- Muštuluk?!
- Prije Andrija Jarak.
- Pa kad je Andrija Jarak napiši da mi je puka film i da ću jedan dan doć na skale od Banovine. Kad je bila korona zatvorili su se gore, bogte ko miševi. U rupe su se sakrili, nikoga nisu htjeli primati, a sad Puljak nudi nekakav Call centar. Ni tajnica ni nitko neće da mi dižu slušalicu. "Molim da mi se odgovori zašto u Žrnovnici se ne mogu graditi grobnice." Protokolirano. Čekam to rješenje već 25 godina. Kad je gradonačelnik Puljak bio u Žrnovnici pitala sam ga jeste li vi promijenili adresu. Ne nismo. Pa kako niste, bogte, kad mi nitko ne diže slušalicu. Zašto tamo postojite - opasnih namjera je Biserka Radica. Odma akcijaški u prsa. Otac joj je 26 godina u tuđem grobu. Muža još nije ukopala, a ni sama ne zna di će.
A šta ćemo. Novinari dolaze di je ljudima teško. Kad ne znaju di će. Uglavnom ne donose dobre vijesti. Ali ljudi se isto nadaju. Nadaju se da je sve posloženo da bi im bilo lakše na zemlji i ispod zemlje. Da se o tome netko brine. Naročito oni koji za to primaju plaću. A ovdje u Žrnovnici, skrivenom, a lipom istočnom dijelu Splita, urotilo se protiv živih i mrtvih - i država i grad. Prvi svojom centralizacijom di je briga za malog čovika nisko na listi prioriteta pa ingenzione zakone i pravilnike vježba na sirotinji, a drugi nemuštom, neuvjerljivom reakcijom tipa "pišem pismo tinta mi se proli".
Priko 200 zahtjeva
- Zbog 60 kvadrata koje su dvije sestre stare cure ostavile iza sebe pa pripalo u zadnju državi ne može se širiti groblje u Žrnovnici. Zašto je to iz Splita išlo za Zagreb meni nije jasno. Ima preko 200 zahtjeva za grobno mjesto. I 26 godina ništa - ne zaustavlja se osamdesetogodišnja Radica.
Mislio sam joj reći kako postoje propisi i načela upravljanja državnom imovinom, strategija i godišnji plan te da je sve to pod upravom za upravljanje i raspolaganje imovinom koja budno bdije i da sve to treba odobriti A.P. Al' za 60 kvadrata travuljine u Žrnovnici ni Rimac mu ne bi poslala whatsapp poruku.
- A kako je Miljenko Smoje uspija se ukopat na žrnovačkom groblju kad on nije iz Žrnovnice - nisam ništa bolje smislija.
Pa su kazali kako se tu u Žrnovnici, pa i na groblju snimalo Naše malo misto, da je Smoje ima puno prijatelja pa su išli po konobama i te 1995. godine da je reka da bi on na ovom groblju volija imat grob, a SDP u Žrnovnici odlučija, odobrija da tako i bude. On je sad uz svoju Lepu, a ona uz svoju mater i ćer. To je ka sigurno, a ovo prvo možda i nije.
Prvo grob pa kuća
Jer kad vam kažu da je u Žrnovnici pametnije prvo kupit grobnicu pa tek onda počet gradit kuću, bili mu vi virovali? I da je po kvadratu ona puno skuplja i da se više tražu od kuća.
- Kad su moji diverovi kupovali grobnicu pitali su mene i muža oćemo li i mi. Mi smo onda počeli gradit kuću. Nisam imala ni kuću, ni stan, ni vodu ni struju, dvoje male djece, a robu sam prala u maštilu na ledini, a ne da ću već grob kupovati. Jbga. I stvarno nemate više informacija nego ja - i dobro je pitala.
Vladimir Števičić je smireniji.
- I ja sam upisan i čekam. Tu se nešto muti. Projekt je riješen. Imovinsko stanje je riješeno. Šta se čeka? Politika sve radi - ne protuslovim mu.
Neda Javorčić nema problema s premještanjem iz groba u grob. Njoj su premjestili općinu. U Žrnovnici je otkad se udala ima 54 godine, al njen dil je sad u Podstrani.
- O sigurno će se nać netko da izvadi nekakav pravilnik i reć da se sad ne smim ukopat na ovom groblju jer sam u Podstrani. Al to je neka druga tema - i tako smo se pozdravili.
Slučaj ćemo pratiti, pa ko živ ko mrtav.
