Na današnji dan 2021. godine preminula je Mira Furlan
Mira Furlan, jedna od najznačajnijih hrvatskih i jugoslavenskih glumica, ostavila je neizbrisiv trag u svijetu kazališta, filma i televizije. Rođena 7. rujna 1955. u Zagrebu, Mira Furlan je diplomirala glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1978. godine. U razdoblju od 1978. do 1991. bila je članica Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, dok je na filmu i televiziji postala jedna od najprepoznatljivijih umjetnica 1980-ih.
Zvijezda hrvatskog filma
Tijekom svoje karijere, Mira Furlan stekla je status zvijezde zahvaljujući ulogama koje su često prikazivale erotične i seksualizirane likove u okvirima patrijarhalnih struktura, što je uvelike oblikovalo njezinu popularnokulturnu reprezentaciju. Njezin talent prepoznat je na filmskom festivalu u Puli, gdje je 1982. osvojila Zlatnu arenu za sporednu ulogu u filmu Kiklop redatelja Antuna Vrdoljaka. Za glavnu ulogu u filmu Lepota poroka redatelja Živka Nikolića, 1986. godine osvojila je još jednu Zlatnu arenu.
Osim toga, Furlan je ostavila neizbrisiv dojam u filmovima poput Otac na službenom putu (1985) Emira Kusturice, Horvatov izbor (1985) Eduarda Galića, te u Putovanju u Vučjak (1986–1987), adaptaciji drame Miroslava Krleže. Igrala je i u brojnim drugim regionalnim filmovima, kao što su U raljama života (1984) i Za sreću je potrebno troje (1985) Rajka Grlića, Osuđeni (1987) Zorana Tadića, Braća po materi (1988) Zdravka Šotre te partizanskom filmu Gluvi barut (1990) Bahrudina Bate Čengića.
Televizijska i kazališna ikona
Na televiziji, Mira Furlan ostvarila je brojne zapažene uloge. Publika je pamti kao Kate iz serije Velo misto (1980–1981), te iz serija Nepokoreni grad (1982) i Smogovci (1982–1989). Međutim, njezine kazališne izvedbe bile su jednako impresivne. Na sceni Hrvatskog narodnog kazališta izvodila je klasična djela, poput Petrunjele u Dundu Maroju Marina Držića (1981), Edith u Đavolovu učeniku Georgea Bernarda Shawa (1989) te Natalije Petrovne u Mjesec dana na selu Ivana Sergejeviča Turgenjeva (1990).
Surađivala je s Teatrom &TD u Zagrebu, gdje je nagrađena za ulogu u predstavi Alfa/beta E. A. Whiteheada (1978), te je nastupala na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavama poput Glorije Ranka Marinkovića (1980) i Hamleta Williama Shakespearea (1982). Također, ostavila je svoj pečat i u srpskim kazalištima, kao Nataša u Tri sestre – sto godina poslije (1989) u Zvezdara teatru u Beogradu.
Izazovi i odlazak u SAD
Početkom 1990-ih, ratni sukobi i politički pritisci natjerali su Miru Furlan na odlazak iz Hrvatske. Zbog nastupa u Jugoslovenskom dramskom pozorištu tijekom 1991., hrvatski mediji su je oštro napadali. U jesen te godine, Furlan se preselila u Sjedinjene Američke Države, gdje je nastavila graditi uspješnu karijeru.
U SAD-u je postala članica Actors Studija u New Yorku te nastupala u kazalištima diljem zemlje. Njezina uloga u Sofoklovoj Antigoni 1995. godine donijela joj je nagradu u Los Angelesu. Kultni status stekla je kao Satai Delenn u znanstvenofantastičnoj seriji Babylon 5 (1993–1998), dok ju je šira publika zapamtila kao Danielle Rousseau u popularnoj seriji Izgubljeni (2004–2010).
Povratak i kasnije godine
Nakon 2000. godine, Mira Furlan povremeno se vraćala hrvatskom kazalištu. Na Brijunima je igrala Medeju u Euripidovoj drami (2002), a u Rijeci je 2016. tumačila Kasandru u adaptaciji romana Christe Wolf te Charlotte u Jesenjoj sonati Ingmara Bergmana (2017). Posljednji nastup u Hrvatskoj imala je 2020. u predstavi Vježbanju života – drugi put, gdje je kroz dramatizaciju romana Nedjeljka Fabrija tematizirala vlastito iskustvo emigracije.
Furlan je također ostavila trag kao spisateljica, pišući kolumne za Feral Tribune, koje su 2010. sabrane u knjigu Totalna rasprodaja. Posthumno je objavljena njezina autobiografija Voli me više od svega na svijetu (2022).
Preminula je 20. siječnja 2021. u Los Angelesu, ostavivši za sobom bogatu umjetničku ostavštinu i neizbrisiv utjecaj na hrvatsku, regionalnu i svjetsku umjetnost. Mira Furlan bila je i ostat će simbol talenta, strasti i integriteta, nadahnjujući buduće generacije umjetnika.
