Prekomjerni ribolov, pridneno kočarenje, zagađenje i klimatske promjene ozbiljno ugrožavaju biološku raznolikost Jadrana, koje je, zajedno sa susjednim Jonskim morem, dom gotovo polovici morskih vrsta cijelog Sredozemlja, upozorava međunarodni tim stručnjaka.
Talijanima je Jadran desetljećima sinonim za veliki posao, stoga nikoga ne iznenađuje što je ulov između 2006. i 2014. opao za čak 45 posto.
Adriatic Recovery Project ili Jadranski projekt oporavka na kojem zajednički rade kalifornijsko Sveučilište Stanford i talijansko Veleučilište Marche ukazuje da se europski oslić, ekonomski najznačajnija vrsta za pridneno koćarenje lovi 5 i pol puta iznad održivih granica; vrsta stoga nema vremena za obnavljanje, piše EUobserver.
Zaštita Otranta
Krajnje je vrijeme da se nešto promijeni, a znanstvenici vide rješenje u nečemu što su već uspješno napravile Hrvatska i Italija.
Gotovo tri godine stručnjaci i nevladine organizacije pozivaju na uspostavu područja ograničenog ribolova u Otrantskom tjesnacu, između talijanske regije Puglia i Albanije.
Radi se o geografski definiranim područjima u kojima su neke određene ribolovne aktivnosti privremeno ili trajno zabranjene ili ograničene.
– Otrantski tjesnac temeljni je ulaz za struje koje teku Jadranskim morem i velik broj organizama tamo pronalazi povoljan okoliš – objašnjava profesor zoologije na Sveučilištu Marche, Carlo Cerrano.
Hrvatska i Italija ključni faktori u očuvanju vrsta u Jadranu
– Očuvanje tako važnog područja znači osiguravanje određene ravnoteže za cijeli Jadran. Ako ga kompromitiramo, onda kompromitiramo i banku biološke raznolikosti cijelog Jadrana – naglasio je.
Izvrsni rezultati ograničenja ribolova u Jabučkoj kotlini, uspostavljeni 2017. između Italije i Hrvatske dokazuju da je spašavanje Jadrana ipak moguće.
– Godinu i pol nakon uspostave zone ograničenja, biomasa oslića i kozica više se nego udvostručila – objašnjava Domitilla Senni, glasnogovornica MedReAct, nevladine organizacije koja radi na oporavku mediteranskih morskih ekosustava.
– Talijanski i hrvatski ribari aktivni oko tog područja, primijetili su izuzetan porast resursa do te mjere da su, iako su prije bili skeptični ili čak protiv uspostavljanja tih područja, sada postali njihovi najžešći zagovornici – poručila je.
Kozice su se udvostručile
MedReAct je 2018. godine, među promotorima ograničenja ribolova u Jabučkoj kotlini, podnio zahtjev za uspostavljanje sličnog područja ograničenog ribolova u Otrantskom tjesnacu Generalnoj komisiji za ribarstvo za Mediteran UN-a za hranu i poljoprivredu (GFCM). Ovaj su prijedlog naposljetku prihvatili i Talijani.
– U početku smo bili protiv, htjeli su nam ograničiti puno mora za ribolov. Tada smo pronašli zajednički jezik. Razumijem i da postoji potreba za pritiskom od strane medija – kaže ribar iz Puglie koji je pristao govoriti samo pod uvjetom da ostane anoniman.
Zapravo, nakon gotovo tri godine nije donesena nikakva odluka. I dok se netko upušta u zamršenost uključenih institucionalnih procesa, čini se jasnim da to može potrajati jako dugo.
Preporuka GFCM-a za 2019. godinu navodi: “Osnovat će se Područja ograničenog ribolova za očuvanje i upravljanje zalihama u Jadranskom moru”.
– Za južni Jadran to bi značilo mogući oporavak pridnenih zaliha, istovremeno štiteći bitna staništa riba i osjetljive morske ekosustave – primjećuje glasnogovornica za Zeleni dogovor i ribarstvo Europske komisije Vivian Loonela.
– Međutim, dok Komisija EU vodi izaslanstvo EU-a u GFCM-u, kada je riječ o uspostavljanju područja ograničenog ribolova, onda je to uglavnom nadležnost država članica – napominje ona.
Italija i Hrvatska su se uspjele dogovoriti, no u slučaju ograničenja u Otrantu, Italija se mora dogovoriti s Albanijom, zemljom koja želi biti članica EU.
Prema riječima Ariana Palluqija, šefa albanske delegacije u GFCM-u, postupak je u tijeku i samo treba vremena da se dovrši.
Talijanski ribari: “Ako se uspostavi ograničenje, gdje ćemo onda ribariti?”
No i Talijani se nećkaju, kad je ovo područje u pitanju. Prema Riccardu Rigillu, koji je na čelu generalne uprave za ribarstvo i akvakulturu talijanskog Ministarstva poljoprivrede, prehrambene i šumarske politike, potrebne su daljnje studije.
– Pored učinaka na obnovu ribljeg fonda na tom području, moramo se zapitati i gdje bi flota koja trenutno tamo djeluje zapravo ribarila. Zatvaranje jednog područja moglo bi nanijeti veću štetu drugdje. Nadalje, zatvaranje područja za ribolov ima neposredne ekonomske učinke, a mi također moramo pažljivo procijeniti i njih – ističe, kako prenosi Morski.hr.
Ali profesor Cerrano tvrdi drukčije i poziva na hitnost odluka:
– Područje Otranta sada je jedinstveno područje u pogledu biološke raznolikosti morskog dna i mora se apsolutno očuvati. Jedini način da se izbjegne katastrofalni scenarij na Jadranu je stvaranje dugoročnih zaštićenih područja, kako bi sustav barem tamo mogao ponovno funkcionirati. Prvi koji bi od toga imali koristi bili bi sami ribari. Inače će resursi svima nestati – dodaje.
Jabučka kotlina je, zaključuju zagovornici ograničenja ribolova, primjer da se, kada postoji politička volja, ipak može nešto učiniti. Tim više što je to područje daleko važnije za ribolov od Otrantskog tjesnaca, gdje brodovi manje ribare, pošto su vode vrlo duboke.
Potencijal oporavka je velik. Ali moramo pustiti Jadran da se odmori, sve prenosi Morski.hr.
