Prema podacima Eurostata, Hrvatska je zauzela najgore mjesto u cijeloj EU u kategoriji "izvanrednih troškova". Čak 52 posto građana teško da si može priuštiti trošak kao što su zamjena perilice ili sahrana bližnjega.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj, među nama, tiho živi oko dvije tisuće beskućnika, piše 24sata. Njima je korona, priznaju i sami, najmanja briga. Kakve maske i rukavice, dezificijensi - ti ljudi i dalje kopaju po smeću, spavaju sa štakorima, na dnu su ljestvice društva, i u takvim uvjetima ne požive dugo.
Predviđanja su nimalo optimistična, kažu da svakom 19. hrvatskom zaposleniku prijeti siromaštvo. Kod franjevaca na Svetom Duhu u Zagrebu već se, kažu, povećao broj korisnika u pučkoj kuhinji.
Prema podacima koje je objavio Eurostat, Hrvatska je u prošloj godini, nažalost, zauzela najgore mjesto u cijeloj EU kad je u pitanju "priuštivost izvanrednih troškova".
Čak 52 posto građana teško da si može priuštiti trošak kao što su zamjena perilice rublja, sahranu bližnjega, popravak auta...
Karantenski je način života definitivno užasan za BDP, ali će nam barem malo popraviti osobne financije.
"Mnogi od nas naučit će da negdje novac ipak curi: na kave, sendviče, garderobu", zaključuje profesorica osobnih financija na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Marijana Ivanov.
Potpredsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva Nedjeljko Marković kaže da su troškovi osnovnih režija zadnjih deset godina skočili 20 posto.
"Nakon potresa ovdje u Zagrebu, ajoj, da znate koliko je odjednom ljudi nahrupilo po moj besplatni kruh! I dolazili su, bogme, sve do kraja travnja, u velikom broju. Ne znam koliko ih je bilo, svaki dan, ali svakako puno više od onih obitelji koje i inače dolaze", kaže Azgan Qenaj, vlasnik pekarnice “Romaja” na zagrebačkoj Trešnjevci.
Qenaj, taj dobri duh Trešnjevke, već godinama siromašnima ujutro besplatno daje kruh, i makar ga je država zbog toga kažnjavala, ustrajao je, i s tim nastavio.
"Dijelim ga i danas jer siromašnih je puno oko nas", kaže Qenaj, kojem redovito u pekaru dolazi petanestak siromašnih obitelji.
U Eurostatovu istraživanju u nepredviđene troškove spadaju i sprovodi bližnjih.
"Zemljani grob stoji 5250 kuna, a godišnja naknada je 160 kuna, dok primjerice mramorom obložena grobnica sa šest mjesta stoji oko 103.000 kuna, a godišnja naknada je 660 kuna. Dogodi se da ljudi ne plaćaju jer, ili smatraju da je grobnica njihovo vlasništvo pa jednom kad ga kupe ne trebaju ništa više plaćati, ili naprosto ne mogu financijski izdržati. Mnogi ne razumiju koliki su troškovi održavanja groblja. Ovima koji ne mogu plaćati nastojimo maksimalno izaći ususret. Nikad se nije dogodilo da smo nekoga eshumirali zbog dugova, iako zakon to i dopušta, nastojimo maksimalno ‘rastegnuti’ period da se ljudi snađu", kaže Petar Bilobrk, prvi čovjek splitskog Lovrinca.
Troškovi sprovoda u vrijeme koronavirusa smanjili su se jer primjerice, nema glazbe i drugih dodatnih sadržaja pa su sada, umjesto nekadašnjih 6000 kuna, stajali oko 3500.
"Cijena sprovoda je pala, ali naši su troškovi porasli jer moramo djelatnicima osigurati maske, skafandere i drugu zaštitnu opremu, kao i dezinsficijense. To stoji oko 1000 kuna svakodnevno. Na svakom sprovodu moraju biti propisno zaštićeni jer si ne možemo dozvoliti da se netko razboli, nemamo dovoljno ljudi da bismo ih rotirali", kaže Bilobrk za 24sata.
