Prvog dana nove godine u 17 sati je na HDTV - u objavljena novogodišnja emisija "Pripadaj Hajduku 2022." koja sadrži razgovor s trenerom Valdasom Dambrauskasom i drugim sugovornicima. Program vode istaknuti sportski novinari Marko Šapit i Željko Vela, a reportaže je izradio Matej Sunara. Donosimo razgovor trenerom Hajduka.
Dok ste radili u Gorici, susreli ste s Hajdukom, znali ste i mogli ste vidjeti koliko je Hajduk velik klub, ali sada kada ste puno bliže, kada ste unutar kluba, možete li nam reći kakvi su vam osjećaji kad se radi o ovom klubu i o navijačima?
Čak i prošle godine, kako kažete, dok sam bio u Gorici, veoma sam brzo shvatio koliko je velik ovaj klub. Pratio sam i znam puno o nogometnoj povijesti bivše Jugoslavije, o najvećim klubovima na Balkanu, koliku strast imaju navijači Hajduka i koliko je Hajduk velik klub, ali stvarnost je bila malo drugačija. Ovdje sam mjesec dana i već smo iskusili nekakva slavlja nakon utakmica i ova očekivanja veća su nego što sam mislio. Znao sam da se radi o velikom klubu, ali nisam mogao zamisliti koliko. Naravno, sretan sam što sam dio ove obitelji, što sam dio hajdučke povijesti i ovog pokreta i zaista vjerujem da možemo napraviti nešto posebno i stvoriti još više od ovog što smo započeli.
Prije nekog vremena rekli ste da nikada niste radili s boljim igračem nego sada, a to je Marko Livaja. Kada kao trener imate takvog igrača, na koji vam način to olakšava ili otežava posao? Bolje rečeno, kakve vam opcije to otvara?
Znate, kad sam bio dijete, svi smo mi kao djeca imali neke nogometne uzore. Ne mogu reći da sam ih imao mnogo, imao sam dva ili tri. Jedan je bio Litvanac, a jedan od mojih najvećih nogometnih uzora u povijesti bio je Marco van Basten. Pa kad sam bio dijete, imao sam Marca van Bastena, a sada kao trener imam Marka Livaju. Ako usporedite ta dva napadača, mislim da obojica čine ultimativne potpune igrače koji mogu napraviti razliku, zabijati golove. Kada gledate Marka Livaju dok igra, ne vidite samo jednog igrača. Vidite Marka Livaju kao napadača i vidite Marka Livaju kao ličnost. Za mene, za Hajduk, za Split i za Dalmaciju to je dobar poklon jer imate dva igrača u jednom budući da imate osobnost i igrača. On radi razliku, vidi situacije puno prije nego što se dogode, može učiniti da se te stvari dogode puno prije nego što se dogode. Mislim da smo veoma privilegirani što možemo raditi s igračem kao što je on i mislim da ovo putovanje – Marko i Hajduk – tek počinje jer ono radi čega smo svi ovdje nije samo da igramo i treniramo, ovdje smo da pobjeđujemo. Ako Marko može pobjeđivati s Hajdukom, mislim da će to biti veoma posebno i za njega i za Hajduk.
Naš će sljedeći gost biti Filip Krovinović i on je još jedan moćan alat koji imate u svojoj momčadi jer ste ga upotrebljavali u raznim pozicijama u centru terena i odgovorio je veoma dobro svaki put. To je još jedna stvar zbog koje je vaš izbor veći i bogatiji.
Filip je malo drugačiji od Marka po pitanju osobnosti. Filip je vjerojatno najopušteniji i najsretniji igrač kojeg možete imati i mislim da je to velika prednost za nas jer on ne osjećaj nikakav pritisak. Bilo da igra pred publikom od 50 tisuća ljudi bilo da igra na plaži s prijateljima, igrat će na isti način i s istim stavom i bit će jednako sretan. To mu pomaže da se nametne i da radi stvari koje radi na terenu. Za mene kao nogometnog trenera nevjerojatno je imati takva dva igrača u momčadi jer s Filipom možemo napraviti puno stvari poput defenzivnih formacija. Obično se događa da imate dinamične formacije – jedan tip formacija kad se branite, a drugi tip formacija kad napadate – ali čak i kad se branimo, s Filipom možemo puno toga napraviti. Obično kad imate Marka kao napadača, ostatak momčadi vidi Marka kao okidača. Kad Marko pritisne protivnika, moramo slijediti. Sada imamo dva s Filipom i Markom. Ako Marko pritisne protivnika i pobjegne, Filip je drugi okidač i momčad mora reagirati. Zbog toga se možemo mijenjati svakih pet minuta, pa ponekad ne možete razumjeti što igramo. Što se tiče napada, moje upute Filipu obično su veoma jednostavne. Moj posao nije da previše kompliciram. Tražim od njega samo jednu stvar – da se kreće cijelo vrijeme na terenu i da drži loptu što je duže moguće. Dakle, idi i pokušaj uzeti loptu i onda ti vjerujem jer zaista vjerujem da možeš pronaći rješenja jer si kreativan, ne osjećaš pritisak, ne gubiš loptu jer je to tvoja osobnost. Veoma, veoma dobro. Veoma sam zadovoljan što mogu raditi s takvim igračima.
Cijelu emisiju pogledajte na HDTV.
