“Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti" - riječi su kojima svećenici za vrijeme Pepelnice, vjernika pozivaju ga na pokajanje, dok mu na čelu pepelom prave znak križa. Pepelnicom ujedno započinje razdoblje korizme ili četrdesetodnevnice, odnosno vrijeme od 40 dana, ne računajući nedjelje, pripreme za proslavu Uskrsa - blagdana u kojem se vjernici spominju pobjede života nad smrću.
Uskrsno vrijeme počinje od korizme, koja nastupa odmah iza poklada, od Pepelnice i traje 40 dana u spomen Isusova boravka i posta u pustinji. Vrijeme je to kada se ljudi kaju zbog grijeha te razmišljaju o vjeri. Običaj je da se tih 40 dana ljudi ostavljaju svojih poroka.
Korizma završava danas, na Veliki četvrtak Misom večere Gospodnje. Veliki tjedan, kojeg još nazivaju Tjedan muke ili Sveti tjedan označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegovog vazmenog otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava najvećim kršćanskim blagdanom.
DANAS JE CVJETNICA Znate li za običaj umivanja u cvjetnoj vodi i što to znači?
Uskrs osim vjerskih u sebi nosi i pučke običaje od kojih su neki duboko povezani sa staroslavenskim vjerovanjima. Ipak, u nekim krajevima kroz godine vazmena tradicija blijedi, što nije slučaj u Poljičkoj republici gdje je 'ukorijenjena'.
O Poljicima - koja se sastoje od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica na portalu Dalmacija Danas ispisani su mnogi tekstovi.
O tradiciji obilježavanja Uskrsa, ali i vremena od Pepelnice do blagdana, u Gornjim Poljicima (Donji Dolac, Putišići, Srijane, Gornji Dolac i Trnbusi) doznajemo iz istraživanja Gorana Mikasa, Ipak, važno je napomenuti da je povijest tradicije na prostoru od mora preko Mosora, sve do Zamosorja zapisana u monografiji don Frane Ivaniševića, no kako doznajemo od Poljičana mnogo je tih običaja 'nestalo'.
Mikas u svom istraživanju navodi kako sama Pepelnica nije nosila puno običaja osim odlaska na svetu misu te posipanja vjernika posvećenim pepelom. Upravo se tu spominje prva rečenica našeg teksta, no evo kako se to u Gornjim Poljicima izgovaralo.
Dok bi svećenik izvršavao taj obred izgovara bi "čovječe siti se da si pra i da ćeš se u pra pritvorit".
Iako kalendarski za vrijeme Korizme, svetkovina Blagovijesti spada u božićni blagdanski krug i proslavlja se 25. ožujka. U poljičkome kraju narod svetkovinu naziva Gospe Blagovist.
Nekada je Blagovist bila neradni dan, kazuje Mikasovo istraživanje, a tom su se blagdanu veselili čobani jer od Blagovisti počinju prvi "izgonci" tj. blago se pušta na pašu. Kako dolazi toplije vrijeme i šuma se budi, sve pupa te raste mlada trava pa su se u Gornjim Poljicima znale čuti dvije izreke:
Šparoga,šparoga
daj mi dva roga,
ja ću tebi zelen list
kad dođe Blagovist
I ona koja se sve donedavno zadržala:
Blagovist, gora u list
ovce u obist!
Čobani u nesvist.
U narodu je to označavalo učestalo trčanje za ovcama koje bi poludjele za obiljem mlade trave, ali i slobodnog kretanja. U predvečerje su čobani na putevima kojim će 'goniti' blago slagali malene hrpe suhe trave te ih palili, a zatim preskakali tri puta govoreći "bižte zmije i pauci" jer se vjerovalo kako će na taj način zaštiti blago od ujeda zmije te od nametnika - doznajemo od Mikasa.
Iza Blagovijesti, dolazi "Gluva nedilja" tada se u crkvama s oltara skidaju misali, svićnjaci, pokriva se križ, a više se ne pjeva. Odmah iza "glušnice" dolazi Cvitnica - Cvjetnica.
Običaj je da se na misama u crkvama diljem Hrvatske na Cvjetnicu čitaju i pjevaju odlomci iz Evanđelja koji govore o Isusovoj muci i smrti, a vjernici na blagoslov nose maslinove i palmine grančice.
No, evo što se nosilo u crkve Gornjih Poljica na Cvjetnu nedjelju
Dan ranije, prije Cvitnice (Cvitna subota) bralo se cviće (ciklame,ljubičice,šafrani) koji bi se stavljali u posudu s vodom zajedno sa malim križićem načinjenim od loze, da bi se na Cvitnicu mogli umiti u tom cvijeću vjerujući kako će takva voda donijeti mladost i ljepotu onom tko se umije, a neki mladići bi darovali cure cvijećem.
Ovaj običaj je povezan i s običajem "kupala" koji se izvodi na Cvitnjak.
Goran Mikas je svoje istraživanje popratio i fotografijama...
Narod u crkvu na blagoslov nosi maslinove grančice i ljiljane koji će po vjerovanju štiti kuću i blago od zla .Maslinove grančice su se stavljale iznad ulaznih vrata u kuću te u svaku sobu i na komin, a ljiljan se davao blagu da ga pojede jer se držalo kako na blago neće bolest i da će biti zaštićeno od ugriza zmije.
Veliki četvrtak - večera samo gorka trava i janjetina
Na Veliki četvrtak završava korizmeno vrijeme, a večernjom svetom misom započinje Vazmeno trodnevlje. U Gornjim Poljicima tog dana se zavežu zvona i ne zvone do ponoćke na Bilu (Veliku) Subotu. Taj dan se večera samo zelen odnosno gorke trave (parič, grzdulja itd.) i janjetina u čast na "zadnju" Kristovu Posljednju večeru.
Mikas se u svom istraživanju dotaknuo i običaja kojeg je zapisao don Frane Ivanišević u svojoj monografiji "Poljica-život i običaji", a koji se više ne održava.
Nekada su bratimi čuvali Kristov grob, no taj običaj se više ne održava .Prije nekoliko godina dogodio se pokušaj oživljavanja ovog običaja kao i običaja "pranja nogu" u župnoj crkvi UBDM Srijine-Dolac Gornji kada su grob čuvali mladići u gornjopoljičkim nošnjama, ali nažalost taj običaj nije zaživio među župljanima - doznaje se iz istraživanja Gorana Mikasa
Veliki petak
Veliki petak je i velika post, ali i vrijeme žalosti "koruta" ne pjeva se. Ne tako davnih 90-tih godina nisu se palili televizori ni radio, a vjernici odlaze na večernju misu na kojoj se pjeva muka i ljubi propelo (križ). Vjerovalo se da će se taj dan dobiti krvi, koliko se popije vina, a žene ne smiju prest kudilju (op.a. drveni alat za presti vunu) jer će bolest pasti na vinovu lozu.
Običaji Velike subote
- Na Bilu ili Veliku Subotu se blagoslivlja prah od pušaka koji se miša sa suzan od sviće Trojice jer se vjerovalo da će tim prahom ako se ispuca u oblak razbit nevera i odgnat višćice te obranit urod od krupe.
Na Bilu subotu se i priprema hrana za blagoslov koju svećenik blagoslivlja u selu,ista se pokrije krpom dok se nosi kako bi se zaštitila od zlog oka. Blagoslivaju se sirnice, očišćena jaja i sol, kapula, vino itd..
Samo se jedno jaje blagoslovi s olupinom koja će se na Uskrs kad se jaje očisti, staviti u posudu s vodom, a zatim prije sunca se blagu namoči glava zbog zaštite od ugriza zmije, a dio olupine se baci dalje od kuće jer se vjerovalo kako će to odbiti zmije da dolaze blizu kuće - priča nam Mikas.
'U ponoć zvona zvone radosno, a iza mise narod kući jede blagoslov te večeru'
Na misi ponoćki ispred crkve se loži vatra, prije mise se zamrači crkva, a svećenik unosi u crkvu veliku svijeću te tri puta izgovara "svjetlo Kristovo" na tu svijeću narod pali male svijeće koje će čuvati čitavu godinu kako bi kuću zaštitili od zla i vještica. U ponoć zvona zvone radosno, a iza mise narod kući jede blagoslov te večeru (meso, zeljanik)
Uskrs
Na Uskrs ujutro se ide u po'ode po selu i čestita Uskrs. Ide se na misu te se stoji kod kuće.
- Naši ljudi su govorili da je Božić rutavac, a Uskrs gizdavac jer su za Božic nosili tešku zimsku neukrašenu suknenu odjeću zbog zime, a za Uskrs se u crkvu išlo u laganoj kićenoj odjeći pa bi se vidjela sva raskoš nošnji - zaključio je za kralj.
Nakon spomenutih običaja i tradicije koja se kroz stoljeća stvorila oko Uskrsa i koje danas neraskidivo povezujemo s njegovim slavljem i obilježavanjem, važno je istaknuti da je bitno uživati u dragocjenim prikazima brižljivo čuvane tradicije. Ponešene uspomene sa pučkih svetkovina, koje i sam Goran Mikas istražuje, danas se ubrajaju u jedno od najomiljenih iskustava posjetitelja Gornjih Poljica.
