Blagdan Sveta tri kralja, poznat i kao Bogojavljenje ili Vodokršće, obilježava dolazak triju mudraca – Gašpara, Melkiora i Baltazara – koji su se prema Evanđelju poklonili Isusu Kristu nakon njegova rođenja u Betlehemu. Grčka riječ "magoi", koja ih opisuje, ima više značenja poput mudraca, učenjaka ili zvjezdočitača. Pretpostavlja se da su potjecali iz Perzije, tražeći istinu o sebi i svemiru.
Tri dara mudraca – zlato, tamjan i smirna – simboliziraju Isusovo kraljevsko dostojanstvo, božanstvo i smrt, prema tumačenju Origena, teologa iz 3. stoljeća. Tertulijan je mudrace povezivao s kraljevima temeljem biblijskih tekstova, a kasniji umjetnici dodali su imena i simboliku triju kontinenata – Azije, Afrike i Europe. Obično su prikazivani kao starac, muškarac srednjih godina i mladić, simbolizirajući ljude svih dobi koji se klanjaju Kristu.
Prema Matejevu Evanđelju, mudraci su prateći zvijezdu došli u Jeruzalem, gdje ih je primio kralj Herod s namjerom da dozna mjesto Isusova rođenja kako bi ga mogao ubiti. Kad su pronašli Isusa, darovali su mu zlato kao kralju, tamjan kao Bogu i smirnu kao čovjeku. Upozoreni od Boga, vratili su se u svoju zemlju drugim putem, simbolizirajući obraćenje poganskih naroda Bogu.
Običaji u Splitu i Dalmaciji
Na Sveta tri kralja bilo je Vodokršće, te bi svećenik na misi blagoslovio vodu koja se nosila kućama za slučaj nesreće, bolesti ili smrti. Toga bi dana župnik po Splitu i splitskim Varošima dolazio blagosloviti kuću. Zatim bi sam domaćin kuće u štali blagoslovio životinje vodom koja se donijela s Vodokršća.
Na Tri kralja se po kršćanskoj tradiciji dariva Mali Božić, a osnova je priča o tri kralja (ili mudraca) koji s istoka dolaze do Betlehema da vide i daruju malog Isusa. Svećenik i pomoćnici toga dana obilaze i blagoslivljaju kuće, te ih se dariva novcem i časti prošekom i mandulatom.
Svećenika bi u Kaštelima na Sveta tri kralja pratila djeca te bi zastajkivali ispred kuća i vikali: "Bacite nan sto i jednu smokvu", a kada bi ih dobili nastala bi pomama tko će ih više skupiti. Udomaćilo se da se na simboličkoj razini prikaže završetak božićnih običajnosti skidanjem božićnog drvca na Sveta tri kralja, a u ranijim vremenima i završnim dogorijevanjem panja ili panjeva badnjaka na ognjištu.
Karakteristično je za naše krajeve takozvano biranje kralja - to je običaj smješten između Božića i Sveta Tri Kralja, osobito dva dana iza Božića (ponegdje i o Pokladama), kada bi se birao bi se kralj ili knez, koji ima svoje oznake - štap i krunu. Nazivao bi se (a to je i bio) smiješni kralj ili doža. Isti takav bio je i izbor seoskog kralja - to je identični božićni i novogodišnji izbor kralja sa znacima vlasti,pratnjom, čašćenjem.
Koleda, kolenda je ophod, čestitarska obredna crkvena pjesma što se pjeva o Božiću ili Novoj godini. Koleda su i naziv za božićni krijes, obrednu vatru. Najčešće se koledanje vršilo dvanaest dana poslije Božića. Božićna i novogodišnja koleda su u postanku različita od onih na Sveta tri kralja (zvjezdari). Dok ovi prvi imaju svoje korijene u pretkršćanskim ophodima na kraju godine, zvjezdari nastaju kao kršćanski običaj. Ponegdje se nazivaju čaroice, fiole.
Splitski Varošani su počinjali koledati, kolendrati, dan poslije Božića sve do Tri Kralja. Obično kolendraju muškarci, često njih dvadeset do trideset. Koledari koji dan prije odluče koga će pohoditi i to mu nerijetko dojave. Kreću oko Zdravo Marije ili kada se smrkne. Kada domaćin otvori vrata, koledari stupe na prag i prvo pozdrave njega, zatim domaćicu, pa najstarijega sina (...). Kada ispjevaju zadnju pjesmu, gospodar kuće im dade znak da mogu ući. Koledari posjedaju oko komina, gdje ih domaćini pogoste. Kada završe zdravicu i prije nego će napustiti kuću, koledari pred vratima zapjevaju jednu oproštajnu pjesmu.
Na Hvaru je koledanje bilo održavano na Sveta tri kralja ("Pisma od tri kralja"), a kao dar ophodnicima (koledarima) se davalo pašurate (paršurate), hruštule (kruštule, hrustule), smokve, rakija i dr., ali su to morali izrijekom, posebnom pjesmom, zatražiti.
U Kaštelima se običaj koledanja do 20. stoljeća održao u dane Božića, Nove Godine i Sveta Tri kralja, ali i uoči Svih svetih, kada su grupice djece ili odraslih obilazili kuće uglednika ili rodbine.
Višani su koledavali na sve značajnije dane u vrijeme Božića, pa tako i za Sveta Tri Kralja. (izvor: "Božićni običaji", Silvio Brajica).
Običaji u Hrvatskoj
Uz blagdan Sveta tri Kralja vezano je više običaja. Svakako je najpoznatiji crkveni običaj blagoslova vode. U crkvi na Tri kralja svećenik bi blagoslovio dvije velike bačve vode, a narod bi tu vodu točio u boce i kasnije nosio svojim kućama. Kad bi se sveta voda donijela kući, svi bi se malo napili nje. No, prije nego se popije, prvo se prekriži, a potom se moli vjerovanje i škrope sve prostorije u kući bez obzira da li svećenik te godine do Tri kralja blagoslovio kuću ili nije.
U sjeverozapadnim i sjevernim krajevima npr. u okolici Zagreba i Bjelovara uobičajeni su bili ophodi zvjezdara. To je grupa od tri dječaka, koji drže betlehemsku zvijezdu od kartona. Zovu se i betlemehari ili svjećari. Obilazili su kuće, nekad i uz pratnju dječaka koji su svirali te pjevali: "O Sveta tri kralja o blažen vaš dan, kad Sveti Kralj Mladi bil z neba poslan". Pri tome su dobivali poklone od mještana svojeg i drugih sela.
U Zagorju se blagoslov kuća naziva "Križec" prilikom čega svećenik s dvojicom pomoćnika koje nazivaju glorijaci, a negdje i križari, obilaze i blagoslivljaju kuće započinjući molitvu zazivom - Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj! – te nastavlja - po Božiću naši hramovi postadoše kuće, a kuće hramovi, jer se Bog okućio na zemlji da stanuje među nama, s nama i u nama.
Prilikom blagoslova kuća svećenik je na nadvratnike kredom upisivao G + M + B što je označavalo inicijale trojice kraljeva - Gašpara, Melkiora i Baltazara. Izvorno su se ovi inicijali zapisivali na latinskom, pa je umjesto početnoga 'G stajalo 'C' (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim za Christus mansionem benedicat, što u prijevodu znači - Krist prebivalište blagoslivlja. Oko inicijala upisivale su se brojke koje označavaju tekuću godinu. Nakon blagoslova okupljeni ukućani nagrađuju svećenika darovima koji su prije bili u naturi, a danas se gotovo isključivo daruje novac.
Na Tri kralja se iznosi i pšenica iz kuće. Ona se razdijeli domaćim životinjama da je pojedu. Usto se na Tri kralja uklanja iz kuće sav "božićni ugođaj", uključujući i božićno drvce.
Na koncu kažimo kako je, među ostalima, postojao još jedan stari običaj, doduše rezerviran samo za najhrabrije - zimsko kupanje. Naime, tko se “na dvoru” okupa na Tri kralja, bit će zdrav cijelu godinu. Interesantno da su ovaj običaj prakticirale osobe razne životne dobi i žene i muškarci, posebno ako se uzme u obzir da je često puta trebalo za ovo kupanje probiti led i smočiti se do vrata u vodu. Ako bi netko još uspio uzeti vode u usta, u ustima je donijeti u kuću i ispustiti na žeru u ognjištu ili šporet, onda, uz to što će biti zdrav čitave godine, nikad ga neće boljeti zubi.
