Posljednjih nekoliko tjedana u javnosti je odjeknuo slučaj oko ovrhe nad malim Cesareom, koji je trebao biti vraćen ocu Alessandru Avenatiju u Italiju, nakon što je majka Nina Kuluz pobjegla s njim u Hrvatsku pred ocem navodnim nasilnikom. Kako je utvrđeno da cijeli postupak oko dodjele skrbništva djeteta nije vođen po propisima i kako su utvrđeni propusti institucija, cijela javnost se digla na noge. Nakon mirnog skupa ispred zgrade Nine Kuluz, majke djeteta, i nedovršene ovrhe zbog nedostatka sudskog tumača, došlo je do medijskih istupa i oca, čiju smo stranu priče rijetko imali prilike čuti sve ovo vrijeme. Tako je nakon nekoliko očevih istupa i nekoliko medijskih napisa, utemeljiteljica Facebook grupe “Spasimo malog Cesarea”, koja je javnost senzibilizirala oko ovo slučaja, objavila još jednom presjek ovog slučaja. Prenosimo njenu objavu.

“Dragi svi,

smisao ove grupe je bila da zaštitimo dijete od ovrhe iz razloga koji su nam poznati i pisali smo ih u pismu svim državnim institucijama. 
Da ponovimo:
1. jer za to postoje valjani elementi – isti oni zbog kojih je odgoda i odgađana do sada, a to je i sam sud zakljucio: da otac nema roditeljskih sposobnosti, da nije uspostavio topli odnos s djetetom, da se nije potrudio nauciti niti osnove hrvatskog jezika, da ne poznaje svoje dijete
2. jer je policiji i dorhu prijavljeno obiteljsko nasilje od strane oca i to je u procesu istrage
3. jer dijete nije pitano za misljenje, jer mu se nije dodjelio poseban skrbnik, jer nitko iz CZSS nikad sa djetetom nije razgovarao te utvrdio kako dijete podnosi ovu situaciju
4. jer psiholog koji prati dijete i koji je na početku dao nalaz da je to jedno zdravo, veselo, socijalizirano dijete, koje nema nikakvih trauma i lako ostvaruje komunikaciju, nakon proteka vremena kaže da “dijete ne treba odvajati od majke i da nije uspostavio odnos ocem jer otac nema roditeljskih kapaciteta; da bi trebalo ispitati očeve emocionalne kapacitete i da li su oni uopće očuvani; da otac djetetu ne pruža sigurnost nego emocionalnu hladnoću i distanciranost te da bi trebalo ispitati očevo duševno stanje” te na kraju zakljucuje da bi odvođenje djeteta od majke za njega bila trauma ravna gubitku zivota, a sve to Sud i CZSS ignoriraju 
5. jer zelimo da se naprave vjestacenja oca, majke i djeteta
6. jer je pokrenut postupak na sudu za promjenu odluke skrbnistva
7. jer majka nije bila prisutna kada je sud u IT po brzom postupku dodijelio skrbništvo ocu, a po haskoj konvenciji taj postupak nije smio niti biti zapocet dok se ne rijesi pitanje povratka djeteta.

U ovim zahtjevima nigdje ne vidim da piše: “Ostavite dijete majci jer je to jedino ispravno i jer je ona svetica!”
Ono sto smo tražili je bilo VRIJEME. Vrijeme da dijete dobije sve sto treba i sto mu po svim zakonima pripada.

Natpise u novinama ću komentirati samo sa par rijeci, a to je da otac sam sebi uskače usta jer je izjavio:
– da je Ninu upoznao na mjestu gdje je radila, a poslije da nikada nije radila
– da je ubijala muslimane i da su je čuvale ustaše pa da je turskog porijekla
– on prosi novce po novinama jer kao nema novaca za vidit dijete, a onda piše da ima vilu od 300 kvadrata
– vezano uz to, objavljuje slike sa prvog druženja s djetetom u listopadu (djecak sada ima puno dužu kosicu), a piše datume u 4.mjesec kad uopće nije bio tu kako bi opravdao uplate koje prima. Osim sto objavljuje slike s licem djeteta, stavlja te s prvog druženja koje su samo potvrda da Nina nije trovala dijete ružnim riječima o njemu jer je dječak na početku bio otvoren za druzenje s njim, ali kako ga je upoznavao, tako ga je otac sam udaljavao od sebe. Nema slike kad je bio zadnji ili predzadnji put… (na Nininu veliku žalost)
– priča da je nudio stan i auto plus novce, a u biti je nudio robovlasnički ugovor – da ona živi u njegovoj kući, odgaja dijete, pravi se da je sve ok i za to prima novce
– poziva Talijane na rat jer je nas samo 4 mil, a onda da grli sve Hrvate… Itd Itd…. 
…nema kraja kontradikcijama i meni bi samo to, čak i da nisam imala nesreću da ga upoznam osobno, bilo dosta. 
Sigurno nitko ne bi bježao iz vile i blagostanja, bez kune u džepu, sa papirima od konzulata i sa kesicom dječje robice da ga nije strah za život i sigurnost djeteta i sebe. 
Onima koji bi “napravili drugačije”, samo ću reci: “Lako je biti general nakon bitke.” 
Sve prave službene dokaze čuvamo za sud, a ne za prepucavanje po medijima i društvenim mrežama.

Medijima sam neizmjerno zahvalna od sveg srca sto su nas pratili kad je trebalo, ali ovo sada je otišlo predaleko i mi ne želimo biti dio tog prepucavanja. 
Izašli smo u medije kad je voda došla do grla, a prije toga oni nisu htjeli izlagati tome djetetovo ime. To najbolje govori činjenica da niti svi roditelji iz razreda nisu znali sto ona proživljava.

Smisao grupe je bio ukazati na propuste institucija i to smo uspjeli – uz vasu pomoć. 
Htjeli smo zaustaviti ovrhu i to smo uspjeli – uz vasu pomoć. 
Ono sto je obitelji bilo potrebno je vrijeme, a to smo dobili – uz vasu pomoć. 
Sve se dogodilo u samo 10 dana – prepuni inbox savjeta, kontakata, preporuka… – UZ VASU POMOĆ!
Kako smo samo zasipali mailovima institucije i medije… woooooow
Pokazali smo sto se može “kad se male ruke slože”. 
Pomogli ste dječaku da dobije pravdu koju svatko od nas zaslužuje, a posebno dijete!

Sada trebamo prepustiti institucijama da rade svoj posao, uz našu molitvu i nadu da svi obrate pažnju samo na jedan cilj – sretan život djeteta.

Kroz grupu sam upoznala stotine i tisuce predivnih ljudi koji nas okružuju i sa velikim zadovoljstvom ću nastaviti sa svima vama komunicirati.”