Navršava se, eto, i 33 godine da nas je napustio veliki Dražen Petrović, košarkaški Mozart, rekli su mnogi. Šibenski dječak, koji je i za života postao legenda.
Tamo negdje, sada davne 1980., košarkaši "Šibenke" ušli su u Prvu ligu. Kao igrač-trener doveden je proslavljeni, već veteran Moka Slavnić. Tada je na poziciji beka počeo ulaziti u igru šibenski petnaestogodišnjak s kovrčavom kosom. I tako se rađala legenda, tako su naša odrastanja s Draženom počela imati sasvim drugi smisao.
Neke neslućene visine tada su postale blizu.
Kada sam prvi put na tadašnjim sličicama košarkaša vidio Dražena, stvarno mi je pogled zastao i odmah mi se činilo da gledam jednu buduću sportsku i ljudsku veličinu.
Jer Dražen je bio vitez, vitez naših djetinjstava.
Tada još nije bilo puno TV prijenosa košarkaških utakmica. I jedne zimske večeri 1982. bio je direktan prijenos iz Italije, a mi gledali goropadnog sedamnaestogodišnjaka kako svoju "Šibenku" protiv talijanske Acqua Fabie odvodi prema finalu tada jakog Kupa "Radivoja Koraća". Nije osvojio taj prvi Koraćev kup sa Šibenkom, pa ni sljedeće godine, oba puta ispriječio se francuski Limoges. Nadoknadio je to kasnije itekako.
Možda je ostao žal što šibenska priča nije zaokružena s jednim europskim trofejem, a zaslužili su, itekako...
Onda je došla i 1983., zadnja sezona u "Šibenki", najlipše "šibenske kartoline", pun Baldekin i ono finale s "Bosnom" i titula. Nepravedno oduzeta nakon 24 sata. Al' je ostala upečatljivija, za sva vrimena, više nego iti jedna druga i ičija.
Navodno je iskusni trener Vlado Đurović sugerirao Draženu da promaši jedno bacanje, pa da Šibenčani titulu potvrde u produžecima. Ali di će Dražen falit, to kod njega jednostavno nije bilo moguće.
"Dražen prije mog dolaska nije puno igrao, ja sam ga počeo stavljati u prvu petorku, pogotovo još šta je Dražen htio igrati jedinicu, a bio je doveden Srećko Jarić, iskusan igrač koji je igrao na toj poziciji.
A istina, u tom finalu s Bosnom savjetovao sam mu da promaši jedno bacanje i dobili bi ih onda u produžecima, jer bojao sam se šta će biti kasnije sa sudačkim odlukama. Ali gdje će Dražen promašit, on je bio rođeni pobjednik.", rekao nam je Draženov trener, Vlado Đurović.
Slijedio je odlazak u Cibonu, pod dirigentsku palicu još jednog košarkaškog maga Mirka Novosela, rapsodija Mozarta u Domu sportova, kad je u tandemu s bratom Acom osvojio dvije titule prvaka Europe zaredom.
Ostalo je povijest.
Europske i svjetske medalje s reprezentacijom, odlazak u Real Madrid i u NBA, kada je otvorio mogućnosti i pomaknuo granice i drugim europskim košarkašima.
"Teško je govoriti u ove dane, jer osjećaji i uspomene su veliki, 6. lipnja obljetnica je i posljednje utakmice koju je moj brat odigrao, to je bila utakmica na turniru u poljskom Wroclawu na kvalifikacijskom turniru za Europsko prvenstvo 1993.
Barcelona i finale s prvim i najboljim Dream Teamom za hrvatsku reprezentaciju je točka na 'i' jedne briljantne karijere. Tako da Dražen na poseban način i dalje živi u svima nama", reći će nam Aco Petrović, naš proslavljeni košarkaš i trener o svom malom, velikom bratu. A Dražen je s karizmom NBA zvijezde stao ratne 1991. pred zgradu UN-a kako bi pomogao Domovini Hrvatskoj u njezinom međunarodnom priznanju i pobjedi u Domovinskom ratu.
Dr. sc. Ivica Poljičak, zaljubljenik u Šibenik, uvijek ugodan i susretljiv gospodin i kulturni djelatnik, bio je jako emotivan kad smo ga pitali o Draženu:
"Bili smo zajedno u toj kadetskoj ekipi "Šibenke", koja je 1979. na Kadetskom prvenstvu Hrvatske u Splitu osvojila broncu. To je bila Draženova prva medalja, bio je najbolji strijelac i igrač prvenstva.
Vrlo brzo se vidjelo da je predodređen za velike stvari. I onda 1983. pun Baldekin, nešto neponovljivo, čitav grad. Drago mi je da smo dio toga uspjeli prikazati u dokumentarnom filmu "Naš mali". Dražen je tako i dalje s nama."
Prije par ljeta, na šibenskoj tvrđavi emocije su bile velike na premijeri dokumentarnog filma "Naš mali" Šibenčanke Ivane Guberine i scenarista dr. sc. Ivice Poljička. Naravno da sam s prijateljem Denisom Pavlovićem, još jednim Draženovim fanom, bio dio tog srca u šibenskoj noći uspomena. Sutra 8. lipnja u 20 i 15 HRT će na Prvom programu prikazati ovaj emotivni dokumentarac.
Bura je bila u Šibeniku jedne večeri kad sam prošetao do Preradovićeve, tamo gdje je sve i počelo, kako bi rekla gospođa Biserka Petrović, do Draženovog koša. Lijepo su uredili košarkaško igralište i spomenik kipara Kažimira Hraste, gdje poneki šibenski dječak i gost može sjesti kraj Dražena i biti dijelom najljepše košarkaške priče. Lijepo će vas primiti i u kafiću u blizini, punom uspomena.
I kako kaže pjesma "Život leti kapetane":
"A dani su tekli, ka basket, ka srića, najlipšu si priču o životu priča"
Priča je to koja traje i danas.
Još si tu, imenjače...
