[N]aslovni refren iz pjesme Srebrenih krila, „Pruži mi ruku, kao bratu brat, nek živi ljubav, nek prestane rat“ - koji ima univerzalno značenje i uporabu, imao bi silnu težinu da je zaživio prije strašnog globalnog potresa od 24. veljače o.g. u nešto izmijenjenom jezičnom slijedu - tako da je riječ „prestane“ uspjela zaživjeti kao riječ „ne bude“. Ovaj brutalni rat Kajina protiv Abela trebao bi, dok je svijeta i života na ovoj sićušnoj zvijezdi, biti posljednjim u ratovima razaranoj Europi, kroz barem nekoliko milenija. Do njega nikada, posebice ne u ovakvom obliku, nije trebalo doći jer je on u svojoj biti iracionalan, ničim izazvan i potpuno besmislen.
Pritisnuti Putin i maslinova grančica
U ovom hladnom zimskom vremenu kada se obilježava rođenje Kneza mira, kada je u sličnim slikama europskih bojišta skladana Tiha noć, ta najprikladnija oda miru i moćna poruka smisla Božića, mira, veselja i radosti u tišini - sluti se sićušna zraka konca najbrutalnijeg rata u povijesti civilizacije.
Sveti otac u poruci čitavome Svijetu na sam dan Božića, vrlo se precizno odredio tome u korist; dobri ljudi sa svih strana - među njima i mnogi zapadni državnici te svako razumno stvorenje zazivaju MIR. Mir koji znači prekid rada strašne klaonice: što no je muke neviđene Ukrajincima pa i milijunima ruskih obitelji nanijela, trajno osakatila Svijet, a Europi i njenoj perspektivi nepovratne štete učinila. Sve sam ovo i puno sličnog navijestio svojim Otvorenim pismom, uoči okupacije Krima 2014., tada silno napuhanom diktatoru V.V. Putinu, bacajući mu olovnu rukavicu ravno u njegovu nadmenu facu.
Nije poslušao, rugao se sa mnom kao crnogorska fukara Jova Kapičić sa sudbinama svojih ratnih drugova, na ostrvu imena Goli.
Konačno je moć ruskog zločinca br. 1 rastrgana, poput gazele od čopora puma i hijena. Krvnik je dočekao puninu osvete, želja novih diktatora iz njegove blizine moći, katastrofalno zdravstveno stanje, skori vojni slom „najmoćnije svjetske sile“, potpuni gospodarski i socijalni lom nekad moćnog Putinlenda. Osim neposredne blizine gdje je najgrlatiji bliski mu prijatelj Jevgenij Prigožin, vlasnik razbojničkog čopora samozvanih W-glazbenika, koji danomice ističe nove zahtjeve za moć, probleme mu zadaju domaće sluge i plaćenici diljem Europe, koji nastoje napustiti u bezdan tonuću lađu. Prigožin odavno želi ovladati Generalštabom i likvidaciju mnogih „krivaca“
iz tog konglomerata devijantnih tipova sviju vrsta, a ovih dana otvoreno zaziva „nacionalizaciju “ imovine oligarha. Dakle, domaća su kola odavno na smrtonosnoj padini, a danomice se podmazuju kotači, zbog bržeg pada u provaliju.
Na naplatu nesretnog diktatora stigla su i Xijova javna pitanja kada misli okončati specijalku - ultimativno postavljena. Odgovore je žurno odnio na poklonstvo u Peking listonoša Medvedev. To je onaj Putinov potrčko bez ikakve moći, koji se uživio u ulogu šefa ruskog Vijeća sigurnosti, odakle je s pristojne daljine donedavno prijetio „kosmičkim snagamai nukleranim bombama“ čitavom svijetu. O, kako se olako razbacivao neiscrpnim arsenalom raketa, od kojeg tek jedna (po njegovu znanju) može izbrisati s lica zemlje, ni manje ni više, nego državu opjevanu nimalo milozvučnom odom, Rule Britannia.
Sićušni je medvjedić u Kini progutao, od Xija serviranu, uzavrelu jezikovu juhu, s dodatnim optužbama kako mu je njegov šef, ludi diktator uništio gospodarstvo, zbog izazivanja tektonskih poremećaja diljem kugle zemaljske.
To je onaj isti Xi, s kojim je Putin dogovarao planove tijekom prošle Zimske olimpijade, uz domaćinovu zapovijed da mu ne remeti kraj velikog i skupog promidžbenog projekta tj. da pričeka s invazijom.
Držeći figu u džepu, namamio ga je u stupicu znajući kako će doći dan kad će iste pume i hijene i njemu ostaviti toliko žuđeni povijesni dio kineskog teritorija pod davnom sovjetskom aneksijom. Dotle je nakrcao kineska skladišta plinom i sirovom naftom po iznimno niskoj cijeni i to uglavnom platio kineskim oružjem za Putinov ratni stroj. Diktatori iz dojučerašnjih ruskih satelita uglavnom su ga bez posljedica otpilili, dok mu prividnu lojalnost još izriče vazal Lukašenko, kojem se također približava Putinova sudbina. Sad mu Xi, kad je zbog svojih apetita za gutanjem Formoze progutao punu više toga hini još jednom savezništvo, ali bez tvarne poodrške.
Otpočeti jedan ovako kompliciran rat s desecima katastrofalnih točka u njegovom scenariju, mogao je samo luđak koji je okružen fukarama i klimoglavcima bez ikakvih znanja i ljudskih vrlina. Mogao je samo borac sa štakorima iz memlom okupanih Petrov gradskih podruma, a koji za životni moto uzima pobjedu nad jednim od njih, i to onim što mu je pokušao uzvratiti udarac.
Ni sam ne zna što bi jadan tija
Neokrunjeni ruski car našao se na mukama pri izboru rata ili mira. U našem ratu za Slobodu sa sličnim zvijerima jedan veliki tekstopisac - čuvar moštiju antikrista, sotone i pedera - imena Boris de Bilić našao se na sličnim mukama; šta bi jadan tija - bil nosija bradu ili bi se brija. Ukoliko ga na silu unovače Skejine ustaše, pa dođe među njih s bradom odnit će ga lipa đava. Dođe li Sveselj pa ga vidi sveže berberisanog - odmah će ga upucat i proglasit ustašom. Careva dilema nije ništa manja - ulog je glava.
NEW: A devastating Ukrainian #HIMARS strike on a Russian base in #Makiivka, #Donetsk Oblast, on December 31 has generated significant criticism of Russian military leadership in the Russian information space. Latest on #Ukraine w/ @criticalthreats: https://t.co/ou4m9DyAAq pic.twitter.com/8Q7wXA44cp
— Institute for the Study of War (@TheStudyofWar) January 3, 2023
Putin je osoba koji je u stoljećima lomljenom ruskom društvu izrastao kao despot u veličinu samog svjetskog vrha - kako po bogatstvu, tako i po svekolikoj moći. Bio je gospodar mnogih ljudskih sudbina od silovika i oligarha do svjetskih moćnika (ljudskih karikatura). Svi plaćeni enormnim novcima dobivenim iz ugljikovodika i drugih skupih minerala. Logično bi bilo da okonča poput Julija Cezara, mačem jednog od brojnih Brutova.
Kako su ruske dionice sve bezvrijednije u gustoj se magli probija i pokoja zraka sunca, a potpuna čistina koja bi donijela MIR još je daleka, barem do konca proljeća. Na kraju vjerojatno vojnim triumfom Ukrajinaca.
Ovaj dorađeni tekst, zbog tehničkih problema, obilato kasni u javnost te je u trenutku nastanka kao alternativu ostavio scenarij nastavka rata, koji bi porazom agresora doveo do žuđenog mira. Zapisao sam kako će, u tom slučaju, nedužna ruska mladost i njihove u crno zavijene obitelji te potpuni kolaps, sličan onom iz Brežnjevljeve ere, odvesti Rusiju do lutanja Pustinjom i do njena komadanja.
Diktator je pak priredio vatromet Ukrajincima tijekom najduže noći, što se proslavljalo bez njegova nazočstva u društvu „zvijezda“ na bešćutnim moskovskim bakanalijama. Samo nekoliko sati nakon otkucaja Nove godine stigao je brzojav, ispisan jezikom, koji banda jedino razumije.
To je jeziva vijest o pogibji tristotinjak ruskih golobradih momaka u jednoj školi u Makijivki, ničim zasluženo iskomadanih i izmrcvarenih! Njih još 170 u Bahmutu, u subutu na Staru godinu - kako javlja ukrajinsko glasnogovorništvo Istočne bojišnice. Njihova unakažena tijelesa za njihove najmilije su dno pakla, a u očima razbojnika ostat će tek brojkom umanjeni gubitak, i obećanje kako im domovina to neće zaboraviti. Osim ovih zlosretnih mladića, razarajuće rakete padaju sve više po ciljevima danomice većeg broja ruskih okruga i odgovaraju istom, a uskoro i snažnijom vatrom.
U novogodišnjoj poruci Putin, stjeran u mišiju rupu, „otkriva“ kako „Zapad koristi Ukrajinu da bi uništio Rusiju“! Ne, ma ne Vladimire - zemlje Zapada su iskrcale pedesetak milijardi dolara kroz oružje i to malo snažnije od ruskog zahrđalog čelika te nekoliko puta toliko za druge potrebe, pretrpjele bilijune gubitaka samo da dođu brati gljive u Ukrajinu. Naravno, nakon što im ti - mirotvorac i iscjelitelj nacizma prokrčih solidne putove te izgradiš pontone kako bi mogli neometano uživati u berbi tartufa. Narod koji ima ovakve luđake nema perspektivu. To bi Rusima trebo biti još jedan čvrsti razlog da ga bace na bunjište i to negdje u Sibiru.
Ne umiru svi ljudi jednako. U istom je paklu granatom raznesen svjetski poznati ukarjinski filmski montažer, a njegova je ljubljena supruga na Facebooku zabilježila slijediće snažne riječi: „Moje će srce zauvijek ostati u strašnoj 2022. Jer ti si ostao tamo. Moj junak, moja ljubav, moje SVE... Jedino što si mi ostavio naša je devetogodišnja djevojčica s tvojim sivim očima. Kada sam danas plakala u vlaku, pomilovala me po glavi i rekla: tata se borio za našu slobodu - da, to nikada nećemo zaboraviti i zauvijek će ostati u našim mislima. Naša mala, odrasla djevojčica“ - piše herojina Birzul.
Narod koji je navikao patiti i koji toliko žudi za slobodom i trganjem ruske čizme koja ih stotinama godina gnječi, ovako svjedoči jer u genima nosi urođeni prkos i ponos. Moderna zapadna civilizacija u čudu i s nevjericom prati svekoliko junaštvo ovog velikog europskog i svjetskog naroda.
Bjelorusija - gordijski čvor u koji se Putin usukao
Sve gore nabrojeno, i puno toga još, Putin je prokockao u nepunu godinu. Kao tobožnji povod svojem ratu bijednik je izmislio stezanje NATO obruča oko vlastitog mu posjeda, Rusije. Da je taj njegov rat prošao bez i jedne ljudske žrtve, umjesto onih nekoliko stotina tisuća mučenika umorenih najstrašnijim smrtima, da su sva ukrajinska tvarna dobra ostala netaknutim, da svijet nije doveden do ruba gospodarske i socijalne katastrofe - ruski bi naraštaji imali razloga o ovom sinu Sotone govoriti kao izvršitelju eutanazije njihove države i donatoru užasnih narodnih muka.
Nu, tu nije kraj. Između Njemačke i Rusije na kopnu se ispriječilo prostranstvo Poljske i Ukrajine. Tu je i Rusiji životno važna esklava s izrazito značajnijom industrijom i lukom Königsberg, teritorijom od oko 15 tisuća četvornih kilometara poveznim s Bjelorusijom prevlakom Suwalki. Taj je prometni koridor ionako
stegnut NATO zemljama Litvom i Poljskom. Nezaustavljivim ulaskom Švedske i Finske u NATO te mogućim gubitkom esklave, Rusija prema Europi završava u Petrov gradskom zaljevu i crti sredine mora Azovskog. U moru izgubljenog, gubitak Bjelorusije je prostrijelna rana kroz sred diktatorova srca. Zbog toga, a vidjevši kuda kola idu, izmrcvareni Putin hita na česte čajanke u Minsk. Nedvojbeno, svaki bi mu Lukašenkov vojnik itekako trebao u Ukrajini.
No, previše je bilo srljanja pa sad Putin puše i na hladno, znajući kako bi se Lukašenkova vojska tamo mogla brzo prekrcati na stranu Zelenskog, a košmar „nesmjenjivom“ ruskom slugi mogao prirediti rumunjsku predstavu, s Nicolaem Ceaușescum u glavnoj ulozi. Osim bratske pomoći Putinu bi bio korisniji bilo kakav referendum s buvljaka kako bi „legalizirao“ ujedinjenje još jednog - Moskvi tako važnog teritorija. Bjeloruska oporba, a to su gotovi svi građani ove napaćene države, osokoljena ukrajinskim primjerom brzo bi zgnječila najomraženijeg kvislinga i pružila dostojan otpor Rusiji, uz pomoć zapada, a napose baltičkih država koje ju i sada podupiru u svakom pogledu. Stoga je Putin odlučio izbjeći još jednu igru s bacačem plamena, a bjelorusko tlo koristiti kao potrebitu blizinu za eventualne nove ofenzive prema Kijevu i još važnije - primicanje lansera hipersoničnih raketa sviju vrsta prema Poljskoj i ostatku Europe, napose Londonu.
Ako je Ukrajina u ruskom scenariju imala biti najomraženiji neprijatelj, Bjelorusija je Brozov Prozor - koji ne smije pasti! Lukašenko je Putinov pokusni kunić, a ovaj do njega još manje drži. Lukašenko bi mu mogao otkazati poslušnost svega nekoliko sekundi. Pisac scenarija i u ovom slučaju je osobno Gazda, i od tuda su njegovi učestali javni i tajni posjeti „drugom oku u glavi“. Mali miš će uporno ponavljati razumijem tovariš Vladimir. Nema dvojbe Putinovi i ruski uvjeti Ukrajini brzo bi se zamijenili pristankom na aneksiju, ionako, združene saveznice Bjelorusije.
Putinova jahta u Bermudskom trokutu
U takvim okolnostima vuk bi lako promijenio dlaku, ćud još uvijek teško - pa ga evo s punim ustima mira, ali eto nitko ga ne čuje. Nema više prijeteće retorike (osim kao napucavanja cijene na srpskim vašarima), nema volje za denacifikacijom, demilitarizacijom pa čak niti isticanja prekida ratnih pustošenja „pod uvjetom pripajanja RAO krajina majčici domovini“. Putin je sve svjesniji kako jedino može uzet samokres i upucat se, što je moguće, s više zrna. Zbog svega ovog, a još više onog što je napravio Ukrajini, Europi i čitavom čovječanstvu u jedva deset mjeseci i zbog razvidnog i ogoljenog stanja, sada bi mu i mir dobro došao, napose - ukoliko bi i tron bio garantiran barem koju godinu. Kako ruska patologija uma nema granica u hipu ga ispravi prvi poslušnik Sergej Lavrov još jednom repeticijom, o jasnim ruskim uvjetima za mir. Ta „ponuda“ danas se jedino može čitati u inverznom obliku: Ili će Rusi prihvatiti ukrajinske uvjete ili će o svemu odlučiti oružane snage Ukrajine.
Taj pokvareni stari lisac je morao do sada naučiti kako agresori, pogotovo oni koji gube rat, ne diktiraju uvjete mira. Slava Ukrajini!
Na drugoj strani iz Ukrajine i sa Zapada, posebice najmoćnijih eu država dolaze jasni signali kako bi sve trebalo privodi koncu i bojišnicu zamijeniti pregovaračkim stolom. Na Putinova žalost, svi potonji nabrojeni, njemu bi zadnjem za stolom dodijelili stolicu. Ukoliko se nadao Miloševićevom privođenju u nekakav novi Dayton grdo se prevario. Sudbina bi im mogla postići dodirnu točku u nekom novom Haagu, ali Putinovo zdravstveno stanje, suicid ili pucanj vlastitih pretorijanca skratit će mu te muke pa će s Miloševićem dijeliti čudnu sudbinu - ne presuđenih krvnika, vodećih u Europi, nakon II. Svjetskog rata.
- Stavovi izneseni u kolumni ne odražavaju stavove redakcije portala, već su to osobni stavovi autora