Incident zrakoplova Airbus A220 Croatia Airlinesa u Zračnoj luci Split, danas oko 13:30, u fazi polijetanja prema Frankfurtu, prema dosad dostupnim informacijama, ima obilježja prekinutog polijetanja (Rejected Take-Off – RTO), jedne od kritičnih i operativno najzahtjevnijih procedura u civilnom zrakoplovstvu. Riječ je o fazi operacije u kojoj posada u zbog uočene nepravilnosti u funkcioniranju ili kvara zrakoplova, u iznimno kratkom vremenu, pri visokoj brzini i velikoj kinetičkoj energiji zrakoplova, mora donijeti odluku o nastavku ili hitnom prekidu polijetanja, pri čemu svaka sekunda ima izravan sigurnosni značaj, piše Autoportal.
Polijetanje se ne prekida bez ozbiljnog tehničkog ili sigurnosnog razloga. Odluka proizlazi iz strogo definiranih i certificiranih operativnih procedura proizvođača zrakoplova i zrakoplovnog operatora, a temelji se na kontinuiranom nadzoru svih ključnih sustava tijekom ubrzavanja. Ako se tijekom zaleta pojavi kvar koji može ugroziti sigurnost nastavka leta, posada je obvezna bez odgode reagirati i prekinuti polijetanje, bez obzira na to što je zrakoplov već u visokoj brzini i pod velikim opterećenjem.
Ključna referentna točka u toj proceduri jest brzina V1, tzv. „decision speed”. Do te brzine pilot još ima mogućnost sigurno zaustaviti zrakoplov unutar raspoložive duljine uzletno-sletne staze, uz optimalno korištenje kočnica, spojlera i reverznog potiska. To je bilo u konkretnom slučaju. Nakon prelaska brzine V1 na pisti polijetanje se u pravilu mora nastaviti, jer više fizički ne postoji dovoljna duljina piste za sigurno zaustavljanje zrakoplova. Upravo je zato odluke donesene neposredno prije V1 kritičan i najosjetljiviji trenutak cijelog operativnog procesa polijetanja.
Prema dostupnim informacijama, vrlo je izgledno da je do prekida polijetanja došlo u toj graničnoj zoni, pri vrlo visokoj brzini i u fazi maksimalnog opterećenja sustava te velike ukupne težine zrakoplova, blizu najveće (MTOW), zbog velikog broja putnika, tereta i goriva. U takvim uvjetima aktiviraju se maksimalno kočenje, automatski aerodinamički spojleri te povratni potisak motora, uz cilj postizanja maksimalnog usporavanja u što kraćem vremenu i na što kraćem raspoloživom prostoru.
Međutim, činjenica da je do prekida polijetanja došlo zbog tehničkog kvara otvara i šire sustavno pitanje pouzdanosti preventivnog održavanja, kontrole ispravnosti i cjelokupnog sustava tehničkog nadzora zrakoplova. U komercijalnom zrakoplovstvu iznimno je rijetko da se kvar manifestira upravo u kritičnoj azi operacije, što nužno zahtijeva detaljnu analizu ne samo neposrednog tehničkog uzroka, nego i procesa održavanja, inspekcija, dijagnostike i verifikacije ispravnosti zrakoplova prije operativnog korištenja.
U fazi intenzivnog kočenja pri razmjernovelikim brzinama zrakoplov je vrlo osjetljiv na svaku, pa i minimalnu asimetriju kočnog sustava ili neujednačeno prianjanje uzletno-sletne staze. Ako jedna strana piste ima niži koeficijent trenja — zbog vlage, gumenih naslaga, kontaminacije, mikrooštećenja ili neravnomjerne površinske strukture — može doći do gubitka pravocrtnog smjera i zanošenja zrakoplova prema rubu piste. Dovoljna je i mala razlika u trenju da pri velikim silama kočenja nastane izražen moment skretanja.
Suvremeni putnički zrakoplovi pri maksimalnom kočenju razvijaju visoka opterećenja na podvozje, gume i kočni sustav, što dodatno povećava osjetljivost sustava na minimalne razlike u prianjanju. Upravo zato su stanje piste, njezina čistoća, hrapavost i koeficijent trenja ključni sigurnosni parametri koji se kontinuirano nadziru i održavaju u operacijama zračnog prometa, navodi Autoportal.
Činjenica da nema ozlijeđenih putnika i članova posade potvrđuje da je reakcija posade bila pravodobna, stručno ispravna i u skladu s najvišim standardima operativne sigurnosti. U zrakoplovstvu se sigurnost ne ocjenjuje prema tome je li do incidenta došlo, nego prema tome je li rizik prepoznat u pravom trenutku i je li primijenjena procedura spriječila eskalaciju događaja u težu nesreću. U ovom slučaju sve dostupne okolnosti upućuju na to da je prekid polijetanja u posljednjem mogućem trenutku bio ključan sigurnosni potez koji je vjerojatno spriječio znatno ozbiljniji ishod.
Konačan uzrok događaja utvrdit će službena istraga Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo i Agencije za istraživanje nesreća u zračnom prometu, kroz detaljnu analizu snimača leta (FDR i CVR), tehničkog stanja zrakoplova, performansi kočnog sustava, konfiguracije aerodromske infrastrukture, meteoroloških uvjeta te stanja uzletno-sletne staze u trenutku incidenta. No već sada je jasno da ovaj događaj pokazuje koliko je sigurnost zračnog prometa kompleksan i višeslojni sustav u kojem se u djeliću sekunde prelamaju tehnička ispravnost, infrastruktura, održavanje i odluke posade pod ekstremnim operativnim opterećenjem.
