Poslije munjevite vojnoredarstvene operacije Maslenica, kodnog imena “Gusar”, hrvatske snage oslobodile su prvoga dana (22. siječnja) Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Donji Kašić, a sljedećih dana Babindub, zračna luka Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Paljuv, dijelovi Škabrnje i Podgradine.
Tijekom sljedeća tri dana (23., 24., i 25. siječnja) trajali su daljnji napadi u kojima je oslobođen Novigrad, sela Donji Kašić, Maslenica, Smoković i Reljići, a na Velebitu su Oružane snage Republike Hrvatske izbile na crtu Sveti Rok – Mali Alan – Tulove grede – Mala Bobija (planina). 25. siječnja postrojbe Hrvatske vojske u popodnevnim satima ovladavaju i selom Škabrnja, te jakim neprijateljskim uporištem Ražavljeva glava.
U početku operacije broj snaga i s hrvatske i sa srpske snage, iznosio je oko 3.500 vojnika, a u narednim danima brojčano stanje sa srpske strane narastao je na oko 8.000 ljudi, s tim da su došle sve elitne postrojbe s područja pod kontrolom SVK, Srbije i BiH.
Bilo je važno uvesti nove svježe snage, pa je general Bobetko angažirao Taktička grupa 3.Gbr.( 3. pješačka bojna “Kobre” iz Slavonskog Broda, 1.pješačka satnija iz sastava 2.pješačke bojne , Izvidnička satnija, Vod vojne policije, Desetina veze i Inženjerijska desetina), koji su stigli rekordnom brzinom iz Osijeka autobusima prebačena u Zagreb, a potom helikopterima HRZ-a na zadarsko područje.
Po dolasku u Kašić, 3.Gbr zamijenila pripadnike 4.Gbr . koji su i prije operacije sudjelovali na ratištu oko Dubrovnika. Dok su se dvije hrvatske gardijske brigade smjenjivale 1. veljače u 7;30 sati , srpski agresor krenuo je u oštru kontraofenzivu s 1000 vojnika , 25 tenkova, 10 oklopnih vozila i jakom topničkom potporom. U tako teškoj situaciji i za iscrpljene pripadnike 4.gbr tako i za pripadnike 3.gbr koji su došli iz Slavonije. Borbe su se odvijale i kod sela Lakići gdje su prodore tenkovskom vatrom priječili pripadnici 4.gbr. sa zapovjednikom Paukom.
Miro Šikarac, dozapovjednik “Vukova sa Vučjaka” svjedočio kako je napad na Kašić izvršen.” Dobili smo precizne zadatak, izvršili smo izviđanje, snimi smo kompletan teren. Znači to je trajalo dva dana I dvije noći gdje smo locirali sve slabe tačke druge strane i odredili pravac napada na kome ćemo izvršiti proboj te linije koja je već bila uspostavljena. .. Tako da smo znali raspored artiljerijskih oruđa koja nisu bila nešto značajna. Potom je izvršeno drugo dnevno izviđanje, znači, od početka sela Kašić pa dolje prema Islamu Grčkom i Islamu Latinskom I ostalim selima. Na osnovu tih analiza i saznanja koja smo dobili, utvrdili smo da je udar na Kašić jedna od mogućnosti napada. Konkretno, smjerom prema crkvi u Kašiću pošto je konfiguracija terena nama tu odgovarala.
U jednom trenutku 11. neprijateljskih tenkova prošli su ispred položaja susjedne 113. brigade te tako došli iza leđa pripadnicima 3.Gbr. Toga prvog dana napada , poginule 17.pripadnika 3.gbr (3.bojne), kada su se vraćali sa smjene nedaleko od crkve u dva kamiona marke TAM110 ( tamić) upali su srbočetničku zasjedu
.
“Otkud god da su protivnički vojnici kamionom dolazili, očigledno ih je netko pogrešno informirao. Jer mi nismo slučajno naletjeli, mi smo tu već bili na položaju- Mi smo, znači, držali taj prostor. Prema Islamu, prema Hrastu, mi smo držali kompletno teritorij.” – kaže Miro Šikarac,
Trojica su preživjeli , iako ranjeni Mario Brezić, Ivica Rašić i tada 21.-jednogodišnjak Anto Zubak iz Slavonskog Broda ( sada u Karinu Gornjem) koji se samo čudom uspio izvući živ, iako s 15 metaka, 12 metaka u nogama, dva metka u leđima i jeda u ruci.
I dvojica pripadnika 4.Gbr ( Eugen Strikić koji je poginuo u tenku i Božo Budiša prvo zarobljen pa onda ustrijeljen metkom u glavu ), dok su neprijateljske snage imale puno veće gubitke kao i zapovjednika 92. motorizirane brigade Momčila Bogunovića i zapovjednik zloglasnih Vukova s Vučjaka, pukovnik Milanković.
Cijelu obranu držala je 3.Gbr, a dio pješaštva 3. Mehanizirane satnije Oklopne bojne 4. Brigade, nalazio se u zadnjim kućama u Kašiću prema polju između Kašića i Drača. Oko 10 sati javljeno je da su četnici viđeni oko crkve te da su zarobili jedan hrvatski tenk koji je krenuo u Islam na nadopunu streljiva. U tome danu bilo je par puta napuštanja-vračanja Kašića . Drugog dana pripadnici 4.gbr su se povukli u Islam a sljedeći dan i linija obrane koju je držala šibenska postrojba. U tome drugom danu borbe za Kašić, još 8 . pripadnika 3.Gbr su poginuli . Borbe su se nastavile još dva dana i onda više nije bilo ni snage niti streljiva. Motorola je imala još mikrovolt da se upotrebi za zadnji izvještaj , “ Kota 212 u okruženju” . Pao je mrak i sve se smirilo , neprijatelj se grupira i sprema za napad svim snagama . Iza 21 sat , čuju se pucnjavi .. svi stoje zbunjeni, na koga se puca ? Zapovjedništvo je primilo poruku a zapovjednik pukovnik Mladen Kruljac, pokupio je sve što je moglo pucati , pa čak i lakše ranjenike , te je došao neočekivano, neprijatelju iza leđa. Neprijatelj se tu našao u teškom položaju jer više nisu znali gdje su njihovi i na koga pucaju. Tu noć se neprijatelj slomio , što nije poginulo, bježalo je bacajući sve sa sebe prema Smiljčiću.
U borbama, koje su trajale 1. i 2. veljače, poginula su sve ukupno 35 pripadnika 3. gardijske brigade, a najviše ih je bilo iz Slavonskog Broda. U čast poginulim Slavoncima u Kašiću je podignut spomenik simbolično napravljen od dalmatinskog kamena i slavonskog hrasta. Na njemu je uklesan tekst: 3. gardijska brigada „Kune“, Hrvatska Vas zaboraviti neće.
Poginuli hrvatski branitelji:
Josip Andrečunko, Dubravko Antunović, Nikola Begić, Drago Bilić, Josip Bobošević, Željko Boduljak, Zvonko Bureš, Nikola Butković, Vjeran Buzgo, Saša Hlebec, Josip Hrvojević, Ivica Kadić, Bojan Lupša, Antun Majetić, Ivica Majetić, Darko Malirujek, Dubravko Marošan, Željko Mijić, Stanislav Milas, Franjo Milković, Zoran Modić, Josip Stojko, Željko Ćorluka, Marko Čačić ,Thomas Valentić, Borislav Vučetić, Ivan Zelić, Tihomir Šilić ,
Novi grada ; Dalibor Šubrek, Mirko Vidaković , Franjo Marinović , Dejan Kesić i Božidar Mohen
Paljuva ; Željko Kovačević i Marko Marković
Dok je isti broj bilo i ranjenih .
S toga, velika zasluga pripadnicima 3.Grb-a , a svim poginulim pripadnicima vječna slava i hvala.
Izvor: Portal Veterani
