Festival čakavske riči Stjepan Štefe Pulišelić u Škripu na otoku Braču utemeljen je u svrhu čuvanja, promoviranja i revitaliziranja zavičajnoga čakavskog idioma i valja se složiti s tvrdnjom članice festivalskog odbora dr. sc. Lucije Puljak, da mu je potrebna snažna potpora u okolnostima suvremenoga življenja i komuniciranja. Pod geslom „Jošće žive čakovsko besida“ na Festivalu je, u devet godina održavanja, sudjelovalo mnoštvo izvođača: orili su se ovdje u Škripu zvonki čakavski stihovi učenika bračkih osnovnih škola, pričale priče nastale na predlošcima pučke predaje, izvodile klapske pjesme i kazališne predstave, na festivalskim izložbama izlagale zadivljujuće fotografije i slike otoka. Mnogi umjetnici i znanstvenici ovdje, u najstarijem naselju na otoku, pokazali su kako se voli i čuva baština i koliko je važno njegovanje čakavske riči.
Ravnateljica Centra za kulturu Brač, Jasna Damjanović, pojasnila je zašto je 9. izdanje festivala bilo posvećeno ljubavnoj i erotskoj poeziji.
- Ovogodišnje Festivalsko izdanje, uz izvrsnu klapsku večer, bilo je posvećeno ljubavi i erotici, temama čestim i u stihovima Štefe Pulišelića. U njegovim se pjesničkim zbirkama, ustvrdila je prof. Gita Dragičević, moglo pronaći i podosta erotskih natruha, a nekoliko Štefinih ljubavnih pjesama na škripskoj je ljubavnoj večeri kazivao izvrsni recitator iz Selaca Nikica Jurun.
Pjesnici s Brača, Hvara, Visa i Šolte oduševili su svojom izvrsnom ljubavnom poezijom i pokazali da „čakavsko besida“ doista živi i dalje - kazala nam je ravnateljica Damjanović.
Svi posjetitelji festivala dobili su knjižicu pjesama "Obo adatoj i neadatoj jubavi" koju je izdala TZ Grada Supetra, a pokrovitelji su Grad Supetar, Turistička zajednica, Narodna knjižnica u Supetru, Centar za kulturu Brač i Muzej otoka Brača.
"Ljubav pokreće svijet, ona je motor ljudskoga djelovanja, a erotika – ljubavno pogonsko gorivo" - kaže dr.sc. Lucija Puljak u predgovoru ove vrijedne knjižice čakavskih erotskih pjesama.
Neki od autora čije je radove publika imati priliku čuti su Ivica Jakšić – Puko, legendarni Pepe Kalafot iz Komiže, Pjero Mirić, Ivona Džimbeg, Katarina Makjanić, Dinko Sule…
Direktor TZ Grada Supetra, Ivan Cvitanić, smatra da je 9. Festival dalmatinske riči polučio velik uspjeh.
- Kraj kolovoza nam je rezerviran za Fetival čakavske riči. To je mali festival u organizacijskom smislu, ali je od velikog značaja za cijeli Brač. Uvijek je to iz duše, uvijek je velik odaziv publike i pjesnika. Kada pjesničke uratke slavite na ovako magičnoj pozornici, to je pravi magnet za ljude. Posjeitelji nam uvijek govore da su se došli napojiti onom pravom bračkom lipom riči i energijom i zato se svake godine vraćaju natrag.
Kako su se odabirale pjesme za Večer erotske poezije?
- TZ u dogovoru s festivalskim odborom koji čine Jasna Damjanović, profesorica Gita Dragičević, dr. Lucija Puljak i moja malenkost, raspisan je pozivni natječaj za Šoltu, Vis, Hvar i Brač. Poslali smo ga svim turističkim zajednicama i ljudima koje smo znali, dali smo im priliku da pošalju neobjavljene radove na temu ljubavne i erotske čakavice u poeziji. Prvu godinu došli su radovi sa sva četiri otoka i sigurno nećemo na ovome stati. Dogodine je 10. izdanje pa ćemo se prisjetiti svega što smo napravili prethodnih godina pa ćemo nastaviti s ovakovm praksom. Ono što mi se posebno sviđa i što je i zaključak, to je ćemo svi koji smo sudjelovali na izvođenju erotske čakavice naći zime i predstaviti ove radove kao i one koji nisu ušli u festivalsku knjižnicu publici na drugim otocima.
Koliko je čakavština danas ugrožena u Dalmaciji?
- Kad smo prije 9 godina govorili o festivalu čakavske riči, neka od pitanja su bila zašto turistička zajednica planira pomoći Festivalu dalmatinske riči, jer su mislili da turisti neće dolaziti na to. Moj je odgovor tada bio da u stvaranju opće turističke ponude bilo kakve vrste moramo biti svoji koliko god je to moguće. Moramo stvarati proizvod koji je autohton, a upravo čuvajući rič, ono što je najiskonskije naše, smatram da ćemo potaknuti u ljidima da prilikom stvaranja drugih turističkih proizvoda se vode autohtonošću. Rič je ono što jesmo, onda je i individualna i kolektivna, a kroz ovakav festival poticanje pisanja pokušavamo se oduprijeti tj. sačuvati čakavsku rič i probuditi tu ljubav prema djeci, a možda i starijoj populaciji koja se do sada nije odvažila na pisanje.
Puko: Iskoristio sam ljepote Brača
Jedan od pjesnika - recitatora bio je Boljanin Ivica Jakšić Čokrić Puko, kako je sebe nazvao, borac protiv demokracije, turizma i Coca-Cole. Puko je poznati brački pjesnik, kroničar Bola, klesar, kipar, konceptualist, libertin, slikar, a publika u Škripu u subotu navečer nagradila ga je velikim pljeskom.
- Prvi put sudjeluje na Festivalu dalmatinske riči. Manje je problem govoriti pred toliko ljudi, već je izazov bila erotika. Iskoristio sam ljepote Brača, ne navodeći sva mjesta. Strankinjama se povećava broj do broja sedam, one se kupaju u moru i na kraju govorim o ljepoti bračkih plaža i uvala, što je ljubav prema otoku. Moja pjema završava sa "šjor, jeste vi peder? - Ne ja sam Bračanin!".
Ovo je prije svega bila izvrsna ideja. Lucija, Gita i Ivo su dali ideju erotike na čakavštini i Boga mi, to se rijetko događa da netko nešto pokrene, a večer samo vidjeli i gotov proizvod - knjižicu. Došli su svi autori, čestitam organizatoru - kazao nam je legandarni Puko.
U nastavku pročitajte njegovu pjesmu "Kuo to more plotit?"
Jelna molo Čehinja
u bikini
kupo se u Pučišća
na Maciel
i sve se polsmihije, sve se polsmihije…
sisice nabriekli ispol ređipeta
guzičice raspiru mudantinice…
jo gledon, gledon
i sve se mislin:
Svieti muoj Roko, je ´vo jo dobro vidin?
Svieti muoj Roko!
Dvi mole Španjuolke
u mudantinice ča stanedu u bužu ol nosa
sunčodu se u Supetar
na Tri mosta
i sve se smihuridu, sve se smihuridu…
sisice ko limuncini
guzičice izili mudantinice…
jo gledon, gledon
parin oči
i sve se mislin:
Svieti muoj Petre, je me ´vo oči varodu?
Svieti muoj Petre!
Tri mole Francuzine
gole ko ol mamie rojene
rastiežedu se u Sumartin
na škrape iza Puntinka
i sve se smijedu, sve se smijedu…
sisice ko naronče
guzice ko miluni
noge do struka…
jo gledon, gledon, gledon
parin oči
uzdišen
i sve se mislin:
Svieti muoj Martine, je mi se ´vo pričinjo?
Svieti muoj Martine!
Četiri gole Talionke
namokodu se kraj Milnie
u Osibovu
i sve se hihiridu, sve se hihiridu…
sisice ko kruške
guzice ko dinje
noge priko struka…
jo gledon, gledon, gledon
parin oči
uzdišen
sarce mi se ustuklo
i sve se mislin:
Svieti muoj Osibe, je ´vo jo snin?
Svieti muoj Osibe!
Piet golih Njemicih
močidu se u Postira
iza Lovriečinie
i sve se ciridu, sve se ciridu…
sise ko tikve ol parangola
guzice ko buova ol gajetie
noge do pol pazuh…
jo gledon, gledon, gledon
parin oči
uzdišen
sarce mi se ustuklo
pamiet mi se zamutila
i sve se mislin:
Guospe moja, je ´vo vako kako je?
Guospe moja!
Šiest golih Amerikonkih
štrapiedu se u Murvicu
Pol vodu
i sve se hlepiešćedu, sve se hlepieščedu…
sise ko aviuoni
guzice ko misiec u kvortu
noge do pazuha…
jo gledon, gledon, gledon
parin oči
uzdišen
sarce mi se ustuklo
pamiet mi se zamutila
duša mi se rastopila
i sve se mislin:
Isuse muoj, je ´vo istina?
Isuse muoj!
Sedan golih Ruskinjih
ploskodu se u Buol
na Rot
i umiredu ol smiha, umiredu ol smiha…
sise ko protuavionske rakete
guzice ko tund
noge do neba…
jo gledon, gledon, gledon… gledon
parin oči
uzdišen
sarce mi se ustuklo
pamiet mi se zamutila
duša mi se rastopila
umiren ol lipotie
i sve se mislin:
Bože muoj
ako jo ´vo dobro vidin
ako me oči ne varodu
ako mi se ne pričinjo
ako ne snin
ako je tako kako je
ako je istina
ovo se roj kalo na zemju!
Kuo ´vo more plotit?!
Kuo more plotit:
ovo naše muore, sunce
ove naše škrape, vale
ovi naš sarbun
ovo naše žolo
ove naše plaže
ovi naš…
„Šjor, jeste vi peder?“
Ne, jo son Bročanin!
