Prisutnost Izraela na Eurosongu posljednje tri godine budi bijes u dijelu Europe. Sve je počelo 2024. godine kada je počeo novi sukob Izraela i Palestine, a iz godine u godinu su sve jači i žešći pozivi na bojkot Izraela na najvećem glazbenom natjecanju Europe.
Kritike prema EBU-u zbog Izraela sve su žešće, a mnogima nije jasno zašto Izrael, koji nije u Europi, uopće sudjeluje na Eurosongu?
Izrael je na Eurosongu jer žele biti bliži Europi nego Bliskom istoku
Iako geografski nije dio Europe, Izrael na Eurosongu sudjeluje još od 1973. godine zahvaljujući članstvu svoje nacionalne televizije u Europskoj radiodifuznoj uniji (EBU). Članstvo u EBU-u nije ograničeno isključivo na europske države, već uključuje i zemlje iz tzv. europske radiodifuzne zone, koja obuhvaća dijelove Bliskog istoka i sjeverne Afrike.
Upravo zato na Eurosongu mogu nastupati i države koje se geografski ne nalaze u Europi. Tijekom desetljeća Izrael se snažno pozicionirao unutar europskog kulturnog i medijskog prostora, pa osim Eurosonga sudjeluje i u brojnim europskim sportskim i televizijskim organizacijama poput UEFA-e i Eurolige. Sudjelovanje na Eurosongu u Izraelu se često doživljava kao simbol pripadanja zapadnom i europskom kulturnom krugu. Natjecanje u toj zemlji ima veliku gledanost i značajnu političku i društvenu vidljivost.
Izrael je tijekom godina postao jedna od najuspješnijih neeuropskih zemalja na Eurosongu, a dosad je pobijedio četiri puta. Prvi trijumf ostvarili su 1978. godine, a potom ponovno 1979. Treću pobjedu donijela je Dana International 1998. godine s pjesmom “Diva”, dok je posljednji put Izrael slavio 2018. zahvaljujući Netti i pjesmi "Toy". Zbog političkih okolnosti i čestih kontroverzi, izraelsko sudjelovanje na Eurosongu redovito izaziva rasprave u europskoj i svjetskoj javnosti.
Izraelska tvrtka je sponzor natjecanja
Sad dolazimo do novca. Ukoliko ne živite pod kamenom, ovih dana ste vidjeli brojna naklapanja po internetu o tome da Izrael neće biti izbačen s natjecanja samo zato jer je glavni sponzor Eurosonga kozmetička tvrtka Moroccanoil iz Izraela. Takva nagađanja su više nego nategnuta i zaista ne zaslužuju ozbiljne analize.
Eurosong je je jako "skup sport" koji jedna kozmetička firma definitivno ne može isfinancirati sama.
Iako je Moroccanoil posljednjih godina postao jedno od najprepoznatljivijih imena povezanih s Eurosongom, javnosti nije poznato koliko točno ta kompanija ulaže u natjecanje. Moroccanoil je od 2020. godine glavni, odnosno “presenting” partner Eurosonga, zbog čega je njihov logo vidljiv tijekom prijenosa, backstage sadržaja i službenih promotivnih materijala. Prema pisanju francuske Wikipedije i specijaliziranih eurosong portala, partnerstvo je produženo i za 2025. godinu, iako je prvotni ugovor vrijedio do 2024.
Direktor Eurosonga Martin Green ovih je dana izjavio da ne može otkriti koliki prihod EBU ostvaruje od Moroccanoila zbog ugovora o tajnosti. Prema pisanju švedskog SVT-a i portala Omni, Green je odbacio tvrdnje da sponzori utječu na odluke EBU-a i sudjelovanje država na Eurosongu. Iako se u eurovizijskim krugovima često nagađa da je riječ o višemilijunskom ugovoru, nema službeno potvrđenih brojki. Prema pisanju Guardiana i raspravama među eurosong fanovima, Moroccanoil je danas najeksponiraniji privatni sponsor natjecanja, ali definitivno ne financira većinu Eurosonga.
Eurosong financira zemlja domaćin javnim novcem. Sponzori su kap u moru
Natjecanje se financira iz više izvora, uključujući naknade nacionalnih televizija članica EBU-a, javni novac države i grada domaćina, prodaju ulaznica, televoting i druge komercijalne partnere poput TikToka, Bookinga, easyJeta i Baileysa.
Prema dostupnim podacima, upravo država i grad domaćin najčešće snose najveći dio troškova organizacije. Tako je, primjerice, švicarski Basel za organizaciju Eurosonga izdvojio desetke milijuna eura javnog novca, a Švicarce je prema dostupnim podacima natjecanje koštalo oko 37 milijuna eura.
Pored domaćina, tu su Big 5 zemlje, odnosno Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Španjolska i Italija. Ovih pet zemalja, koje su Eurosong i osnovale, za njega, odnosno EBU-u, izdvajaju najviše novca i preuzimaju domaćinstvo kada pobjednik to nije u mogućnosti.
Inače, najskuplji Eurosong u povijesti nije održan u Europi.
Eurosong održan 2012. godine u Bakuu u Azerbajdžanu i dalje drži rekord kao najskuplje izdanje natjecanja u povijesti. Ukupni troškovi procjenjuju se na čak 160 milijuna eura, a od toga je oko 100 milijuna potrošeno samo na izgradnju dvorane Baku Crystal Hall uz obalu Kaspijskog jezera. Ogromna ulaganja bila su dio šireg političkog i promotivnog projekta azerbajdžanskih vlasti nakon pobjede godinu ranije. Organizacija Eurosonga tada je korištena kao prilika za predstavljanje zemlje svijetu kroz velike infrastrukturne i medijske projekte.
