svijetom, da Žutka grli dječaka u dresu Žutih, da Žuti imaju svoga Livaju i da je gradske očuhe, koji se na poluvremenu mukte osvježe, a za utakmice zijevaju, zapravo briga za klub od čije malobrojne publike dolaze skupljati jeftina politička slobodna bacanja.
Da vam sada nabrajamo sve omaške i landravost ljudi koji klub čine klubom, litanija bi postala Knjiga još novijeg zavjeta, ovako ćemo skratiti i samo kazati kako klub nema njanci butigu gdje bi dječaku otac, koji nosi dres Livaje, mogao kupiti memorabiliju kluba i tako klubu ostaviti koju kunu. Zašto je tome tako i zašto nije Runjić, Gizdavčić ili netko treći nego splitski Maradona, znat će gradski manjamuktaši i zjevalice u onim udobnim klupama u loži, a klupske činovnike ionako nije briga, jer životare od milostinje koju zjevalice godišnje uplate.
Tako je kako je, bit će to i gore, ma će se za Partizan ubrzo tražiti karta više, jer ludome gradu treba za užgati se malo i jer bi napokon gost iz Beograda na Gripama mogao pasti. Frančeško će nama, ka i uvik, uvatit kartu na vrime.
#ajmožuti
https://www.facebook.com/vilajski.proizvodi/posts/pfbid05pnkUC8XP1MgjqdnqGFofzHefVS8M2Ddy8xjhEcCHRnc3Md1WFGAPH2UKnv8nZMdl?__cft__[0]=AZVCMP5mQ2wq9GF0QdTt7cQe5L_VTDqPaM36tGxVeW85mXnpq2EqWoIo84oo2-4J-ztfnVgCbxouXE9I4Ey1vEgGGfjiTae4djZNtGfCEK4_ffpEK3e6dGvYoY_vq2kRZaq0faji9tSG8pm525hYLb7KD8sUn3-HODphlgMz9TmNSQhIj_Ldudu4PyeQdSW2qf4&__tn__=%2CO%2CP-R
