„Danas je dan blizine jer smo bliski s onim koji je izvor našega poziva i poslanja. Danas smo povezani s Isusom Kristom, Velikim svećenikom koji nas obdari darom svećeništva. On nas povezuje međusobno kao braću, a s druge strane povezuje nas s Kristovim vjernicima zbog kojih i jesmo svećenici. Ova svježina nas ponovno vraća na izvore i daje nam snagu da možemo ići naprijed“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći misu posvete ulja u jutro Velikoga četvrtka, 14. travnja, u splitskoj prvostolnici sv. Dujma.
Svečanost je započela ispred crkve sv. Filipa Nerija odakle su se svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije u procesiji za križem, predvođeni pjesmom bogoslova uputili prema splitskoj prvostolnici gdje su slavili misu kojom su svečano proslavili svoj Svećenički dan. Na taj dan ustanove Euharistije, svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a nadbiskup je posvetio ulje za sakramente krštenja, potvrde, bolesničkog pomazanja i sv. reda.
Pozdravivši provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Marka Mršu, svoje nazočne svećenike, njih oko 110, i one koji su bili spriječeni doći, redovnike i redovnice, bogoslove te sve druge okupljene Kristove vjernike, nadbiskup Barišić je izrazio radost zbog zajedništva i povezanosti sa željom da budu još svjesniji poziva i poslanja te obnove ljubavi i vjernosti Bogu.
U svojoj je propovijedi nadbiskup Barišić iznio četiri vrste blizine važne za svećenike a o kojima je nedavno govorio papa Franjo u prigodi Međunarodnoga teološkog simpozija posvećenom fundamentalnoj teologiji svećenika. Papa je govorio iz svoga svećeničkog iskustva i iz iskustva svećenika koji su mu bili uzor. Prva blizina je blizina s Gospodinom. To je temeljna blizina. O njoj najbolje govori Isusova prispodoba o trsu i lozi: loza ne može donijeti ploda ako nije na trsu. Isus je trs a mi loza. „Potrebno je nama svećenicima njegovati ovu povezanost i zajedništvo s Gospodinom, u našim radostima i žalostima imati tu povezanost kroz molitvu i sakramente. Iskusili smo toliko puta na koliko poteškoća i izazova nailazi svećenik i vidjeli da sam ne može“, kazao je nadbiskup. Upozorio je da svećenik ne može bez molitve i izgrađenoga duhovnog života, jer u protivnom može biti dobar religijski djelatnik ali ne i svećenik. „Odnos s našim Gospodinom je najvažniji jer ne možemo djelovati u njegovo ime bez njega. Bit ćemo umorni, prezasićeni i suvišni. Nećemo vidjeti ni smisla ni cilja u onome što radimo. Tražit ćemo možda nekakav aktivizam radi sebe a ne radi Gospodina. O ovom temeljnom odnosu s Gospodinom ovise nam svi daljnji odnosi i blizine.“
Druga blizina je blizina s biskupom. „Danas smo se okupili ovdje oko biskupa kao toliki svećenici diljem svijeta. Odnos s biskupom vrlo je važan. I biskup je čovjek, ne smije biti policajac nego otac. Potrebna je povezanost s njim“, kazao je nadbiskup podsjetivši kako se na dan svećeničkog ređenja kandidata pita obećava li poslušnost svome biskupu. U tom svjetlu pojasnio je da poslušnost znači zajedništvo i uvažavanje jer „kada toga ima onda postoji otvorenost da se uputi prijedlog i kritika. Doista, ja sam svećenik ukoliko sam u zajedništvu s Crkvom, a biskup je na svoj način nazivnik tog zajedništva. Inače sam privatnik, obrtnik a to je velika opasnost. Danas obnavljamo svećenička obećanja i sigurno želimo da ona bude iskrena a ne formalna.“ Nadbiskup je podsjetio da se zajedništvo s biskupom gradi putem molitve, što svjedoči i obrazac u misi koji poziva na molitvu za mjesnog biskupa. U tom svjetlu nadbiskup je kazao da nije lako biti odgovoran, da nije lako biti biskup.
Treća blizina je blizina među svećenicima. „To je svećeničko zajedništvo. Svet se ne može biti sam za sebe. Svet se postaje u zajedništvu s drugima jer živimo za druge. Jedna izreka kaže: 'Ako hoćeš ići brzo idi sam, ako hoćeš ići daleko idi zajedno. Može se brzo ići a ne doći do cilja. Bez toga zajedništva mi ne možemo biti. Uvali nam se virus oholosti, zavisti, umišljenosti…“, upozorio je mons. Barišić upitavši se: „Koliko je kod nas prisutan Kajinov sindrom: da mi moj brat smeta?“
Četvrta blizina je blizina s narodom. Svećenik je uzet iz naroda za narod. Držeći kalež i pliticu s hostijom izgovaramo riječi: „Primi darove svetoga naroda koji se imaju prinijeti Bogu. Budi svjestan onoga što ćeš činiti, provodi u djelo ono što ćeš obavljati i život svoj nastoj suobličiti otajstvu križa Kristova.“ U našem ređenju i našem životu, nastavio je mons. Barišić, „narod je neizbježan. S narodom dijelimo dobro i zlo. Narod nas oplemenjuje. Što smo bliže njima postajemo strpljiviji i milosrdniji. Biti brat među braćom i sestrama. Svatko od nas živi ove blizine iz temeljene blizine s Gospodinom.“
„Osjećam potrebu kao čovjek i pastir ove mjesne Crkve, gdje sam bio 7 godina pomoćni biskup i 22 godine ordinarij, zatražiti oproštenje od vas braćo za sve daljine koje sam u životu pokazivao prema vama i prema vama vjerni puče Božji. Uskoro će sigurno doći novi ordinarij. Osjećam da mi je ovo zadnji Veliki četvrtak da kao ordinarij s vama slavim ovaj sveti dan. Ali ako Bog da zdravlja pridružit ću se svake godine našem ordinariju i vama na ovaj sveti dan. Dok tražim oproštenje, molite za mene i ja ću moliti za vas, a osobito preporučam našega nadbiskupa Dražena da ga prihvatite kao svježinu i blagoslov za našu Crkvu“, kazao je nadbiskup Barišić obraćajući se svećenicima i brojnom vjerničkom puku, koji je i ovoga puta došao moliti za svoje svećenike. Nadbiskup je čestitao „rođendan“ svim svećenicima, osobito onima koji ove godine slave svoje svećeničke jubileje. Slavlje se nastavilo za zajedničkim stolom.
