Prošlogodišnje »pasike« nisu bile puka slučajnost, dokaz je i ovogodišnji »Split ’93«, na kojemu je poznati tenor klape »Trogir«, Vinko Coce, osvojio Grand Prix splitskih Prokurativa. Ovoga puta učinio je to sam, bez pomoći lijepe sugrađanske Tomy.
Do skromnog trogirskog težaka Vinka Coce, trenutno najpopularnije zvijezde hrvatske estrade, nije lako doći. Njegov producent i skladatelj Nenad Ninčević, pokušava dozirati njegove medijske istupe, pa je valjalo iskoristiti neke davne »kredite« i prijateljstvo s Ninčevićem. Dakako, kao povod, zgodno se uklopila najnovija pobjeda na »Splitu«, koju su mnogi prognozirali.
-Malo nezgodno piše u novinama da sam očekivao pobjedu. Po pjesmi »Sićaš li se lungomare« nadao sam se nekoj nagradi, ali ne tako visokoj. Potrebno je najprije bilo testirati publiku. Sad vjerujem da je nagrada opravdana - veli Coce, ne skidajući osmijeh sa svoga lica.
Dugo godina ste bili prisutni na Splitskom festivalu s klapom »Trogir«. Jeste li imali solističkih ambicija?
-Prošle godine sam nastupio na »Splitu« kao debitant, i to sa kolegicom Tomy, s kojom sam u duetu otpjevao pjesmu Nenada Ninčevića »Da je meni s tobom kroz pasike«. Osvojili smo drugu nagradu stručnog žirija, a pjesma je bila najizvođenija skladba protekle godine. Na splitskim festivalima sam nešto više od dvadeset godina. Pjevao sam u klapi i pratio poznate pjevače, od Miše, Olivera, Ljupke... Želio sam se iskazati i kao solista, ali ljubav prema klapi to nije dozvoljavala. Ta veza s estradom, nastala je prošle godine, prije »pasika«, i kao što znate, uspješno se razvija.
Kako to da ste se »dali u ruke jednom rockeru“?
Vrijeme tenora
-Nenad Ninčević je poznat kao dugogodišnji vođa grupe »Tutti frutti«, ali isto tako i kao vrhunski pisac tekstova i skladatelj. On ima dušu za lijepu pjesmu. Ako bi izbrisali sve ono što je napisao prije mene (a ne bi trebalo), onda je s ovih nekoliko pjesama dalmatinskog opusa i miljea, već sebi osigurao mjesto među najistaknutijim hrvatskim skladateljima. Ja volim pjevati samo kvalitetne pjesme, nešto poput ove posljednje s kojom sam postigao pun uspjeh.
Dakako, sad se očekuju tragovi i na vinilu?
-Upravo sam jučer dobio informaciju iz Croatia recordsa da će ovih dana moja ploča biti na tržištu. I to nakon četiri mjeseca od potpisanog ugovora s njima. Negdje u ožujku sam predao cjelokupni materijal i ja sad strpljivo čekam red. Očekujem tu svoju prvu solističku ploču u koju je uloženo dosta truda i na kojoj je radio cijeli tim, od Nene Ninčevića, Joška Banova, mog prijatelja Petra Zankija i ostalih ljudi, a posebice od ton-majstora i snimatelja Ivice Čovića Pipa. Svi smo očekivali kako će to biti jedan boom na našoj estradi, posebice na dalmatinskom području. Pošto ja nisam bio poznati estradni pjevač, čekao sam taj red u Croatiji. Nakon ovoga što se zbilo na »Splitu« vjerujem da će se za nekoliko dana naći u prodavaonicama.
Trogir je mali grad u kojemu se svi mještani poznaju. Kako su Vas prihvatili kao estradnu zvijezdu?
-Na Festivalu sam nastupio druge izlučne večeri, a narednog dana i u finalu. Svi moji prijatelji i rodbina bili su u gledalištu. Imao sam ove godine veliku podršku prijatelja rodbine i cijeloga grada. One večeri kada sam pobijedio, 80 posto Trogira nije spavalo. Kasnije su čak i zvona zvonila i vozili su auti oko grada. Očekivali su kako ću odmah doći. Međutim, to nije bilo moguće, pa smo tako zatulumarili u jednoj od splitskih konoba sve do zore.
Čini se da dolazi ponovno vrijeme tenora?
-Tenora je jako malo, ali mislim da šansu imaju samo oni koji lijepo pjevaju. U studiju svatko može pjevati, ali je vrlo teško naći nekoga tko lijepo Pjeva.
Tko su Vam uzori?
Trio snova
-Nedavno sam pročitao izjavu u novinama moga miljenika Pavarottija: „Osim nas trojice ne postoji više ni jedan tenor na svijetu!“ Stalno pratim što Domingo, Carreras i Pavarotti rade u svijetu. Oni su fantastični!
Ali vjerojatno nisu čuli za Trogir?
-Za Trogir sigurno znaju! Ako doživim, daj Bože, da nastupim pred 600 tisuća ljudi, kao što su oni to napravili u New Yorku, onda ću biti najsretniji čovjek na svijetu. Oni su trojka snova i najbolje je ne uzimati njihova sveta imena u usta.
Pjevaju li i drugi iz Vaše obitelji?
-Moja obitelj je velika. Nemamo neku tradiciju velikih i obrazovnih pjevača. Mi smo težačka fameja u kojoj sam se i ja rodio. Išao sam putem svoga pokojnog oca koji mi je bio uzor u svemu. Bio je tih i miran čovjek, iskren i pošten. Vjerujem kako sam mnoge njegove osobine naslijedio. Svi u mojoj porodici dobro pjevaju. Od pokojnog dide do dice - svi imaju sluha. Kad se ljeti nađemo zajedno, onda lipo zapivamo pod odrinom, ili navečer uz teću brujeta.
Volite jesti?
-Mislim da se to može zaključiti iz priloženog.
Rekli ste da ste iz težačke obitelji. Radite li u polju?
-Mi imamo dosta toga, a dosta sam i naslijedio. Sada to treba održavati. Imam i bačve koje treba svake godine napuniti, jer šteta ih je baciti. Ja sve radim i najdraže mi je kad sam u polju, a uživam ići i na more.
Zapjevate i u polju?
-A je, dikod i zapivan. I zato mi bude dobro vino!
Za vrijeme Festivala »otvorena« je kladionica po pitanju Vaših godina. Koliko zapravo imate godina, ako nije tajna?
Djevojčica s ružom
-Zašto bi to bila tajna. Svi misle da imam znatno manje godina. Stari sam magarac i imam 38 godina. Ne igraju ulogu godine. Ja sam tek sazrio za pjevanje.
Mislite li da su to prave godine za početak?
-Noge neću pokazivati, a ni haljinice. Imam solidno iskustvo stečeno u klapi. Tek sam sad vidio koliko se lakše može živjeti na estradi ako se ima nekoga iskustva. Klapsko pjevanje uvijek ide uživo, a na estradi se djeluje putem play backa ili preko matrica iza kojih se možeš malo i sakriti.
Jeste li na Prokurativama pjevali »uživo«?
-Nisam! Organizatori su predvidjeli da svi pjevaju uživo, a da glazba ide preko matrica. Kasnije se odustalo od te nakane. Neki su se bunili, neki nisu. Samo je Radojka Šverko pjevala uživo. Zašto bih ja riskirao? Znate, tu je i tehnika u pitanju. Ako to nije uvjerljiva snimka onda će i TV-prijenos biti lošiji. Nakon proglašenja pobjedničke pjesme, zapjevao sam uživo. Bilo je malo štrapanja, ali kad se javio i orkestar, onda je to na nešto i sličilo.
Kad smo ponovno »načeli« temu Festivala, recite tko je ona mala djevojčica kojoj ste poklonili ružu?
- Iznenadila me je. Jednostavno se pojavila na sceni, tražeći od mene ružu. Ganulo me je. Oženjen sam već 14 godina i nemam djece. Djevojčica je bila tako slatka. Došla je po ružu i zaslužila je.
Planova, vjerujem, imate dosta. Otkrijte nam neke?
-Točno je, ima ih dosta. Najvažnije mi je da tim s kojim radim ostane zajedno. Uskoro započinjemo raditi na novim materijalima jer jedna ploča nije ništa. Jedna pjesma isto tako ne čini puno toga. To je više kao promocija čovjeka. Nakon moje prve ploče koju željno očekujem, radit ćemo na »talijanskim stvarima« . Vjerojatno ćemo odmah krenuti sa snimanjem. Dakako, na talijanskom jeziku, a napravit ćemo jedan test za njemačko tržište na njemačkom jeziku. Vjerujem da će mi u međuvremenu ostati dosta vremena za moje prijatelje i suprugu. Naravno, neću zapustiti ni moje vinograde. I tamo moram pjevati jer je tada znatno bolje!
Ne vjerujete? Dođite nakon jematve pa se uvjerite!
