Dok proljetno sunce polako grije splitsku marinu, zrakom se miješaju mirisi mora, svježe pituranih plastika i onaj reski, specifični miris antifoulinga. Posvuda uokolo užurbana atmosfera – nautička sezona kuca na vrata. Čuje se jednolični zvuk brusilica s obližnjih navoza, škripa dizalica i radnički žamor. Među brodovima koji se spremaju za prva ljetna plovljenja, u radnom, ali opuštenom izdanju, sreli smo istinsku legendu regionalne scene.
Željko Bebek u protekle je tri godine proslavio impresivnih pola stoljeća na sceni, iza njega je golema međunarodna turneja, prepuna zagrebačka Arena i rasprodane Gripe, a pred njim novi singl „Voli me do neba“. No, danas su mikrofoni i blještavilo pozornice ostali po strani. Danas su u prvom planu kistovi, cinkovi i priprema njegove najveće ljubavi izvan glazbe.
Naslonili smo se na bandu broda i, dok su radnici u pozadini neumorno pripremali trupove za more, započeli ćakulu...
„Novi singl donosi svjetski štih“
Šjor Željko, prije svega, lipo vas je vidjeti u Splitu, pogotovo u ovom vašem prirodnom okruženju. Dok oko nas sve bruji od priprema za sezonu, čini se da ste i vi nakon naporne zime uhvatili malo vremena za sebe?
Željko Bebek: Protekla dva mjeseca smo zaista puno radili, ali smo jednako tako i uživali. Napravili smo novu pjesmu, „Voli me do neba“, čija je promocija upravo sutra navečer. Mislim da će publika biti stvarno oduševljena. Pjesma nije klasična, razlikuje se od onoga što sam inače snimao kroz svoju karijeru. Ima jedan potpuno novi moment, novi štih koji slobodno mogu nazvati – svjetskim.
Sudeći po naslovu, opet igrate na kartu emocija? Kome je pjesma namijenjena?
Željko Bebek: Pjesma je ljubavna. Kao i obično, kroz cijelu svoju karijeru najviše volim tretirati temu ljubavi. To je nešto što ljudi ne samo da vole, nego osjećam da im danas užurbano fali u životima. Kroz moje pjesme svatko uspije dotaknuti onaj neki svoj skriveni, emocionalni trenutak u sebi i mislim da su upravo zbog toga moje pjesme toliko tražene i voljene kroz sve ove godine.
Od splitske marine do Abbey Road produkcije
Dok ovdje slušamo brušenje i zvukove meštara, znamo da ste zimu proveli u nekim sasvim drugačijim, svjetskim studijima. Spominje se i kultni Abbey Road?
Željko Bebek: Bila je ovo zima u kojoj smo strašno puno radili na produkciji. U prosincu smo u tom čuvenom londonskom studiju Abbey Road snimili live album koji će se zvati „Made in London“. Na njemu će se naći dvadesetak pjesama koje i inače izvodimo uživo. Prednost ovog albuma u odnosu na sve moje dosadašnje live materijale jest to što je snimljen u najboljoj, najljepšoj i najjačoj produkciji na svijetu. Uskoro nas, točnije od 13. do 16., očekuje i njegova promocija u Vodicama.
Prošli ste u karijeri vrhunske studije, ali Abbey Road je ipak posebna razina?
Željko Bebek: Da, to je jedna sasvim posebna razina. Nije ni čudo da se taj studio zadržao kroz cijele karijere svih mojih vršnjaka – od Rolling Stonesa, Beatlesa, Pink Floyda, pa sve do današnjih najvećih svjetskih zvijezda i filmske glazbe. A kako smo stigli tamo? To sam zapravo dobio kao prekrasan poklon od Croatia Recordsa kada sam napunio 80 godina. Album je posvećen mojoj ljubavi prema glazbi i publici, a krug se na neki način zatvorio jer sam upravo u Londonu snimao svoje prve albume na početku karijere, prije više od pola stoljeća.
Vi ste generacija koja je imala priliku te svjetske veličine vidjeti uživo dok su još bili, što bi se reklo, „momci“?
Željko Bebek: Upravo tako! Imao sam tu nevjerojatnu sreću vidjeti ih sve na vrhuncu snage – i Stonese, Beatlese, Pink Floyd, Yes, Genesis... Sve redom na pozornici.
„Sin Zvone je moja desna ruka, s njim živim svoj san“
Kad smo kod tih starih rokera, nedavno je u medijima bila simpatična crtica kako Mick Jagger u devetom desetljeću vodi sina u školu. Vi također uživate u očinstvu u zrelim godinama, ali sa sinom Zvonom sada već dijelite i binu?
Željko Bebek: Da, ja sam u 62. godini dobio sina Zvonu, a u 64. kćer Katarinu. Evo, nemam više male djece, možda uskoro budu i unuci (smijeh). Ali trenutno sam presretan jer je moj Zvone zauzeo mjesto o kojem sam nekada mogao samo maštati i sanjati. On je danas moj gitarist, koautor i sjajan glazbeni tip. Njihova suradnja posljednjih godina prerasla je u prepoznatljiv autorski niz, od pjesme „Kakav otac, takav sin“, preko „S tobom su godine minute“, pa sve do ovih novijih singlova.
Može se reći – vaša desna ruka na sceni?
Željko Bebek: Apsolutno, on je moja desna ruka s desne strane pozornice, u studiju i u životu.
Ruta za ljeto: „Dobro je pristati u Hvar na ručak, ali mi živimo za puste vale“
Nas dvojica se znamo dugo godina, još tamo od kraja devedesetih i dvijetisućitih sretali smo se po moru. Uvijek ste s brodom, uvijek se vrtite oko Hvara, Paklenjaka... Evo i sada, koper se suši, brod se polako sprema za spuštanje. Koliko vam puni baterije ovaj miris Mediterana?
Željko Bebek: Moja najveća ljubav izvan glazbe su definitivno brod i more. Sada ga detaljno spremamo kako bismo ga stavili u more i započeli našu novu sezonu plovidbe. S obzirom na to da mi je punih 80 godina, a rođendan još uvijek slaviš (smijeh), ove smo godine odlučili uzeti mjesec dana odmora u komadu tijekom ljeta. Podijelit ćemo to na dva puta po 15 dana i potpuno se posvetiti krstarenju i skitanju po otocima.
Kakva je planirana ruta ove godine? Hoće li se okrenuti kormilo prema jugu, Elafitima, ili gore prema Kornatima?
Željko Bebek: Prva plovidba uvijek ide prema Braču, do Supetra. Onda hvatamo drugu stranu otoka prema Bolu, pa se odlučujemo malo za Šoltu, Hvar, Vis, Korčulu, Mljet... Uglavnom, taj prvi dio idemo prema jugu. Drugi dio odmora posvetit ću plovidbi prema Dugom otoku, Telašćici i Kornatima, a prije toga ćemo svakako posjetiti i Skradin, kojemu se uvijek rado vraćamo.
Koliko vam znači taj mir na sidru? Danas je sve teže pobjeći od gužve u marinama i lukama...
Željko Bebek: Mi zapravo jedino i želimo provoditi vrijeme u valama. Dobro, pristat ćemo u Hvar na jedan dan, otići na ručak i malo se pogostiti, prošetati, ali uglavnom ćemo tražiti skrivene uvale na Paklenjacima, Šolti i Braču. Tamo postoji prekrasan izbor lijepih mjesta na kojima, ako dođeš na vrijeme, možeš biti potpuno sam u vali. To je ono najljepše što more pruža.
Kao dugogodišnji nautičar, sigurno s tugom gledate na to kako se neki odnose prema moru? Pitanje ekologije i očuvanja posidonije danas je ključno.
Željko Bebek: Apsolutno! Moramo čuvati naše more. Ono je zbog svoje konfiguracije i nevjerojatne ljepote ogroman izazov za cijeli svijet, ali se gosti nerijetko ponašaju jako loše prema moru i ekologiji općenito. Vole izloviti ono što je zabranjeno, a prečesto svjedočimo i tome da se vreće sa škovacama bez srama bacaju u more. To viđamo često, ali se nadamo i Boga molimo da ljudi napokon shvate što je more i da ga moramo čuvati za generacije koje dolaze.
Veliki oproštaj? „Ako Bog da, na novom Poljudu!“
Za sam kraj, moram vas pitati... Nedavno je naša velika Tereza Kesovija u svojoj 88. godini imala onaj prekrasan, emotivan nastup na Starom placu. Pratite li to i razmišljate li vi o nekom velikom, finalnom koncertu u Splitu? Ipak se turneja nastavlja i u 2026. godini, čekaju vas Ljubljana i Maribor...
Željko Bebek: Ispratio sam to, bio je to pravi spektakl. Tereza je svojim nevjerojatnim glazbenim životom apsolutno zaslužila priliku da se na jedan tako glasan i dostojanstven način oprosti od velikih poteza. Što se mene tiče, ja sam počeo slaviti od svoje 50. godine karijere. Imao sam već prekrasne i velike koncerte, od Spaladium Arene do Zagrebačke arene, pa sve do Europe i svijeta. Koncerti koji se trenutno ističu i nastavljaju u 2026. godini su Ljubljana u Križankama 19. rujna i Maribor u dvorani Tabor 14. studenog. A kada jednom odlučim da je možda stigao kraj velikih putovanja, onda je vrijeme za veliki oproštaj. Nadam se u nekoj novoj Spaladium Areni ili, ako Bog da zdravlja i sriće, na novom Poljudu!
Šjor Željko, kist u ruke, hvala vam na ugodnoj ćakuli i mirno vam more u novoj sezoni!
Željko Bebek: Hvala vama, živjeli i svako dobro!
