U nedjelju ujutro, odmah nakon svete mise u 10:30 sati, Pupnat na Korčuli je svjedočio iznimno emotivnom i važnom događaju – obnovi običaja kolendavanja, koji se nije izvodio još od 1997. godine. U povodu 400. obljetnice Župe Gospe od Sniga, Viteško udruženje Kumpanjija Pupnat izvelo je kolendavanje crkve, poseban čin odavanja počasti nebeskoj zaštitnici mjesta.
Uz zvuke bubnja, naranče i svečane stihove, povorka članova Kumpanjije prodefilirala je pred crkvom, u duhu običaja koji ima duboke korijene u povijesti mjesta, ali i cijelog otoka Korčule. Ova izvedba nije bila tek folklorni prikaz, već snažna poruka o važnosti očuvanja lokalnih običaja i identiteta.
"Kolendavanje je čin koji povezuje crkvu, narod i tradiciju. Time iskazujemo poštovanje prema svetinji, ali i svjedočimo živu vjeru u snagu zajedništva," poručili su iz Kumpanjije Pupnat.
Od zaborava do ponovnog buđenja
Posljednji put crkva u Pupnatu kolendavana je 1997. godine, kada je obnovljena i sama kumpanjija – kompleksni tradicionalni običaj koji uključuje ples s mačevima, kolendavanje, ophode kroz selo, svečani bal i, nekada, dekapitaciju vola. Obnovu je tada vodio entuzijast i neprofesionalni folklorist Vido Bagur, čiji je rad imao ključnu ulogu u očuvanju običaja koji su desetljećima bili u prekidu.

Istraživanja etnologinje Zorice Vitez pokazala su koliko je duboka simbolika kumpanije i njezinih sastavnica. Kolendavanje, kao oblik ophoda i pjevanja pred crkvom uz kićenje narančama, nosi u sebi poruku blagoslova i čuvanja svetinje. Osim toga, ono pokazuje i neraskidivu vezu kumpanije i Katoličke crkve, posebno naglašenu upravo u Pupnatu.
Živa tradicija u malom selu
Pupnat, danas selo s tek nešto više od 300 stanovnika, još jednom je pokazao kako mala zajednica može biti snažan nositelj nematerijalne kulturne baštine. Kumpanjija ovdje nije samo predstava za turiste – ona je dio kolektivne svijesti, identiteta i duhovne svakodnevice. Mnogi od današnjih sudionika obnovljene kumpanije nasljednici su uloga svojih očeva, djedova, pa i pradjedova.
S današnjim svečanim činom kolendavanja, Pupnat ne samo da je obilježio važnu crkvenu obljetnicu, već je podsjetio cijelu Korčulu i Hrvatsku na snagu lokalnih tradicija koje opstaju unatoč zaboravu i vremenu. U vremenu kad se mnogi običaji gube, Pupnaćani su pokazali da čuvaju ono što ih definira – viteštvo, zajedništvo i vjeru.
Kako su se nekoć pitali stari mještani: "Oćemo li sić?" – danas bismo mogli dodati: "Oćemo li sačuvat?" – i odgovor Pupnata jutros bio je jasan: hoćemo.




