Malo je glazbenika u nas koji su u svijet estrade ušli na način na koji je to učinio Branko Đurić, vokalni solist »Bombaj-štampe« - nespornim talentom, glumačkim posebice, na šaljivo ozbiljan način, onako kako je to činio Buster Keaton. A Đuro, kako ga zovu svi prijatelji, zaista je strahovito ozbiljan momak, kojemu upravo ta ozbiljnost omogućava da nasmije svako društvo, svakog sugovornika, publiku u dvorani, televizijske gledatelje, baš kao što je to učinio na »Audiciji«, koja je svojedobno bila prikazana za gledatelje pred malim ekranima, a kao vježba na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, u kojoj su studenti sami govorili tekst koji su napisali. Tako se Đura, kao student te iste Akademije, predstavio svekolikoj pubici tekstom koji je do suza nasmijao gledalište: „Šta se bijeli u gori zelenoj. II' je snijeg il' su labudovi. Snijeg nije, garant! Labudovi nisu - nema teorije! To je šator od mog jarana Haseta u Zaostrogu kad je bio na pripremama sa karatašima“.
Od tada ( a ovaj samo razgovor obavili u rujnu 1988) Đura je nastupio u više televizijskih emisija humorističko-glazbenog karaktera kao član grupe »Bombaj-štampa« iz Sarajeva.
O Đuri se puno piše, a tako malo zna...
-Zato što ne volim da se ispovijedam. Ima još vremena. Rođen sam 1962. godine u Sarajevu, u najstarijem dijelu grada koji se zove Vratnik, tako da sam u neku ruku sarajevski Inka. Apsolvent sam Akademije za scensku umjetnost u Sarajevu.
I bivši pomorac?
-I bivši pomorac! U vojsci sam bio mornar, a pošto sam oduvijek volio more, odlučio sam da budem pravi mornar. Poslije gimnazije. ukrco sam se na brod »Vojnović« i navigavo jednu godinu. Poslije sam se vratio u Sarajevo. upisao žurnalistiku, studirao, i čitavo vrijeme mislio kako da se upišem na glumu. To mi je uspjelo tek poslije četvrtog pokušaja. U međuvremenu sam radio s »Bombaj-štampom« koja je i tada postojala. I zbog toga sam tražio neki fakultet koji je blizak rock and rollu i na kojemu nema matematike. Imao sam bend još u gimnaziji. Naposljetku sam došao u »Bombaj-štampu«, u kojoj su ostali još samo Mišo i Nedo. Dvojica čak! To je bilo prije šest godina u doba novog primitivizma. Imali smo dosta svirki u Sarajevu i bili smo kultna grupa na neki način. U bendu je bilo dosta promjena. Čak su svirala i dva jarana iz Makarske: Srđan i Tonči. Prva ploča je izašla ove godine u siječnju i predstavlja zbirku pjesama nastalih u tom periodu.
Možete li sebe zamisliti kao dramskog glumca u radnom odnosu s kazališnom kućom, koji redovno dolazi na pokuse, odigrava svoje uloge, klanja se svojoj dragoj publici nakon uspješno odigranoga Hamleta? Je li je Đura više glumac ili pjevač?
-Boga mi, ne znam. Nisam nikada pokušavao da se definiram. Jednostavno, radim ono što mi se u tom trenutku čini interesantnim. Uz to, izgleda da imam i malo sreće, pa još uvijek mogu birati što ću raditi.
I što ste sad izabrali što ćete raditi?
-Upravo završavam školu za to. Mislim na glumu, i kako stvari stoje- neću se zaposliti za stalno u jednom kazalištu. Želio bih da budem slobodnjak. Sada sam završio film kod Kusturice »Dom za vješanje«. Mislim da će to biti dobar film i dobra uloga. Devet mjeseci sam živio s Romima i bio s njima u Skoplju, Beogradu i Sloveniji. To je moj prvi dugometražni film. Imao sam TV-filmova. Igrao sam u TV filmu Ademira Kenovića »Ovo malo duše« koji mi je ponudio jednu od glavnih uloga u svom novom cjelovečernjem projektu, čije će snimanje započeti upravo ovih dana, pod radnim naslovom »URA«!
Zanima vas film?
-Zanima me film. Na filmu je slična atmosfera kao i na brodu. To je ekipni rad usmjeren ka zajedničkom cilju.
Zašto svaki put ponavljate moje pitanje?
-Pa, tako smo učili u školi. Kad te učitelj u školi pito: hajd reci mi nešto o tom i tom piscu, trebo si odgovoriti: pisac taj i taj…
I stalno spominjete brod, more. Volite more?
-Volim more! Jašta da volim. Obožavam. Malo je kazati volim. Svake godine ljetujem u jednom malom mjestu kod Stona, a vrlo često sam i u Makarskoj. Obožavam i morske specijalitete. U vojsci sam bio kuhar. Karakteristično je za mene da dva do tri mjeseca u godini provodim na moru i da sam strastveni ribolovac i veliki ljubitelj morske hrane koju znam spremati na razne načine. I to vrlo kvalificirano!
Kad ćemo vas ponovno vidjeti u nekoj od televizijskih emisija kao što je bila nedavno prikazana »Šok show«?
-A, ne znam, Boga mi. Obožavam humor. To šta si gledo na televiziji, sve su ti to same improvizacije. Dobro je ispalo. Volim komiku. Woodyja Aliena, a sad ti obožavam gledati na televiziji onu seriju »Alo. Alo«. Takav humor volim. Da se ljudi smiju… Samo smiju!
I evo, do današnjih dana Đura je sinonim za dobru zabavu, za smijeh do suza.
A sve kao da neće…
