"Došli smo na ideju da ženama pružimo priliku da više vremena provode s djecom i obitelji, jer sve stignemo i za sedam sati poslovanja. U cazinskoj kompaniji CPU žene mogu reći da svakog dana proslavljaju 8. ožujak," kazao je vlasnik vrtke.
Hana Perviz i njezinih pet kolegica, umjesto osam, rade sedam sati dnevno, i to za istu plaću. Imaju slobodne vikende, dobivaju naknade i regres.
"Radila sam i u drugim firmama, često i prekovremeno. CPU se ne može usporediti ni s jednom firmom u BiH. Meni kao ženi, majci i supruzi i taj jedan sat znači mnogo.
Imam bebu od dvije godine, imam više vremena da se posvetim djetetu. Nekima sat vremena znači malo, nama znači zaista mnogo", kaže Bišćanska Hana Perviz, djelatnica CPU-a, koja se bavi prodajom informatičke opreme.
"Biti dovoljno s djecom i porodicom, uskladiti druge brojne obaveze i pritom zadržati posao više je nego težak zadatak za jednu ženu. Sada imam više vremena i lakše žongliram između svih obaveza", priča za Avaz Emina.
Obostrana dobrobit
Mogućnost da se skrati radno vrijeme sa 40 na 35 sati tjedno, a za istu dobit, do sada u BiH niko nije ponudio. Samovoljna je to odluka cazinskog privatnika Dženana Kapića. Kaže, dobrobit je obostrana, i za kompaniju i za djelatnice.
"Svaka firma danas se susreće s odlaskom radne snage. Nama nije još nijedan radnik otišao, ni iz firme, ni preko granice. Došli smo na ideju da ženama pružimo priliku da više vremena provode s djecom i obitelji, jer sve stignemo i za sedam sati poslovanja. Žene, s druge strane, imaju veoma mnogo obaveza. Moja supruga radi u drugoj firmi i često ostaje duže na poslu, što utječe na kvalitetu obiteljskog života. Nažalost, ne mogu utjecati na druge poslodavce i njihove odluke, ali možemo ih svojim pozitivnim primjerom potaknuti da naprave slično. Da barem pokušaju olakšati koliko-toliko", kaže Kapić.
