Nakon odluke Visokog upravnog suda o obustavi primjene Odluke o ograničenju prometa na području Park-šume Marjan, iz Javne ustanove Park-šuma Marjan odlučili su se očitovati na tvrdnje o nelegalnosti postavljenih rampi.
"Gradovi imaju zakonsko pravo uređivati promet na svom području, što je jasno propisano člankom 19.a Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi. Isto tako, Zakon o sigurnosti prometa na cestama omogućuje jedinicama lokalne samouprave da, uz suglasnost nadležnih ministarstava, uređuju promet u zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama", poručuju iz Park-šume Marjan.
Tko želi srušiti rampe na Marjanu?
Međutim, sada su se javili i vlasnici zemljišta na Marjanu.
"UREĐENJE PROMETA NA MARJANU
Naravno da Grad Split ima pravo uređivati promet na svom području, ali nadzor (i zakonodavni i neposredni) nad uređenjem prometa na nerazvrstanim gradskim cestama provodi jedino Ministarstvo unutarnjih poslova. Ne može gradska javna ustanova za upravljanje Marjanom upravljati prometom na način da određuje tko može proći, a tko ne izdavajući vinjete. Nije za to ovlaštena Zakonom o zaštiti prirode. Čuvari prirode nemaju nikakve ovlasti djelovati u smislu uređenja prometa na nerazvrstanim cestama, ni prije ni nakon rampi. MUP i samo MUP može nadzirati promet, a Grad Split može izdavati posebne dozvole (naglašavamo Grad Split, a ne Javna ustanova).
Dokaz: Zakon o sigurnosti prometa na cestama, članak 4. stavak 1.
Nadzor i upravljanje prometom, nadzor vozila, vozača i drugih sudionika u prometu na cestama obavljaju policijski službenici ministarstva nadležnog za unutarnje poslove (u daljnjem tekstu: policijski službenici).
RAMPE NA MARJANU
Na nerazvrstanoj cesti Grad Split rampu može postaviti na prijelazu željezničke pruge i za to je predviđen znak „andrijin križ“. Sve druge rampe koje u gradu vidite nalaze se na ulazima u garaže, privatne dvorove te na javnim i privatnim parkiralištima, a parkirališta nisunerazvrstana cesta, zar ne?Nerazvrstane ceste kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne uprave ili samouprave moraju temeljem zakona biti dostupne svima i pod jednakim uvjetima, a osobito onima kojima su te ceste jedini mogući pristup do njihovog vlasništva. Ni jedna javna ustanova za zaštićeno područje prirode u Hrvatskoj ne brani prolaz rampama vlasnicima i posjednicima nekretnina. To želi samo JU PŠ Marjan. Promet na Marjanu možda jest zatvoren 1983. godine, ali za vlasnike zemljišta to je napravljeno u mandatu ove vlasti. Nezakonito, temeljem nezakonitog akta (Zaključka) koji nije izglasan na Gradskom vijeću, dok im je izvršenje njihovog vlastitog akta Visoki upravni sud obustavio.
PJEŠAČKI PRAVCI NA MARJANU
U Generalnom urbanističkom planu Splita zaista jesu ucrtani pješački pravcina dijelu nerazvrstanih cesta na Marjanu. Ali, jedno su gradske želje i planovi, a drugo je realnost. U stvarnosti su tamo nerazvrstane ceste. Grad može proglasiti pješački pravacodnosno pješačku zonu i brisati te ceste s popisa nerazvrstanih, ali onda dragi naši sugrađani zaboravite na javni prijevoz, vožnju biciklom i bilo koji drugi oblik prometovanja na Marjanu. Samo pješaci iiznimno djelatnici posebnih službi s posebnim dozvolama. Nitko drugi. Što će zaposlenici instituta ikoncesionari? Hoće li se tada Marinić vozikati kako ga je volja? Dakle, jasno je da taj plan nikad neće postati stvarnost. Pješački pravci su imaginarni, a stvarnost je nerazvrstana cesta.Usputno, GUP pokušavaju primijeniti parcijalno, pa ostavljaju za prometovanje cestu kod hotela Jadran te prilaze svim marjanskim plažama, iako su prema GUP-u i te prometnice pješački pravci. Štoviše, planiraju 'legalizirati' parkinge na plažama, iako u GUP-u piše da se parkinzi rješavanju izvan obalnog pojasa! Dakle, GUP žele primijeniti samo u onome dijelu koji je nepovoljan za dio sugrađana i to baš vlasnika zemljišta na Marjanu.
POLJOPRIVREDA NA MARJANU
Suludo je da uopće moramo pravdati postojanje naših stoljetnih polja na Marjanu, ali evo i dvi beside o tome.
U osnivačkom aktu Park-šume Marjan iz 1964. jasno piše:Dozvoljeno je uobičajeno korištenje poljoprivrednih površina.Naglašavamo, dozvoljeno je! U GUP-u Grada Splita piše da se poljoprivredne površine na Marjanu mogu koristiti za otvorene nasade, do privođenja planiranoj namjeni. Dakle, dozvoljeno je!
Način uporabe i kultura našeg zemljišta je poljoprivredna. Temeljem Zakona o državnoj izmjeri i katastru, namjenu zemljišta može mijenjati samo vlasnik tog zemljišta. Kako je gotovo cijela južna strana Marjana privatna, nitko osim nas vlasnika ne može to proglasiti šumskim zemljištem. Grad ponovno kao u slučaju pješačkih pravaca, može GUP-om planirati što god želi. Ali dok sam Grad Split nije vlasnik tih 55 hektara može lagano 'otprašit'. I isto kao u slučaju pješačkih pravaca, Grad u svojem GUP-u ima odredbe temeljem koji planira otkup zemljišta na Marjanu. Što mislite dragi naši sugrađani, koliko je Grad privatnih parcela otkupio na Marjanu u ovih tridesetak godina neovisnosti RH? Nijednu. Nula. Ništa.
REALNA ISTINA
Dakle u stanju su oni sve lijepo isplanirati, ali šteka realizacija. Htjeli bi pješačke pravce, ali bi i bicikliste i javni prijevozi razna druga vozila po potrebi. Htjeli bi upravljati našom didovinom, ali ne bi je platili.Zapravo, oni bi htjeli nacionalizaciju i proveli bi je da im zakon to dopušta. Kako im ne dopušta, onda pribjegavaju nezakonitim ograničenjima i maltretiranju vlastitih sugrađana.
Istina je da su i pojedini vlasnici gradili u tom području, kao što se gradilo u cijelom Splitu i cijeloj državi. Gradili su na svojem.Ipak, prešućuje se da ih je više od polovina dogradilo obiteljske kuće koje su temeljno izgrađene do 1968. Prešućuje se i da su dio poljoprivredna spremišta i poljske kućice.Slušajući Marinića i njegovog ravnatelja Pejnovića, stječe se dojam da je izgrađeno 100 vila s bazenima. Nije tako, dapače to je daleko od istine! Gradilo se i na istoku Splita i u nacionalnim parkovima se gradilo, a bogami se i legaliziralo. Svi oni vlasnici koji su u procesu legalizacije ili na sudovima će postupiti po nalogu sudova. Ali i dalje su oni vlasnici tih parcela. I dalje uživaju sva ona vlasnička prava koja im jamči Ustav RH jer pravo vlasništva je iznad GUP-a koji je planska odrednica.
I za kraj malo smo govorili o samoj prirodi. Borova šuma na sjeveru Marjana je neupitna i ona se povijesno protezala sve do žičane ograde kojom je bila ograđena da divljač koja je dovedena u šumu ne bi ulazila u južna polja. Monokultura bora na sjevernoj strani Marjana je od neprocjenjive važnosti svim njegovim građanima, a pogotovo nama starosjediocima čiji su preci i odlučili taj dio darovati svima na koršitenje ipošumiti. Iz sociološkog, društvenog, rekreativnog aspekta šuma nam je svima neprocjenjiva.
Međutim, privatno poljoprivredno zemljište na jugu nema veze sa šumom. Nije namijenjeno odmoru i rekreaciji nego tradicijskoj proizvodnji hrane bilo u maslinicima, voćnjacima ili vrtovima. To je mjesto neizmjerne prirodne bioraznolikosti, mjesto gdje će buduće generacije Splićana provoditi vrijeme na čistom zrakui proizvoditi svoju hranu.
To je mjesto gdje se pokoljenja mogu educirati i vidjeti kako su živjeli naši stari. To je mjesto koje se može iskoristiti za produžetak turističke sezone u vidu organiziranja posjeta i tura u maslinicima, voćnjacima te radionicama suhozida. To je mjesto gdje Split može cijelom svijetu pokazati na kako je stoljećima živio. I naprosto je nevjerojatno da netko svim silama i kontra svih zakona, i ljudskih i prirodnih,to pokušava uništiti, a vlasnike protjerati", stoji u priopćenju.
