Graditelj suhozida, planinar, speleolog, vatrogasac, pčelar i "šaptač" stršljenovima. Sve je to "stalo" u jednoj osobi, Triljaninu Duji Šipiću kojeg u Zagori svi znaju kao vrlo sposobnu osobu.
Iako je centar njegovog svakodnevnog rada gradnja suhozida zbog koje je otvorio privatni obrt još uvijek se bavi pčelama, silazi u jame istražujući utrobu majčice zemlje, penje se po planinama, gasi požare i ljude oslobađa od stršljenova.
.png)
S obzirom da se na području Splitsko-dalmatinske županije nitko ne bavi vađenjem gnijezda stršljenova iz krovišta obiteljskih kuća odlučio se on pozabaviti time. Tako pomaže lokalnim vatrogascima kada ih u pomoć pozovu vlasnici kuća, a doista ga zovu sa svih strana. Dolazi po pozivu i u samo nekoliko trenutaka iz kuća vadi cijela gnijezda stršljenova koje potom stavlja u duple vrećice i pušta u prirodu.
- Do sada su me stršljenovi, pčele i ose izbole sigurno milijun puta, ali ništa mi se nije dogodilo jer nisam alergičan na njihov ubod. Svugdje su me znali bosti od glave, u blizini očiju, kod usne, po rukama i nogama. Kako sam već 24 godine pčelar navikao sam na njih. Očito sam stvorio imunitet.
Gnijezdo veličine peke
Za Dalmaciju Danas objašnjava kako postupak skidanja gnijezda stršljenova ovisi o poziciji gdje su se nastanili. Tako se u starim kućama s drvenim tavanom često nastanjuju u uglovima krovišta, pa onome tko ih skida opasniji posao može biti propadanje kroz tavan od samog skidanja gnijezda stršljenova. Zato Dujo na takvim mjestima koristi aluminijske ljestve. Najčešća mjesta gdje se skupljaju stršljenovi su sušare ili pušnice jer su otvorene radi cirkulacije zraka.
- Jedan od atraktivnijih zadataka mi je bilo skidanje stršljenova iz kampanela u Voštanima. Tamo je momka koji je radio na kampanelu uboo stršljen. Brzo je otekao, pa su ga hitno odvezli u Split na injekciju. Za to su me vrijeme zvali da očistim kampanel. Gnijezdo stršljenova je bilo veličine peke, a ispod tog glavnog gnijezda su se dolje nizala druga gnijezda i tako dobila oblik obrnute piramide.
Dujo ima rukavice i zaštitno odijelo, no rijetko ćete ga vidjeti da baš u tome skida stršljenove jer radije koristi svoje ruke. U sinjskom kraju, u kojem ima najviše poziva, godišnje obavi pet do šest takvih intervencija. A da je neustrašiv i sposoban ukloniti i najotrovniju dalmatinsku zmiju potvrda je slučaj iz Trilja kada je čovjeku samo s rukavicama izvukao poskoka koji mu se zavukao pod motor automobila.
Sve te komplicirane zadatke, kojima bi se malo tko bavio, radi sa samo sedam prstiju na rukama jer je još u vrijeme djetinjstva izgubio tri prsta na lijevoj ruci. To se dogodilo jednog Božića kada je, tada desetogodišnji Dujo, nastradao od tondina ili naprave za pucanje koja se koristila u nedostatku petardi krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zbog tog svog nedostatka nije mogao proći liječnički, niti postati profesionalni pripadnik Javne vatrogasne postrojbe već je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva.
- Nedostatak tri prsta mi ni u kom slučaju nije poremetio život štoviše naučio sam čak i hodati na rukama. Tako mogu prevaliti 300 metara uključujući i stepenice. Sinjsku košarkašku dvoranu sam mogao proći dva puta na rukama. U sportu sam bio sposobniji od svojih vršnjaka. Trenirao sam gimnastiku, full kontakt i taekwondo, a dan danas sa svojih punih 57 godina bez ikakvog problema mogu napraviti špagat.
Suhozid na Kornatima
Nema što Dujo ne zna raditi, zanimacija ima toliko da zapravo ne postoje poslovi koje ne može obaviti. Aktivan je član u pričuvnom sastavu sinjske Gorske službe spašavanja, kao i u Planinarskom društvu Jelinak. Sa svojom je ekipom jednom osvojio drugo mjesto u državi u zidanju suhozida, a dva puta su bili prvaci Hrvatske. Ubrzo ih čeka put u Pločice kod Konavli gdje će se održati prvenstvo Hrvatske u zidanju suhozida.
- Kada smo nas četvorica osvojili prvo mjesto izgradili smo pet metara dugi, 70 cm široki i metar visoki samostojeći zid za samo 15 minuta.
Otkriva i kako je sa još 17 radnika sudjelovao i u zidanju suhozida na Kornatima za poginule vatrogasce. Tamo je sudjelovalo ukupno 200 ljudi. Speleologija mu je strast, pa bez problema i samostalno silazi u jame. Kaže da mu je veliki izazov ići na mjesta gdje prije njega još nitko i nikada nije bio. Najčešće je na području Voštana jer tamo ima puno jama, pa ne treba daleko odlaziti da bi zadovoljio potrebu silaska u zemaljske dubine. Do sada je bio u desetak jama u koje se nitko nije spustio.
