Na pragu ljeta 1993. godine prometna nesreća na autocesti pokraj njemačkoga grada Ingolstadta oduzela je Hrvatskoj jednog od najboljih sportaša svih vremena – jednog i jedinog Dražena Petrovića. Pretvorila je taj 7. lipnja u dan šoka, tuge i nevjerice, a sve 7. lipnjeve koji su slijedili u dan sjećanja. I tako, baš svakog 7. lipnja, svi koji su iole okrznuli košarkaški svijet prepričavaju svoju nevjericu viješću koja ih je tada zatekla.
Nikad prežaljeni košarkaški genijalac ostavio je neizbrisiv trag, i to u svjetskim razmjerima, no nažalost nikad nećemo moći saznati kakve bi priče stvorio da ga život nije zaustavio prije navršene tridesete godine života.
Prve je košarkaške korake napravio u svom rodnom Šibeniku i Šibenci, u Cibonu prelazi 1984. godine, a iste godine osvaja i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. U finalu Europskog kupa protiv Real Madrida 1985., Dražen je ubacio 36 koševa, a Cibona je odnijela Kup. Samo godinu kasnije s reprezentacijom Jugoslavije osvaja broncu na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.
1988. godine je potpisao za Real Madrid, isti taj kojem je u dresu Cibone ubacio 36 poena, a nakon godinu dana odlazi NBA, u klub Portland Blazers, klub u kojem nije uspio pokazati svoje vještine. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebro na OI-u u Seoulu 1988. godine, dok 1989. Dražen uzima titulu prvaka Europe. Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu 1990. osvojio je i prvo zlato u dresu Jugoslavije.
U međuvremenu ostavlja Portland iza sebe i piše novu NBA priču, prešavši u New Jersey Netse gdje mu je, među ostalim sasvim natprosječnim rezultatima, prosječna preciznost šuta za tri poena bila 43.7%, što je još uvijek četvrti najviši rezultat u NBA, čak i 27 godina od njegove zadnje utakmice. Donedavno je Dražen držao treće mjesto, no ove je sezone na drugo mjesto uskočio Seth Curry iz Mavericksa.
Draženov dres s brojem 3, samo nekoliko mjeseci nakon njegove smrti – 11. studenog 1993. umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski olimpijski odbor je 1995. poklonio Olimpijskom muzeju u Lausannei spomenik Draženu Petroviću, a rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. 2002. godine Dražen je posthumno primljen u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu na čijim ga stranicama i danas zovu Mozartom s parketa.
U Zagrebu je 2006. otvoren i muzejsko memorijalni centar koji nosi njegovo ime, a iste je godine Hrvatski olimpijski odbor po imenu Dražena Petrovića nazvao nagradu koja je namijenjena isključivo mladim sportašima, sportašicama te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.
Život zaista leti, ali ti ostaješ i inspiriraš i dalje, Kapetane.
