U smiraj travnja koji polako odlazi prepuštajući svoje mjesto svibnju mjesecu, zabrecala sinjska zvona kazujući puku kako netko odlazi u vječna počivališta. Otišla je istinska sinjska legennda, zaslužnik za sva vremena, Branko Ezgeta Single. Zatvorile su se 93 stranice njegove životne knjige. Nema više profesora, sportaša, junakovca, alkarskog momka, štitonoše i arambaše. S ovoživotne scene nestaju oni koji su puno toga ugradili u veliku povijest svoga grada, javlja Ferata.
Generacije i generacije učenika srednjih sinjskih škola, posebno onih Gimnazije Dinka Šimunovića učile su i sigurno puno toga naučile od dragog profesora. Ozbiljnost, ponekad naglašena strogoća, ali objektivnost na satovima tjelesnog mnoge su djevojke i mladiće usmjerile pravom putu sportskog i životnog razvoja. Zanimljivih priča, anegdota, događaja na satovima tjelesnoga pratilo je svima znanog Singlu.
Dovoljno je vratiti se u one dane nakon što je za Mediteranske igre sagrađena nova dvorana. Urednost, pedantnost bili su mu na prvom mjestu i nije bilo onoga tko je bez prave sportske opreme, posebno urednih patika mogao ući na parket dvorane, toga nije bilo. Uz njega je vezana i priča s požarišta zgrade Franjevačke klasične gimnazije 1963. godine. Na požarište je došao prije vatrogasaca i odmah je otišao u potkrovlje spašavati školski arhiv. Zbog vatre koja je nadirala otišao je na krov, gdje se poskliznuo i umalo pao s 15-ak metara visine, a zaustavio ga je mlaz vode iz vatrogasnog šmrka. Takav je bio Branko Ezgeta. Sport je bio važan dio njegova života, posebno Junak. Onih 50-ih godina prošlog stoljeća utakmice sinjskih plavih nisu mogle početi bez standarnog stopera Branka Ezgete. Generacija je to Rajevskog, Filipovića, Levantina, Gavrića, braće Zambate i ostalih.
Sinjska alka posebno je poglavlje gdje ima sigurno posebno mjesto prisjećanja. Markantna dinarskog izgleda s čuvenim brkovima bio je pojam momačke i cijele alkarske povorke. Odoru alkarskog momka obukao je 1962. godine. Punih 19 godina, od 1971. do 1990. godine bio je štitonoša. Toliko željenu Hrvatsku dočekao je ponosno, a 1990. postao prvi arambaša u neovisnoj Hrvatskoj. Tu dužnost predvodnika čete alkarskih momaka predvodio je do 1993. godine.
Srce i hrabrost junaka i arambaše pokazao je i nakon Alke 2012. pokušavajući zaustaviti alkarskog konja koji je na Pijaci proklizao i zbacio alkara, pri čemu je i sam ozbiljno ozlijeđen. Bio je što bi se kazalo čovik ipo. Njegov grad dodjelio mu je u prigodi blagdana Velike Gospe 2016. godine i osobnu nagradu. Iako su one alkarske aktivne godine bile iza njega, ostao je vjeran član svome alkarskom društvu do zadnjih dana svoga života.
Otišao je Single među one zaslužnike koji su puno dali svome gradu, Cetinskom kraju. Veliki sportašu, profesore, arambašo hvala na svemu. Počivaj u miru Božjem, obitelji iskrena sućut.
Poslijednji ispraćaj Branka Ezgete bit će na groblju Sv. Frane u Sinju, danas, 29.travnja u 16 sati, a Sveta misa zadušnica u Crkvi Gospe Sinjske u 17 sati, piše Ferata.
