[maxbutton id="4" text="Za Dalmaciju Danas piše mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije" ]
[Z]nate li šta je toksična pozitivnost? To vam je ono forsiranje da svi moramo biti sretni i zadovoljni bez obzira kako nam je i kako se osjećamo. To vam je ono kad prijateljica koja je očajna radi prekida dugogodišnje veze i nakon što isplače „kišu Isusovu u kupaonici“ objavi niz nasmiješenih selfija s porukom „Život je lijep“. E to vam je to. Potpuni nesklad između onog što se dešava u stvarnom životu i onog što si pokazao svijetu. Jer svi moramo biti nasmijani čak i kad ti nije do smjeha jer „nasmij se i sve će biti dobro“. Jer postoji pritisak da se pokaže djelić savršenog i prekrasnog života a sve ostalo sakrije.
Toksična pozitivnost negira ono što osjećamo i stavlja veliki naglasak na pozitivnom razmišljanju i ugodnim emocijama. Neugodne emocije poput ljutnje, straha, razočarenja pokazuju nam što nam je važno, kad smo u opasnosti, kad se trebamo odmoriti ili nešto promijeniti, procijeniti društvene situacije. Nije dobro ništa previše, pa ni pozitivnosti.
Već neko vrijeme razmišljam o silnim motivacijskim porukama koje često koristimo i kad treba i kad ne treba, misleći da radimo dobro, misleći da ćemo nekog utješiti ili potaknuti na pozitivnu promjenu. Jer, šta ima loše u pozitivnosti? Baš ništa, ako se pravilno koristi. Zdrava pozitivnost obuhvaća i stvarno stanje stvari i nadu da će biti bolje. Toksična pozitivnost negira emocije i tjera nas da ih potiskujemo. Potiskivanje emocija nikad nije dobro i ima negativne posljedice na naše tjelesno i mentalno zdravlje. Čak nije ni važno koje emocije potiskujete, ugodne ili neugodne, sam čin potiskivanja može biti okidač za puno toga, najprije za stres.
„Gledaj sve s vedrije strane“
Pozitivnost je u trendu. Svi je nose i koriste. Jako je privlačna i zavodljiva. Ako nisi pozitivan, nešto s tobom nije kako treba. Svako malo čujem i pročitam “Budi pozitivan! Sjajna si! Budi svoj! Budi to što jesi! Možeš ti to! “Diže mi se kosa na glavi od ovakvih poruka. Često se propagira i „rad s ogledalom“ kao način jačanja i poticanja samopouzdanja. Rad s ogledalom od prilike ide ovako, ako samoj sebi u ogledalu kažete deset puta „Ti si jaka!“ osim što će ukućani misliti da ste prolupali, dan će vam biti sretan i uspješan. I kod mene ovo funkcionira. Jedno jutro, nakon što sam jedva otvorila oči od glavobolje dan ranije, učinilo mi se da čujem: „Nek si ti živa i zdrava“. Ozbiljno. Bila sam sretna cijeli dan jer zbilja je najvažnije da smo živi i zdravi.
S ovim samodopadnim porukama povezane su i objave na društvenim mrežama na kojima su autori digitalnog sadržaja „Uvijek jaki“ „Uvijek sposobni za sve“ „Uvijek nasmijani“ i „Opet najljepši“!
Toksična pozitivnost i utjecaj na djecu
Većina roditelja želi da njegovo dijete bude sretno i nema ništa loše u tome. Pritisak da budemo sretni i izgledamo sretno nikad nije bio veći. Ovaj pritisak se prenosi i na djecu. Jer ako smo mi sretni, zadovoljni, nasmijani i oni su sretni, zadovoljni i nasmijani. Ali nisu. Pretjerano ih štitimo ih od neugodnih emocija, jer mali su još, oni ne razumiju. Istina, možda neke stvari i ne razumiju i nemaju tu mogućnost ali osjećaju, to je ono što često zaboravimo. Osjećaju naš strah, zabrinutost i ljutnju. Mi smo zabrinuti smo ako su oni razočarani tužni ili ljuti, jer ne bi smjeli biti, jer imaju sve, jer moraju svaki dan biti veseli i nasmijani. Ovakvim ponašanjem potvrđujemo tezu da su neke emocije „loše“ i propuštamo priliku razvijati međusobnu povezanost. Jer ništa bolje ne povezuje od tuge i boli.
Često govorimo o njihovoj jedinstvenosti i specifičnosti te ih potičemo porukama „Budi svoj“ i „Ti si poseban“, „Ti si najbolji“ „Ti nisi kao oni“ a najviše što im treba je prihvaćanje zajednice vršnjaka i mogućnost prilagodbe. Zapravo, većina problema i nastane kad djeca vide da su drugačija od ostalih a htjela bi biti baš kao i drugi. Puna je čekaonica „budi svoj“ djece. Da, budi svoj ali razvijaj i kapacitet prilagodbe na društvo i zajednicu u kojoj živiš.
Sjećam se jedne majke koja je svojoj djevojčici s niskim samopouzdanjem, snimala afirmacijske poruke i davala joj da sluša svaku večer, prije spavanja. Osim što je djevojčica pružala veliki otpor slušanju ovakvih stvari, osjećala se sve lošije, jer opet nešto krivo radi, kad joj ni to ne pomaže. Majka je bila jako razočarana jer ovo ne funkcionira. Rekla sam da odmah prestane slušat „Budi to što jesi“ poruke.
Ako ste uvijek veseli, nasmijani, raspoloženi čak i kad vam se dogodi nešto loše jer „Samo se nasmiješi i život je ljepši“ šaljete djeci poruku da neugodne emocije nisu dobre i dopuštene, nisu vrijedne da se o njima razgovara, kao da ih nema. A ima ih, i biće ih uvijek. Normalno je i očekivano je, kad doživite neki gubitak i razočarenje da ste tužni a ne veseli. To znaju čak i mala djeca.
Izbacite sve negativne ljude iz života, oni vam kvare raspoloženje
Kultura „samo dobre vibracije“ u širem je smislu toksična za naše odnose i društvo kao cjelinu. Ključ naše sreće nije u negiranju negativnosti i loših stvari koje nam se događaju nego upravo suprotno, u prihvaćanju realnosti. Ljudi su umorni od toga da ih se svakodnevno, a osobito u teškim trenucima prisiljava na zahvalnost i pozitivnost. Idući put kad nekom idete reći „Bit će sve u redu“ a niste sigurni u to, radije stanite. U takvim trenucima, zagrljaj ili stisak ruke katkad više znače nego sve „pozitivne poruke“ ovog svijeta. Nemaju sve situacije u sebi uvijek nešto pozitivno, neke su stvari jednostavno teške i to je u redu.
Čuvajte se toksične pozitivnosti i površnih savjeta koji negiraju i potiskuju emocije, kakve god bile. Čuvajte se površnosti u svemu, površnosti u znanju i osjećajima, a najviše u ljudima.
Čitamo se!
