Predavanja iz seizmologije u Splitu održat će tim seizmologa s Geofizičkog Zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Predavanja će se održati 6. studenoga od 14:15 sati na PMF-u.
U nastavku teksta donosimo vam kratak pregled predavača i tematike njihovih predavanja.
Dinko Šindija je zaposlen kao suradnik na projektu CRONOS. Dinko je studij geofizike završio na Sveučilištu u Leeds-u, UK, gdje je kasnije i doktorirao na temu vulkanske seizmologije. U okviru projekta CRONOS zadužen je za postavljanje i održavanje novih seizmoloških postaja (trenutno ih je 11) te instalacijom i održavanjem servera za pohranu podataka. U znanstvenom radu, Dinko se bavi automatskom katalogizacijom i lociranjem potresa pomoću strojnog učenja za Petrinjsku seriju potresa i za nove podatke dobivene mrežom seizmografa postavljenih unutar projekta CRONOS.
Detekcija potresa i faza seizmičkih valova ključni su koraci u analizi potresa. S povećanjem broja postavljenih seizmoloških instrumenata, generira se velika količina seizmoloških podataka, zbog čega upotreba automatskih algoritama za obradu potresa uvelike poboljšavaju obradu podataka. Strojno učenje omogućuje nam brzu automatsku detekciju i kategorizaciju seizmičkih signala sa kvantificiranom sigurnošću. Također, algoritmi strojnog učenja omogućuju detekciju slabih potresnih signala koji bi ručnom analizom mogli biti previđeni. Te dodatne informacije nam pomažu u kreiranju i ažuriranju karata potresne opasnosti, unaprijeđuju naše modele građe Zemlje i doprinose boljem razumijevanju seizmičkog ciklusa, što može dovesti do preciznijih prognoza seizmičkih rizika i unaprijediti mjere za ublažavanje posljedica potresa. Na primjeru Petrinjske serije potresa, pokazat ću koje su prednosti, ali i (trenutne) mane, korištenja strojnog učenja u analizi seizmoloških podataka.
Helena Latečki zaposlena je kao asistentica i doktorandica na projektu DuFAULT na Geofizičkom
odsjeku, PMF-a u Zagrebu te je suradnica na projektu CRONOS. U sklopu oba projekta bavi se održavanjem
seizmoloških postaja, analizom prikupljenih podataka te lociranjem potresa na području središnje i južne
Dalmacije. Nadalje, bavi se simulacijama potresne trešnje na širem zagrebačkom i petrinjskom području,
centralnom Jadranu te širem dubrovačkom području koje je u fokusu njezinog doktorskog rada.
Implikacije simulacije potresa središnjeg Jadrana. Jadransko more, koje se dugo vremena smatralo gotovo
aseizmičkim, posljednjih je desetljeća pokazalo značajnu seizmičku aktivnost s potresima jačim od 5.0 po Richterovoj ljestvici. Nedavna serija potresa iz 2021. godine i njezini učinci na naseljene otoke, nanovo je naglasila važnost istraživanja seizmičnosti i glavnih seizmogenih izvora na ovom području. Kroz ovo predavanje, predstavit će se metoda fizikalnog numeričkog modeliranja potresne trešnje kao jedan od pristupa k boljem
razumijevanju uzročnika i posljedica potresa u središnjem Jadranu.
Josip Stipčević je docent na Geofizičkom odsjeku, PMF-a u Zagrebu. Voditelj je istraživačke grupe koja se bavi seizmologijom i istraživanjem unutrašnjosti Zemlje. Doktorirao je na PMF-u, Sveučilišta u Zagrebu, a usavršao se kao poslijedoktorand na Australskom Nacionalnom Sveučilištu u Canberri. Trenutno vodi dva projekta koja se bave seizmičnošću i građom Zemljine kore na području Dinarida. Polje istraživanja kojim se bavi istraživačka koju vodi je vrlo velika, od površinskih utjecaja potresa, izvora i simulacija potresa, primjene strojnog i dubokog učenja u geofizici do istraživanja građe plašta i Zemljine kore.
Dinaridi su planinski lanac oblikovan kolizijom Jadranske mikroploče i europskog kontinenta. Postoje brojna otvorena pitanja o trenutačnom stanju interakcije tektonskih ploča ispod Dinarida, a jedno od najzanimljivijih odnosi se na prirodu podvlačenja litosfere Jadranske mikroploče, kao što su duljina podvučene ploče i varijabilnost podvlačenja duž orogena. U ovoj prezentaciji predstavit ću rezultate nedavnih istraživanja strukture kore i gornjeg dijela plašta Dinarida. U istraživanju smo koristili nekoliko različitih seizmoloških metoda od kojih bih istaknuo analizu mikroseizmičkog nemira za određivanje modela brzina u kori te metodu funkcija prijamnika za definiranje debljine kore i litosfere. Rezultati će biti raspravljeni u kontekstu regionalne tektonike.
