U studiji, objavljenoj u Proceedings of the Royal Society B, istraživači su mjerili potrebe za kisikom i energijom sudionika koji su hodali na traci za trčanje i penjali se stepenicama. Praćeno je deset zdravih dobrovoljaca dok su vježbali trima različitim brzinama u intervalima od 10 sekundi do četiri minute.
Istraživači su zabilježili razinu kisika koju je potrošio svaki sudionik i metaboličke potrebe svakog intervala. Ispitivanja su pokazala da je penjanje ili hodanje u intervalima od 10 do 30 sekundi zahtijevalo 60 % više kisika nego prelaženje iste udaljenosti bez zaustavljanja.
"Kada hodamo kraće, koristimo više energije i više kisika da prijeđemo istu udaljenost. To je kao da imate automobil koji troši više goriva tijekom prvih nekoliko kilometara nego nakon toga”, objasnio je za NYPost Francesco Luciano, istraživač sa Sveučilišta u Milanu i prvi autor studije, prenosi miss7zdrava.
Tim je primijetio da tijelo treba više energije za zagrijavanje na početku svake šetnje, a manje kad je već u pokretu. “Otkrili smo da se prilikom pokretanja iz stanja mirovanja troši značajna količina kisika za početak hodanja. Taj trošak snosimo bez obzira na to hodamo li tada 10 ili 30 sekundi, tako da je proporcionalno teži za kraće nego za dulje intervale hodanja”.
Tim se upustio u ovo istraživanje nakon što je utvrdio da su mnoga istraživanja o potrebama za energijom i kisikom tijekom hodanja analizirala ljude koji vježbaju u stabilnom metaboličkom stanju, što su usporedili s automobilom koji putuje s tempomatom. “Istraživači su obično mjerili energetske potrebe tijekom višeminutnih šetnji.
Međutim, mnogi ljudi nisu u stanju ni hodati tako dugo. Razmislite o starijim osobama ili osobama s poremećajima hoda”. Njihovo istraživanje podupire druge studije koje su otkrile da kratke tjelesne aktivnosti mogu uvelike poboljšati cjelokupno zdravlje i dobrobit. Prema jednoj studiji, vježbanje u vrlo maloj količini na dnevnoj bazi, samo četiri minute, može uvelike smanjiti rizik od raka, a čak i dvije minute napora mogu smanjiti rizik od smrti za 18 %.
Iako većina provodi svoje vrijeme sjedeći, što je trend koji se povezuje s povećanim rizikom od razvoja demencije, pretilosti, bolesti srca, pa čak i smrti, samo 22 minute umjerene do snažne tjelesne aktivnosti ima potencijal smanjiti rizik od štetnih zdravstvenih učinaka sjedilačkog načina života. Zdravstvene dobrobiti svakodnevne šetnje također su znanstveno dokazane. Od pomoći probavi do poboljšanja raspoloženja, uključivanje šetnje u svakodnevicu nedvojbeno je korak u pravom smjeru. Istraživači se nadaju da će njihova otkrića pomoći u oblikovanju programiranja rehabilitacije i tjelesne aktivnosti za osobe s ograničenom pokretljivošću zbog moždanog udara ili pretilosti, što će dovesti do inkluzivnijih i učinkovitijih praksi.
"Ako želimo osmisliti programe za promicanje tjelesne aktivnosti ili tjelovježbe za te ljude, moramo ponovno razmisliti o tome kako procijeniti njihove energetske zahtjeve i prilagoditi se tome. Razumijevanje energetskih zahtjeva kratkih šetnji moglo bi nam pomoći u promicanju tjelesne aktivnosti na inkluzivniji način”.
Hodanje je alternativa s malim učinkom trčanju ili drugim treninzima visokog intenziteta. Učinkovito je, dostupno i može vam pomoći da živite dulji život. Nedavna istraživanja otkrivaju da bi hodanje od 5000 koraka tri puta tjedno tijekom dvije godine moglo produljiti životni vijek osobe za tri godine i smanjiti troškove zdravstvene skrbi do 13 %.
