Malo mjesto na Braču, Murvica se zove, čuva velika blaga. Mjesto sa svega 11 stalnih stanovnika ima nešto posebno, a to je Zmajeva špilja. Do nje je potrebno hodati uzbrdo više od pola sata, a onaj koji ima njezin ključ je Zoran Kojdić - zimi građevinar, ljeti turistički vodič. Do špilje je odveo nebrojeno tura u posljednja dva desetljeća, a svaka grupa koja posjeti ovu špilju ima jednaku reakciju – ostanu jednostavno oduševljeni onim što vide.
Zašto je ova špilja toliko posebna?
„To je samostan koji je izgrađen u špilji. Ono što se zna sa sigurnošću je da su u 15. stoljeću glagoljaši iz Poljica kad su bježali pred Turcima došli na Brač i zapravo je ta špilja prvo mjesto na kojem su se nastanili. Prvi je bio Juraj Dubravić, godina je bila 1450. i to je početak glagoljaštva na otoku. Iza toga, kao reakcija na to, je nastao niz samostana oko špilje. U Murvici su još četiri, a kao posljedica toga nastaju Blaca. Blaca su udaljena nekih 12-ak kilometara. U tih sto godina je, dakle, bilo sagrađeno pet samostana.
To je jedan aspekt priče, a drugi je da je špilja vjerojatno bila svetište i u ranijim vremenima. To se da dobro pratiti od 15.stoljeća, dokumentirano je relativno dobro. Nenad Cambi je siguran da je korištena i u rano kršćansko doba, a u špilji postoji ikonografija koja je tipična za te ranokršćanske pustinjačke nastambe kakva je sv. Jere na Marjanu ili Prizidnica na Čiovu.
Ono što je vjerojatnije je da je ona korištena i ranije, pa da su onda u 15. stoljeću glagoljaši došli i nastavili priču koja je počela tisuću godina prije njihovog dolaska. To bi bilo ukratko što je špilja - špilja je pustinjačka nastamba koja je najvjerojatnije kroz duže vremena od različitih pustinjaka bila korištena“, kaže nam na početku razgovora Kojdić.
A zašto se zove zmajeva?
„Osim što ima zidine unutar kojih su crkvica, gustirna za vodu, grobovi, ono po čemu je najpoznatija su reljefi. Prepuna je isklesanih reljefa. Glavni reljef koji dominira prostorom je reljef zmaja i dugo se mislilo da je taj zmaj isklesan u stijeni razlog imenu, ali danas smo zapravo daleko od te ideje i prilično sigurni da reljef zmaja nije razlog imenu iz prostog razloga što je lako dokazivo da je ime starije od reljefa.
Ime je najvjerojatnije povezano sa staroslavenskom mitologijom, po Europi postoji još takvih špilja, ja sam čuo za njih osam i u svim tim drugim zmajevim špiljama nema reljefa zmaja unutra nego je svugdje vezana za pretkršćansku mitologiju. U ovom našem slučaju najvjerojatnije je zmajeva špilja vezana za staroslavenskog boga Velesa koji se često prikazivao kao zmaj. U prostoru unutar i oko špilje je i danas u imenima toponima prepoznatljiva staroslavenska slika stabla života sa vrhovnim bogom Perunom na vrhu, dudom kao simbolom svetog stabla i zmajem koji živi pod tim“, kaže nam Zoran.
Svaka njegova tura u kojoj turiste, bilo domaće bilo strane, vodi do Zmajeve špilje traje nekoliko sati. Potrebno je barem četiri sata da bi se vratili do početne točke. Do same špilje Zoranu je samome potrebno 35 minuta hoda, no kada vodi ture, svako malo stane i ispriča dio zanimljivosti o ovom fascinantnom mjestu.
„U srpnju i kolovozu ture su skoro svakodnevne, a sada manje – možda dvije tjedno. Riječ je o 80-ak do sto tura godišnje. Špilja je pod ingerencijom Ministarstva zaštite okoliša i njom upravlja županijska ustanova More i krš, a ja sam u principu koncesionar. Kad sam bio mlađi znao sam voditi i dvije ture dnevno, ali sada jednu dnevno. Jednom sam bio u jednom danu čak tri puta. Tura traje četiri ure, obično se krene oko 8 ujutro, vratim se oko podne. Kako ćeš opet u 1 krenut?
Vodim ture na tri jezika – hrvatski, engleski i njemački. Te jezike dijelim jer ne možeš u jednoj grupi vodit dva jezika, tekst je prekompliciran i predugačak i onda bi to trajalo 6-7 uri. Jedan dan imam engleski, pa njemački, zatim hrvatski. Najčešći je engleski. Ljudi mi se najave telefonski ili mailom i formiram ture po jezicima.
Kao što sam već rekao, sama tura traje četiri ure prosječno, a od toga je sat uspona. Ja dođem bez grupe za 35 minuta, a sa grupom duže jer je podijeljeno na sekvence, malo se hoda, pa malo pričam. Tek poslije 90 minuta se uđe u špilju, ali kad bi čovjek išao bez zaustavljanja može se doći za 35-45 minuta. Riječ je o 300 metara visinske razlike, to je recimo, da bi dobili predodžbu, pola puta do Vidove gore kad se krene iz Bola. Vidova gora je na 780 metara, a ovo je polovica. Put je strm tako da se tim putem ne vraćamo jer je prestrm, nego idemo dolje dužim putem“, kaže nam vodič.
"Prvih pet godina kod none me odredilo"
Zoran je rođen u Splitu gdje je i išao u školu, a zatim je neko vrijeme živio i radio u Njemačkoj. Po povrtaku u domovinu odlučio se skrasiti u Murvici.
„Ja sam murvičko dite. Moja mater je podrijetlom Murviška. Živili smo u Splitu, ali sam ja bio kod none i nonota do pete godine u Murvici. U školsko vrime sam bio u Splitu. Imao sam tu njemačku epizodu sa 20 i nešto godina, a kad sam se vraćao iz Njemačke i moja familija i prijatelji su mislili da ću ostat u Splitu, ali ja sam samo vidio Murvicu i Brač. Danas kad gledam unazad, čini mi se da me onih prvih pet godina koje sam proveo u none odredilo u životu. Mislim da nas prvih 5-6 godina i odredi. Meni je ta Murvica bila dom, a ne Split iako sam više vrimena proveo u Splitu do tada. Kad sam se vratio 2000. godine, Murvica je bila na kraj svita, nije bilo vode, nije bilo asfalta, nije bilo telefona, bez televizijskog signala kojeg nema ni danas (smijeh). Bilo je 20-ak ljudi i ja sam bio jedini ispod 70. Imam dvoje dice i moj sin koji sada ima 16 godina je bio prvo dite rođeno u Murvici poslije više od 30 godina“, kazuje nam Zoran.
Njegova djeca su odrasla u predivnoj okolinu, na svježem zraku. No, što je s društvom?
„Društvo je u Bolu. Cijena života u Murvici je da dicu uvik negdi vozimo. Ja ne mogu zamislit bolje misto za odrastanje od Murvice. Na otocima uvik imate dvije faze života, s jedne strane mir, tišina, idila, a onda imate 5-6 mjeseci sa gostima gdje je potpuno drugačiji ritam. Te promjene u načinu života su nešto fantastično jer vam nikad ništa ne postane dosadno. Uvijek imate fazu kad su gosti i taman kad vam dosade, dođe jesen pa ih više nema. Tako je i s dicom. Srića, u Bolu ima dosta aktivnosti“, otkriva nam.
Kad je došao živjeti u Murvicu počeo se baviti građevinom, no uskoro je postao i turistički vodič. Otkrio nam je kako je do toga došlo.
„Još uvijek se bavim građevinom. Ja nisam rođeni turistički vodič. Vratio sam se živit u Murvicu i registrirao sam firmu – postavljam parkete, radim knauf, prodajem ulje (smijeh). Mislio sam od toga živjet, ali ta građevina ima svoj ciklus. Počne 1.10. i završi 1.6. Tu prvu zimu sa 2000. na 2001. godinu me kopkalo šta ću ja radit liti - nije bio financijski problem, nego nisam tip koji može četiri miseca ići na plažu i ne činiti ništa. Tražio sam neku zanimaciju i kako je ta špilja iznad Murvice i nitko to nije radio - otišao sam u TZ i popričao s direktorom. Oni su bili presretni“, ispričao nam je sugovornik.
Na ovaj način otvorili su mu se neki vidici za koje nisam ni slutio. Upoznao je dosta znanstvenika, arheologa, etnologa, teologa…
„Ljeti sam turistički vodič, zimi građevinar i koliko god čudno zvuči odlična je kombinacija. Nikad ništa ne postane dosadno. Tu turu vodim 23 godine i da to radim 12 mjeseci godišnje sigurno bi mi dosadilo, ovako imam pauzu di nikoga ne vidim i na proljeće si gladan pričanja“, kaže nam Kojdić koji je 2016. godine dobio nagradu HTZ-a „Čovjek – ključ uspjeha“. Nagrada ne čudi jer svi koji odu iz Murvice puni su dojmova. Špilja ih jednostavno oduševi, baš kao i njezin čuvar. Ni Zoran nije ostao ravnodušan na dobivenu nagradu, kaže da je lijepo kad netko primijeti da dobro radite svoj posao. A on ga radi izvrsno jer uživa u onome što radi.
"Imam osjećaj da je špilja izabrala mene"
Danas i on sam često gostuje kao predavač na raznim događanjima, no puno mu je draže o špilji govoriti na turističkoj turi. O špilji je pročitao knjige, poslušao tumačenja različitih znanstvenika od kojih je svaki imao neku svoju interpretaciju.
„Teolozi su drugačije gledali, arheolozi drugačije,… tako da je to bilo zanimljivo, a ja sam otkrio dar sve ih slušati, probirati sve i slagati u jednu priču. Valjda imam dar dobro pričati, nisam trenirao, sve se događalo samo od sebe i imam osjećaj da je špilja izabrala mene, a ne ja nju. Tako meni to nekako danas izgleda“, iskreno će Zoran.
Prva tura zauvijek će mu ostati u sjećanju. Do špilje je vodio dva mlada Portugalca.
„Oni su otišli u TZ, pitali su šta se može vidjet i preporučili su im turu. Nazvali su me dan prije i dogovorili smo se da se ujutro u 8 vidimo. Ja ih pokupim na pumpi, a oni došli direktno iz diska - pijani, jedva stoje na nogama. Sjeli su u auto, vonja piva. Odmah su se ispričali, da ih je povuklo, cure i tako, mislili su ić leć, ali kako su mi obećali da će doći uputili su se tu. Krenemo mi gore - oni stenju, teško im je, alkohol izbija iz njih.
Bila je dobra atmosfera, priča je rasla i kad smo došli gore i ušli u špilju potpuno ih je posiklo kad su vidili to unutra, otriznili su se u sekundu. Bili su potpuno oduševljeni. Jedan od njih mi je reka da ovo nije povijest Brača i Hrvatske nego je povijest svijeta.
Na tu prvu turu se često vraćam u mislima jer mislim da je to isto odredilo puno toga. Toliko je oduševljenje bilo u njima, a bili su atipični gosti. To nije publika koja dolazi na ovakva mista i kad je njih uspilo povuć i kad ih je oduševilo, bilo je jasno da je to nešto dobro. Ta prva tura je bila važna“, kaže nam Zoran koji je nakon toga nastavio oduševljavati turiste koji požele upoznati Zmajevu špilju.
Kakve su reakcije na Zmajevu špilju najbolje svjedoči poruka koju je Zoran nedavno primio.
"Zoran, this is Cathy Chiu. Our family of 4 (including my daughter Kell, who was the 1st American, as you noted, to know about Perun in your 23 years as a guide at the Dragon Cave) really enjoyed our tour with you. It was one of the top highlights of our Croatian visit.
We think you are a Croatian national treasure.
I will be posting a highly positive review on Google Maps of the tour (I am among the top Google Guides).
Thank you for bringing to life the history, legends, ethnological, linguistics & art history perspectives. Your story-telling is masterful."
