Kada u Konavlima spomenete riječ “vino”, mještani će vas gotovo refleksno uputiti prema selu Komaji. Ondje, na crvenoj zemlji što se rasula između Konavoskog polja i mora, obitelj Crvik već više od stoljeća pretvara sunce i buru u etikete kojima se nazdravlja od Dubrovnika do New Yorka. Tezoro, Blasius, nagrađivani cuvée Vilin Ples – sve je to rođeno na skromnih šest hektara vlastitih nasada, uz malvasiju dubrovačku, maraštinu, merlot, plavac mali i cabernet sauvignon pomno biran i kod provjerenih susjeda.
“Vinica je hram, ondje smije stajati samo vino”
U Komaje stižemo usred proljetnog popodneva. Dok kamen još isijava toplinu, dočekuje nas Andro Crvik, treća generacija vinara. “Ovo ti je centar vinarstva Konavala”, zadovoljnim će smiješkom, pokazujući na kućice zbijene oko malog trga. Prisjeća se djetinjstva:
“Uoči svetoga Martina, odmah iza ‘obida’, kretalo se od kuće do kuće. Kod nas se tad počinjalo – bili smo prva kuća u selu. Pjevalo se, kušalo mlado vino, sve do večere i dodjele nagrada… Vinica, zapamti, nije konoba. To je hram u kojem smije stajati samo vino, od prerade do čuvanja.”
Na tom je trgu podignut i jedinstveni spomenik vinu: petolitarski bocun oko kojega se, čim loza zazeleni, isprepletu vitice pa skulptura nalikuje živom stablu. Najbolje crno vino se ulijeva u njega 25. ožujka, na Gospu od Nuncijate, da bi se – protiv svakog enološkog pravila – ostavilo na suncu sve do svetoga Vinka u siječnju. “Ispadne odlično, minira sva vaša pravila,” smije se Andro.
Petar Crvik i Blasius, vino boje jantara
Obiteljsku priču danas najglasnije nastavlja Petar Crvik, sin koji je uveo suvremenu tehnologiju, rebranding i – narančasto vino Blasius, nazvano po dubrovačkom zaštitniku sv. Vlahu.
“Prvi put sam Blasius radio 2015. Fermentira na kožicama i sjemenkama, potom devet mjeseci odležava u istoj bačvi, na talogu. Bačva je na kotačima, pa je stalno miješamo: talog se razlaže, ekstrahira se sve što se može. Otuda i jantarna boja i arome kore naranče i cvijeta jasmina,” objašnjava Petar.
Recept je uvijek isti, nagrade sve brojnije: prije pet godina bronca na Decanteru, ove godine zlato u SAD-u i titula trećeg najboljeg orange vina Hrvatske. Godišnje u Komajima napune oko 40.000 boca, a nositelji proizvodnje ostaju malvasija i merlot.
Klima se mijenja, loza još odolijeva
Petrov otac Andro, koji je vinograde modernizirao 1993., bez zadrške priznaje:
“Klimatske promjene se osjećaju. Zasad je loza tolerantna, ali nastavi li se ovim tempom – neće biti dobro.”
Unatoč izazovima, plasman vina ide glatko; najveći dio završava u hotelima, restoranima i specijaliziranim vinotekama.
Kušaonica s pogledom na Konavosko polje
Vinarija Crvik otvorena je posjetiteljima cijele godine. Na novouređenoj terasi možete sljubiti četiri do šest etiketa s domaćim kruhom, sirom i maslinama, dok Petar vodi jednosatnu priču o terroiru i bačvama:
“Tri–četiri vina, malo spize, uru do uru i po – ja pričam, vi pitate. To je najbolji način da netko razumije zašto je naša malvasija drugačija od, recimo, istarske.”
Suradnje postoje, kaže, no ključ ostaje samostalnost: “Moraš biti svoj da bi držao kvalitetu koju želiš.”
Zašto posjetiti Komaje?
Zato što ćete ondje, na par kilometara od mora i zračne luke, naći živu povijest konavoskog vinarstva, susresti Andra – koji će vam objasniti zašto vino može preživjeti na suncu – i kušati Blasius ’22, jantarno vino koje je u istoj bačvi provelo devet mjeseci u neprestanoj igri s talogom.
Jer ovdje loza i kamen još govore istim jezikom – a Crvici ga već četvrtu generaciju pretvaraju u bocu.
