Posljednjih godina sve se glasnije vode rasprave o tome kad bi djeci trebalo dopustiti korištenje pametnih telefona, tableta, interneta i društvenih mreža. I dok neki znanstvenici smatraju da djeca prije 2. godine života ne bi trebala biti izložena nikakvim ekranima, drugi ističu kako djecu treba što je prije moguće izložiti tehnologiji koja danas vlada.
Studija koja je objavljena u časopisu Journal of Human Development and Capabilities, ipak je dala ozbiljno upozorenje i savjet roditeljima o tome kad dati djeci pametni telefon i omogućiti im pristup društvenim mrežama. A to definitivno nije u vrtićkoj dobi, piše Zimo.
Kako se navodi u studiji, istraživanje koje su proveli znanstvenici na gotovo 2 milijuna ljudi u 163 zemlje, otkrilo je da djeci ne bi trebalo omogućiti korištenje pametnih telefona prije 13. godine.
Istraživači naovde kako korištenje pametnih telefona prije 13. godine može znatno naštetiti mentalnom zdravlju djece. Povezali su korištenje pametnih telefona kod mlađe djece sa suicidalnim mislima, lošijom emocionalnom regulacijom, nižim samopoštovanjem i odvojenošću od stvarnosti. Posebno među djevojčicama.
Što je dijete ranije dobilo telefon, to je njegovo mentalno zdravlje bilo lošije.
Ovo zahtijeva hitnu akciju kojom se ograničava pristup djece mlađe od 13 godina pametnim telefonima, kao i nijansiraniju regulaciju digitalnog okruženja kojem su mladi izloženi, rekla je glavna autorica studije Tara Thiagarajan, osnivačica i glavna znanstvenica Sapien Labsa, neprofitne organizacije koja provodi istraživanje.
A što ako dijete već ima pametni telefon?
Melissa Greenberg, klinička psihologinja u Centru za psihoterapiju Princeton u New Jerseyju koja nije bila uključena u studiju, ističe kako nije kasno promijeniti stvari, čak i ako djeca već koriste pametne telefone.
Roditelji bi trebali prije svega razgovarati s djecom i stvoriti atmosferu povjerenja, omogućiti im da im se povjere ako su se susreli s nepoželjnim ponašanjem ili sadržajem.
Ako su već primijetili da korištenje pametnih telefona negativno utječe na ponašanje djece, mogu pokušati uvesti promjene. Ali ne naglo i bez razgovora s djecom.
Ako se djeca uzrujaju, roditelji bi trebali pokazati suosjećajnje i razumijevanje.
Odrasli ne reagiraju uvijek na najzreliji način kada im nešto oduzmete ili ih zamolite da promijene naviku, a ne možemo očekivati da će to učiniti ni naša djeca, podsjeća Greenberg.
Predložila je roditeljima da razgovaraju o vlastitim problemima s pravilnim korištenjem pametnog telefona kao način (doslovnog) povezivanja i priznavanja da nam je svima teško odoljeti njihovoj privlačnosti.
Također, roditelji mogu razmisliti o uvođenju opcija roditeljskog nadzora, zaključavanja određenih aplikacija ili značajki, kao i davanju djeci "običnih mobilnih telefona" bez pametnih značajki.
