Izdavač i urednik hajdučke čitnke "Hajduk u sto jednoj priči" autora Marija Garbera i veliki ljubitelj splitskog kluba Ante Mekinić u nekoliko rečenica je sažeo povijest Hajduka i otkrio koga smatra pravim krivcem za današnje stanje. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
- Propast Hajduka započela je početkom devedesetih činom 'fotošopiranja' Hajdukove povijesti, metaforički i doslovno (molim ne brkati zvijezdu kao simbol najslavnijeg antifašističkog kluba u Evropi s komunizmom i sličnim ideološkim sranjima!). Hajduk je tako postao poligonom za političko lansiranje onih koji će obilato dati ruke ustoličenju mamić-šukerove vrhuške HNS-a (a koja će, zauzvrat, Hajduku doći glave!), samo što je svim tim nadanima, gabrićima, grčićima, svagušama itd. tribalo vrimena da poruše čvrste temelje kluba zidane u 'mraku' pa se neko vrime pod Špacom i Katalinićem još ponešto i osvajalo.
Nakon što su 'državotvorni' obavili posao, klub su preuzeli isti oni koji su im do tada 'držali sviću'. Potpomognuti trgovcima bijelim 'robljem' i sve u ime 'naroda' i Torcide (molim ne brkati istinske navijače s ulicom koja je preotela časno ime Torcide!), zavladali su klubom. Kako ni jedni ni drugi nisu bili kvalificirani za posao koji su 'demokratskim' metodama preoteli od onih koji su imali potrebno znanje, izostali su i sportski uspjesi. A kako se od stare slave živjeti dalje nije moglo, posegnulo se za rasprodajom 'obiteljskog srebra' pri čemu se tek sića reinvestirala u novi igrački kadar po modelu 'sve po osam', tek toliko da se javnosti zamažu oči.
Da bi se ovaj masakr nad klubom lakše sproveo, Hajduk je po iskušanom pretorijanskom modelu formalno 'gurnut' u ruke ljudima sa strane i sa margine čije častohleplje je bilo jače od osjećaja odgovornosti, pa je i epilog logičan – Hajduk je u svakom smislu (rezultatski, financijski, kadrovski, infrastrukturno, utjecajno itd.) postao dno samoga dna! Gore od toga bilo bi jedino naše zabijanje glave u pijesak i pranje ruku od odgovornosti za uništenu 'svetinju'.
No kako je Hajduk uistinu način života, dite puka i simbol dalmatinskog podneblja, pa u tom smislu i neupitno vječan, nema nikakve sumnje da će iz ove agonije, poput smokve u stini ili borića na krovu crkvice u Nerežišćima, izresti jači i snažniji. No katarzu je morao proći i buletu za minule grije platiti. Zato sad Hajduka triba igrački i upravljački vratiti svome podneblju, po pitanju struke dite pridat materi i učinit da se zna ko pije, a ko plaća. Jer Hajduk živi i cvate jedino kad sa svojim podnebljem diše! - napisao je Mekinić u svojoj objavi.
https://www.facebook.com/ante.mekinic.3/posts/10157677508006102
