Zamislite sljedeći scenarij: Badnjak je, a nakon što dobijete za poklon potpuno novu knjigu od svoje obitelji, ne možete dočekati da se udobno smjestite u svoj omiljeni kutak za čitanje ili ispred vatre koja pucketa uz šalicu omiljenog, vrućeg napitka. Ostatak večeri provodite uronjeni u fascinantni svijet književnosti. Upravo tako Islanđani svake godine dočekuju jedan od najvažnijih kršćanskih blagdana.
Ova jedinstvena tradicija poznata kao Jólabókaflóð, što na hrvatskom otprilike znači “poplava božićnih knjiga“, potiče ljude da dijele radost čitanja i razmjenjuju priče, a sam običaj već generacijama stvara toplu atmosferu i nezaboravne trenutke u brojnim domovima tijekom blagdana.
Jólabókaflóð je nastao tijekom Drugog svjetskog rata, kada je papir bio jedan od rijetkih resursa koji nije nedostajao na Islandu. Islanđani su zbog toga počeli darivati knjige, budući da su bile lako dostupne, dok je druga roba bila rijetkost. Ovaj poseban kontekst tijekom rata ostavio je neizbrisiv trag na islandsku kulturu, pretvarajući ih u narod koji cijeni knjige više nego ikad prije u svojoj povijesti, piše portal punkufer.
Strast prema knjigama
Prema istraživanju provedenom na Sveučilištu Bifröst, rezultati su otkrili da čak 50 posto Islanđana godišnje pročita više od osam knjiga, dok nevjerojatnih 93 posto barem jednom godišnje posveti svoje vrijeme čitanju. Ova strast prema knjigama nije samo odgovor na okolnosti rata, već je duboko ukorijenjena u islandsku svakodnevicu, čineći ih narodom istinskih ljubitelja književnosti.
Još od 1944. godine islandske knjižare tradicionalno šalju katalog knjiga svakom kućanstvu sredinom studenog, u periodu kada se održava Sajam knjiga u Reykjaviku. Ljudi s veseljem koriste ovaj katalog kako bi naručili knjige koje će darovati svojim prijateljima i obitelji na Badnjak, koji je centralni dan darivanja na Islandu. Kada svi darovi budu otvoreni, običaj je da se svi opuste s šalicom vruće čokolade i udobno smjeste kako bi proveli ostatak večeri uživajući u čitanju svojih novih knjiga.
Jólabókaflóð je s vremenom postao simbol islandskog pristupa blagdanima, gdje se fokus stavlja na zajedništvo, dijeljenje priča i uživanje u ljepoti pisane riječi. Ova praksa potiče čitanje i promiče obiteljske veze i razmjenu kulturnih dobara među ljudima.
