U samostanu Služavki Malog Isusa u Košutama kod Trilja s. M. Rozamunda (Jaka) Vukas proslavila je 26. veljače 2022. svoj 100. rođendan. Svečanoj proslavili nazočila je rodbina i prijatelji s. Rozamunde, časna Majka s. Marija Banić, vrhovna poglavarica Družbe sestara Služavki Malog Isusa, provincijalna poglavarica splitske provincije "Sv. Josipa" s. M. Terezija Pervan, predstojnica samostana u Košutama s. Zorka Radan, njezine sestre iz Provincije, triljski dekan don Stipe Ljubas, don Marinko Duvnjak – nekadašnji župnik sv. Josipa na Plovaniji (1993.-2004.) gdje je s. Rozamunda bila na župi kao kuharica. Kao veliki prijatelj s. Rozamunde posvjedočio je njezino bogato životno iskustvo ispunjeno vjerom, ljubavlju i molitvom.
Triljski gradonačelnik Ivan Bugarin tom je prigodom s radošću i ponosom svojoj sugrađanki s. Rozamundi uručio cvijeće i Povelju grada Trilja za njezin 100. rođendan i 80. godina službe i nesebične ljubavi Bogu i ljudima, a sestre su slavljenici uručile blagoslov pape Franje. Svoju čestitku uputio je i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Radosna i ganuta s. Rozamunda obgrljena ljubavlju uzvraćala je svima osmijehom zahvalnosti. Brojni su uputili svoje rođendanske čestitke s. Rozamundi a njezin životni tijek ispripovjedila je s. Maneta Mioč.
S. Rozamunda rođena je 26. veljače, 1922. u Vedrinama (Trilj) od oca Petra i majke Pere rođ. Šipić, kao treće od osmero djece (5 sestara i dva brata). U samostan je došla ljeti 1938. u Split. Kao kandidatica živjela je i radila sa sestrama Služavkama Malog Isusa u franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu, u kojem su vodile domaćinstvo za oce franjevce i za starce smještene u ubožnici u ovom samostanu. Iz Splita 30. kolovoza 1940. dolazi u Sarajevo, gdje kao kandidatica pomaže kod muške djece smještene u ubožnici Družbe ˝Egipat˝. Ulazi u novicijat 14. kolovoza 1941. u kući matici Družbe ˝Betlehem˝ u Sarajevu Sarajevu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1942. u Sarajevu, a doživotne redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1948. u Sarajevu. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta 1942., nekoliko mjeseci radila je u ubožnici u ˝Egiptu˝ u Sarajevu kod dječaka, i pomagala u kuhinji, koliko je mogla, jer je bila teško bolesna od tuberkuloze koja je tada harala u gradu, a tako i u samostanu. Iz Sarajeva odlazi u tuberkulozno vojno lječilište na Ilidžu, u kojem su kao domaćice i bolničarke radile sestre Služavke Malog Isusa, a radile su kao bolničarke i u obližnjem bolničkom lječilištu za tuberkulozne vojnike u Kasindolu, pa je povremeno boravila i u ovom lječilištu.
