Vatrogasac JVP grada Splita Toni Marušić svoj posao uglavnom radi na terenu gdje osim gašenja požara i brojnih tehničkih intervencija s lakoćom hvata zmije koje su se zavukle u stanove, kuće, dvorišta, na igrališta, pod haubama automobila ili na druga brojna mjesta stvarajući golemi strah među ljudima.
Već je sa šest godina osvijestio da voli zmije kada je spasio malog poskoka od svoje susjede koja ga je u strahu imala namjeru ubiti. Poskok je bio ispod pitara, ugledala ga je kada je zalijevala cvijeće, a nakon što je uzela metlu da zamahne put njega Toni mu je bez ikakvog straha štapom pritisnuo glavu, uzeo ga, odnio u prirodu i pustio. Od tada se počeo aktivnije interesirati za zmije, pa je tijekom svog djetinjstva i odrastanja konstantno "gutao" časopise tipa National Geographic, te redovno na televiziji pratio takve specijalizirane emisije.
Tragedija u Dugom Ratu i emocionalni stres
- Sa 15 godina sam donio odluku da želim biti vatrogasac, sa 18 sam se pridružio vatrogascima i već se 16 godina bavim zmijama, a 13 godina sam u vatrogastvu. Jedna od gorih intervencija na kojoj sam bio je bila ona na koju sam išao kada sam bio dobrovoljni vatrogasac DVD- a Dugi Rat. Te scene nikada neću zaboraviti. Radilo se o požaru u staračkom domu na Glavicama u Dugom Ratu gdje su izgorjele tri osobe. Evakuirali smo 24 osobe. Moje kolege i ja smo u dom ušli prvi i sve smo to vidjeli.
Kada su došli na intervenciju, u sobi u kojoj su bila tri kreveta, bilo je apsolutno sve crno. Dvije su osobe bile mrtve jer su se ugušile. Sa svojim je kolegama iznosio mrtve osobe koje su izgorjele u potpunosti. U jednom momentu je treća osoba počela vrištati. To ih je doslovno presjeklo, šokiralo do boli. Dva tjedna kasnije osoba je preminula u bolnici.
Posao vatrogasca iznimno je težak ne samo zbog fizičkih napora već i zbog emocija i stresova koje proživljavaju za vrijeme i nakon intervencije. Zato mladim vatrogascima savjeti starijih kolega dobro dođu. Našem hrabrom sugovorniku, po njegovom osobnom priznanju, najteži je dio posla tehnička intervencija u teškim prometnim nesrećama kada vatrogasci iz slupanog i zgužvanog lima moraju vaditi ljude. Ružne su to scene koje ostavljaju traga na vatrogasce posebno ako su u pitanju djeca.
"Savjetovano nam je tada da nikada ljude ne gledamo direktno u oči"
- Mislim da mi je to bila prva godina vatrogastva kada sam išao na tečaj gdje su nam objašnjavali kako ćemo spasiti ozlijeđene ljude iz slupanog vozila. Savjetovano nam je tada da nikada ljude ne gledamo direktno u oči i da se pravimo kao da su lutke. Naravno da se to ne može raditi dugoročno jer najčešće jedan vatrogasac pridržava glavu ozlijeđenom s kojim mora ostati u kontaktu dok drugi rade na vozilu. Danas smo naviknuti na određene nesvakidašnje scene koje drugi ljudi nikada neće vidjeti. To nam je postala svakodnevnica.
Ljubav prema zmijama, ali i drugim životinjama, kroz godine ga je dovela do toga da je danas, slobodno možemo reći, šaptač zmijama kojega se najrađe poziva na teren da ukloni tog ljudima prijetećeg gmaza. On 16 godina umjesto psa ili mačke kao svoje kućne ljubimce ima - zmije. U svom stanu trenutno ima ukupno šest zmija među kojima su burmanski piton, mrežasti piton, anakonda, uglavnom pitone i boe.
Zmije drži u sobi od 11 kvadrata gdje je postavio sedam terarija, jedan na drugome, u kojima su zmije pod ključem, a zaključana je i soba. Sve je promišljeno odrađeno, u terariju su žive biljke koje se zalijevaju, postoji automatski sustav navodnjavanja, zmije imaju i svjetlo koje je u timeru namješteno da svijetli 12 sati dnevno, a uz to imaju i individualno grijanje. Sustav je automatiziran, pa Toni može i nekoliko mjeseci putovati po svijetu, a da zmije budu zbrinute u svemu. Jer njegove zmije su zahvalni ljubimci koji jedu tek pet do deset puta godišnje.
"Zmije nisu tako opasne kakvima ih se prikazuje"
- Trudim se što češće raditi s njima i da ih uzmem u ruke, pogotovo kada su male. To su stvarno velike zmije. Evo, recimo beba mrežastog pitona koju imam je pripadnik najduže zmije na svijetu i biti će duga šest do sedam metara. Sada je duga metar i 20 centimetara. One su dosta uplašene kada izađu iz jaja. Boje se doslovno svega, a ja ih moram naučiti pravila ponašanja. Zato što više vremena provodim s njima dok su male da bi se ponašale dobro kada budu imale šest metara i 80 kilograma. Trenutno najduža zmija koju imam u terariju je ona od pet metara.
Za sve to što ima u sobi svog stana ima uredne dozvole, sa susjedima nema nikakvih problema jer znaju da zmije ih drži pod ključem i iznimno brine o njima. Cilj mu je da se ljudi ne boje zmija jer, uvjerava, one nisu tako opasne kao što se prikazuje, pa im edukacijama pomaže razbiti strah. Tako je čak 600 djece uzelo u ruke njegove zmije i riješilo se fobije.
- Način na koje zmije funkcioniraju je toliko fascinantan tako da se ljudi baš zainteresiraju za njih. Imao sam ljude koji su padali u nesvijest kada bi došli na edukaciju da bi na kraju i oni uzeli zmiju kao ljubimca koliko su one intrigantne životinje. Mi toliko malo znamo o zmijama. Jedina razlika između straha i fascinacije je znanje. I kada ljudi nešto nauče jednostavno postanu fascinirani. Ja i dan danas, nakon toliko godina što imam zmije, još uvijek učim i svakim sam danom sve više fasciniran njima kao o životinjama koje nemaju udove, a mogu biti savršen predator. To mi je baš nešto nevjerojatno.
Visoke kazne
O uklanjanju zmija iz stanova i kuća, kojih je do sada izvukao stotinjak, Toni naglašava da nije problematično ako ljudi koji su pozvali pomoć cijelo vrijeme zmiju drže na oku jer u suprotnom se one znaju zavući u prostore veličine ljudske šake, pa zna biti situacija da ih ne mogu pronaći.
Uz zmije Toniju su najdraže životinje i štakori za koje tvrdi da su nevjerojatno pametni i gotovo u rangu psa. Svojevremeno je imao štakore koji su znali doći na njegov poziv i raditi trikove baš kao i bilo koji pas.
U Hrvatskoj je zabranjeno ubijati svakog reptila i gmaza jer su zaštićeni zakonom, a kazne su poprilično visoke, podsjeća za kraj Toni.
