Najezda potkornjaka, koji su u zadnjih par godina na Marjanu napali i savladali oko 20.000 stabala, nije neka nova hrvatska pojava, a neće ni lako nestati, već se može očekivati da će se s klimatskim promjenama problemi samo pogoršavati, osobito ako im se ne pristupi dovoljno ozbiljno i u skladu s pravilima struke, upozorava naš znanstvenik prof. dr. sc. Boris Hrašovec iz Zavoda za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu.
Hrašovec je inače još prije 10-ak godina upozoravao da potkornjake na Marjanu treba pomno pratiti. Smatra da je sada ondje stanje poprilično kaotično, što ga zabrinjava.
„U medijima se govori o građevinskom lobiju kojem je navodno u interesu da šuma na Marjanu propadne kako bi se on pretvorio u građevinsku zonu. Situaciju dodatno kompliciraju ekološki aktivisti koji imaju različite ideje o tome kako rješavati stvari, a najmanje se čuje struka“, kaže Hrašovec pa dodaje:
- Kada bi se stvarno poštovala pravila struke, problem bi se još uvijek mogao riješiti, no prateći medijske informacije o tijeku zbivanja u ovih posljednjih mjesec, dva, nisam baš previše optimističan! - govori Hraševac za Index.
Znanstvenik je dao svoje viđenje što je ključni problemi u borbi s potkornjacima, što su oni, kakve su nam perspektive i što nam donosi budućnost.
Potkornjaci su tu odavno
Pisanih novinskih svjedočanstava o potkornjacima i njihovim napadima na naše šume ima još iz sredine prošlog stoljeća. Primjerice, jedno značajnije sušenje obične smreke (Picea abies) zbog napada potkornjaka zabilježeno je 1955. u Lomskoj dulibi na Sjevernom Velebitu. Invazija je bila potaknuta oštećenjima na drveću uzrokovanim jakim vjetrovima i šumskim požarima 1940-ih, a uzrokovala je sušenje smreke na površini od oko 600 hektara. (snimka gore).
Što je novo i posebno u slučaju Marjana?
U recentnom slučaju najezde potkornjaka na Marjanu, koji, kao što je utvrdio Hrašovec, zapravo i nije tako recentan, ipak ima nekoliko čimbenika koji ga čine posebnim.
Prije svega bitna je činjenica da je to omiljeni park i zaštitni znak Splita. On je također i turistička atrakcija i zaštićena park-šuma. Stoga se sušenje raskošnih stabala katastrofalnih razmjera sada prvi put događa pred očima stanovnika jednog velikog hrvatskog grada.
Osim toga, prema tvrdnjama naših znanstvenika, u posljednjim godinama prvi put se suočavamo s prenamnoženjima mediteranskog potkornjaka koji dominantno napada upravo alepski bor karakterističan za veliki dio naše južne obale, našeg važnog turističkog odredišta. Do nedavno ove su se drame uglavnom odvijale na običnoj smreki, a u manjoj mjeri na jeli i borovima, po šumama Gorskog kotara i Like, pred očima značajno malobrojnijih izletnika, planinara i, naravno, šumara.
Hrašovec kaže da je prvi put, radeći na procjeni zdravstvenog stanja Park-šume Marjan zajedno sa svojim kolegom, šumarskim fitopatologom prof. dr. sc. Dankom Diminićem, u studiji iz 2008. upozorio da potkornjake borova na Marjanu treba pozorno pratiti.
„U slučaju eventualnoga gomilanja fiziološki oštećene drvne mase (opsežne vjetroizvale ili požar), moglo bi doći do opasnijeg prenamnoženja ovih fizioloških štetnika te bi bilo potrebno poduzeti ciljane kurativne mjere (odvoz napadnutog materijala i polaganje lovnih debala za zaustavljanje napada). U svakom slučaju, potrebno je ovu skupinu kukaca 'držati na oku', a što je moguće na više načina, od kojih je najjednostavniji registriranje pojave i količine godišnjih sušaca na području park-šume.“
Smatra da su se potkornjaci mogli na vrijeme prepoznati i na vrijeme zaustaviti uobičajenim mjerama kao što je rušenje napadnutih stabala još zelenih krošanja, njihovo otkoravanje i odvoženje.
„Bitka s potkornjacima dobiva se kada su im populacije male i slabe. Kad jednom narastu iznad praga otpornosti čak i razmjerno vitalne šume, kao što se to desilo na Marjanu, potrebno je uložiti neusporedivo više napora i sredstava da ih se stavi pod kontrolu, a uspjeh nije zagarantiran“, rekao je.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
