Strastveni planinar, televizijski, kazališni i filmski glumac, te velikodušni domaćin festivala ‘Glumci u Zagvozdu‘ Vedran Mlikota (55), vraća se na kazališne daske ulogom u predstavi "Otac, Kći i Duh Sveti", čija je praizvedba najavljena u Satiričkom kazalištu Kerempuh za Dan žena.
Uoči premijere, glumac je za Gloriju govorio o novom glumačkom zadatku, ulozi u seriji "Kumovi" koja je doživjela veliku popularnost, ali i velikom gubitku, odlasku njegova oca Ante koji je, kako kaže, u njihovoj obitelji bio kapetan reprezntacije.
Nakon dugo vremena gledat ćemo vas u glavnoj ulozi u vašem matičnom kazalištu Kerempuh. O kakvoj se ulozi radi i što publika može očekivati?
- Ovo je zasigurno jedan od najzahtjevnijih Kerempuhovih projekata zadnjih godina. U stvari, radimo dvije predstave istovremeno, koje će igrati u istu večer! Publika će moći gledati, sjajan Matin tekst, to jest dobru predstavu s nizom šokantnih obrata. Jednu pravu kazališnu poslasticu! Igram Slavka, ratnog veterana.
On je jedna vrlo kompleksna osoba s nizom problema koje ne susrećemo svakodnevno, ali ti problemi ipak postoje i uništavaju obitelji i pojedince. To je čovjek koji u sebi ima strašnu tajnu i živi s njom. I kada se to počne otkrivati, Slavko postaje čovjek koji manipulativno pokušava naći nevjerojatna opravdanja za svoj čin. I u tako strašnoj temi, Mate je tekst isprepleo svojim prepoznatljivim i na momente bizarnim humorom. I to sjajno.
Gledamo vas i u dugovječno seriji ‘‘Kumovi‘‘. Ima li život i intrige u imaginarnom mjestu Zaglave bilo kakve sličnosti s vašim rodnim Zagvozdom kao mjestom u kojem se uglavnom svi poznaju?
Ima dosta tih situacija u kojima se ljudi iz Zagvozda i iz drugih manjih mjesta prepoznaju u "Kumovima". Zato je serija tako popularna i zato je snimamo već pet sezona. Pogodili smo temu i situacije u kojima su se obični ljudi prepoznali u našim situacijama, odnosima, humoru, a to je odlika velikih i popularnih serija koje obilježe jedno vrijeme.
Koliko ste slični svom televizijskom liku Vinku Macanu?
Kroz filter svakog lika koji glumac glumi mora proći puno njegove osobnosti, navika, mišljenja, iskustva, pameti, znanja, neznanja, talenta... I u tom filteru tijekom proba se sve to miješa. I ono što prođe dalje, na scenu to je uloga. Vinko Macan mi je bliži od nekih drugih uloga, jer je bliži mom životnom okruženju, čovjek iz naroda, što se kaže.
Jeste li ikada imali poduzetničkih ambicija?
Ne baš. Očito nemam za to talenta. Organizacijskog talenta imam, ali nije se to nikada poklopilo s mlaćenjem velike love. Možda je tako i bolje. Ima jedna tamburaška pjesma u kojoj se pjeva: Nije bogat tko puno ima nego tko malo treba. Ja se s tim slažem.
Nosite li bradu zbog uloge ili iz vlastitog zadovoljstva?
Sada zbog uloge, a prije zbog vlastitog zadovoljstva.
Gledate li uopće ‘‘Kumove‘‘, odnosno što volite pogledati na televiziji?
Ne gledam ni "Kumove" niti neku drugu seriju. Posljednje tri godine nisam imao uključenu televiziju. Nedavno sam popustio i imam 5-6 osnovnih programa, koje uopće ne gledam. Vrijeme se može puno kvalitetnije provesti od sjedenja ispred TV-a i gledanja serija, koje su isprekidane beskrajnim reklamama. Pa kada te opet nakon 20 minuta vrate u seriju, ne sjećaš se što si uopće gledao.
Imate li problema gledati se na malom ekranu ili na filmu?
Mislim da sada imam. Kad je čovjek mlađi, voli se više gledati i slušati od drugih kako je bio dobar... Ali kako godine idu toga je sve manje. Malo sve to postaje zamorno. Ja danas prebacim program kada se vidim na TV-u.
Imate li nakon toliko godina iskustva još uvijek tremu?
Kako kad i kako s kim. Trema može biti različita. Može biti poticajna i inspirativna, ali može biti i velika blokada. Ali ako se dobro pripremiš, ako izbrusiš tekst 150 % i ako imaš dobre i sigurne partnere, trema gubi utakmicu.
Poznati ste i kao strastveni planinar. Što je to u ljudskom biću da ga privlače teško osvojivi planinski vrhovi?
Puno je tu razloga, ali nemamo toliko ni prostora ni vremena da o tome divanimo.
Jeste li našli u nekoj opasnoj situaciji?
U velikim životnim pogibeljima nisam bio, ali bilo je opasnosti da sam se mogao ozlijediti ili polomiti nešto. Zato nas naš veliki učitelj Stipe Božić uči da planinu moramo poštovati, a budisti imaju jedan molitveni obred koji se zove Puja (puđa), koji se odvija prije penjanja na neki vrh i u kojem se moli bogove koji, po predajama, stanuju na tim vrhovima, da nam dopuste siguran uspon na vrh i silazak s vrha! Poštovanje prema planini i oprez, smanjuje mogućnost pogibelji.
Planirate li uskoro neku planinarsku avanturu?
Već nekoliko godina planiram ponovni odlazak u Nepal, na Himalaju, ali zbog posla u kazalištu i pogotovo zbog snimanja Kumova, jednostavno ne stignem. Ali zasigurno idem ponovo vidjeti i hodati po tim najljepšim predjelima na svijetu! To je jedna lijepa ovisnost.
Odrasli ste u velikoj obitelji uz brata i četiri sestre. Koliko ste bliski i koliko vam znači obitelj?
Obitelj je temelj svega. Moja obitelj je jako velika i jako povezana. Prije nekoliko mjeseci napustio nas je naš otac i osjeća se velika i nenadoknadiva praznina. Kao da je otišao kapetan reprezentacije koji je bio karizmatičan i kojega se slušalo, netko tko nas je s mamom uvijek dočekivao i ispraćao.
Ganulo nas je koliko se kolega glumaca i ostalih umjetnika javilo i izrazilo sućut. Svi su ga obožavali, ali mora se ići dalje. To nas je, mislim, još više povezalo. I tako treba biti.
