Poljička Republika izrazito je bogata svojom povijesnom i kulturnom ostavštinom o kojoj se danas itekako vodi računa. Dokaz za to je i održana Večer sjećanja i zahvalnosti mr. sc. Jakovu Radovčiću.
Večer se održala 29. srpnja u Kostanju u crkvi Svetog Mihovila, a okupila je znani i neznani puk.
DOBRODOŠLI U KOSTANJE! Večer sjećanja i zahvalnosti mr.sc. Jakovu Radovčiću
U organizaciji udruge zagrebačkih Poljičana 'Sveti Jure', MO Kostanje, župe sv. Mihovila Kostanje, klape Pasika Kostanje i Kulturno umjetničkog društva Mile Gojsalić Kostanje o ovom uglednom hrvatskom znanstveniku, paleontologu, dugogodišnjem kustosu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, istaknutom članu Hrvatskog geološkog društva, Hrvatskog muzejskog društva, članu Savjeta za paleontologiju čovjeka u Parizu kao i Asocijacije američkih antropologa, osnivaču i dugogodišnjem velikom knezu Udruge zagrebačkih Poljičana 'Sveti Jure' te dobitniku brojnih nagrada i društvenih nagrada, na Večeri sjećanja i zahvalnosti govorili su profesor Ante Radovčić, don Špiro Čikeš, kostanjski župnik i dekan Poljičkog dekanata, Katarina Kuzmanić iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba, mr. sc. Augustin Bašić ispred Udruge zagrebačkih Poljičana 'Sveti Jure' iz Zagreba, Franjo Pajrić iz zajednice Gradišćanskih Hrvata u Koljnofu, Mađarskoj te Ante Amulić iz Kulturnog umjetničkog društva Mile Gojsalić iz Kostanja.
O Jakovu Radovčiću čija se znanstvena i stručna djela citiraju u referentnoj znanstvenoj i stručnoj literaturi, a njegovo karizmatično ime muzealci i prirodoslovci iz cijelog svijeta izgovaraju s velikim poštovanjem, Ante Radovčić kazao je kako se u ovoj prigodi odlučio obratiti svim uzvanicima, gostima, znanstvenicima, predstavnicima vlasti i udruga, te njegovim dragim Kostanjcima i Poljičanima iz razloga što smatra kako se kod nas dovoljno ne njeguju sjećanje i zahvalnost prema mnogim našim ljudima koji su to sjećanje i zahvalnost zaslužili.
"Nisam siguran da sam do sada upoznao čovjeka koji neizmjerno voli svoj zavičaj, Poljica i Kostanje"
"Kod naših ljudi se nažalost uvriježilo ponašanje da smo spremniji kritizirati, nalaziti mane, nego priznati, odati priznanje, zapravo reći istinu i zahvalnost osobama, odnosno čovjeku i njegovim djelima koje su obilježili njegov život i zajednicu u kojoj je živio. Često puta su za nas Kostanjce, Poljičane, Hrvate, mnogi drugi neznani ili strani ljudi, bolji, uspješniji, zaslužniji od osoba koje mi poznajemo. Konačno trebamo osvijestiti da upravo među nama ima krasnih ljudi koji su se značajno istakli u svome poslu, struci, znanstvenom polju, koji zajedničke, opće interese stavljaju iznad osobnih i doprinose razvoju naše zajednice. Upravo takav je čovjek bio naš Jakov Radovčić, Inkin", kazao je Ante Radovčić.
Prisjetio se ovom prilikom nekih zajedničkih trenutaka koje je dijelio s Jakovom.
"Proveli smo bezbroj sastanaka i druženja s dragim ljudima koji su obavljali značajne poslove i funkcije u kulturi, prosvjeti, znanosti i društvenom životu. Jedna posebnost koja me i danas impresionira jest da zajedno s Jakovom nisam mogao po Zagrebu prijeći ni 50 koraka, a da se netko od ljudi ne bi njemu srdačno javio. Tada bi zapodjenuli razgovor o ljudima i događajima značajnim za znanost, kulturu uopće za društvenu zajednicu.
Često puta bi se sastajali u Društvu zagrebačkih Poljičana u Ilici i drugim mjestima. Iz svih naših razgovora s Jakovom je izvirala srdačnost, razumijevanje, uvažavanje i želja da se unaprijede opće zajedničke stvari, koje će doprinijeti boljitku. U svim tim poslovima i druženjima, kod Jakova se uočavala jedna posebnost: uvijek je isticao Kostanje, Poljica i Domovinu Hrvatsku. Nisam siguran da sam do sada upoznao čovjeka koji neizmjerno voli svoj zavičaj, Poljica i Kostanje", kazao je te dodao:
"O tome svjedoči činjenica da je u posjetu Kostanju i Poljicima doveo svoje ugledne profesore s Američkih sveučilišta. Rekao mi je, uz njegov karakteristični osmijeh: 'Znaš Ante moji profesori sa Sveučilišta iz Chicaga su bili oduševljeni, teško im je bilo napustiti ovaj naš kraj".
"Najveća prijetnja i neprijatelj istine upravo je zaborav"
Prisjetio se Ante Radovčić i sjećanja iz Jakovljeva djetinjstva koji je do svoje devete godine boravio u kamenoj kući koju je sagradio njegov djed Jakov Radovčić Bukavac, a u kojoj je u njegovo vrijeme bila Pučka osnovna škola. Poznavao je Jakov i sve ljude, rodbinu, veze, prezimena i plemena i znao potanko objasniti rodoslovlja, posebno Radovčića.
"Bio je posebno radostan što smo uspjeli proći kroz Kostanjsku ljut, ali ne cestom nego danas neprohodno mlakom. Imao je želju vidjeti pasike koje su naši preci kupili od Gojsalića. Moj sin Duje i ja smo hodajući do Ljuti i kroz Ljut imali prigodu čuti potanko obrazloženje geološkog nastanka ovog podneblja i strukture polja i krša u Kostanju. Drago mu je bilo ići prema Cetini, u Gornji i Donji brig, u Studenca, preko Pavića mosta u Penšića, raftingom niz cetinu do Radmanovih mlinica, diveći se prirodnim ljepotama, uvijek s prijateljima kojima je znao potanko objasniti geološki nastanak krajolika".
Svi događaju u Kostanju su za Jakova bili značajni, od Gospina prinosa do Dana Mile Gojsalić na koje je bio ponosan. Za Jakova je sve bilo važno: običaji, ljudi, crkva, župa, župnik, uvijek s mišlju kako može pomoći, unaprijediti, poboljšati.
"Koliko je u srcu nosio Kostanje govori i činjenica da je priređujući otvaranje Muzeja krapinskih neandertalaca za potrebe artefakata postavio zemlju koju je donio iz Kostanja. Mnogi od nas koji su doživjeli Jakovljevo stručno vodstvo kroz Krapinski muzej, imamo što pamtiti za cijeloga života", kazao je Ante Radovčić te još jednom istaknuo važnost ovog događaja.
"Najveća prijetnja i neprijatelj istine upravo je zaborav. Zato se sjećamo našega Jakova. Zahvaljujemo Bogu što nas okuplja u ovakvim lijepim događajima druženjima, gdje osim sjećanja izražavamo i zahvalnost prema dobrim ljudima. Hvala ti naš dobri Jakove", kazao je za kraj Radovčić.
"Jakov Radovčić je za života uspio ono što i najvećima za života u pravilu teško uspijeva - biti voljen i poštovan u svom zavičaju"
A da je Jakov Radovčić, koliko god daleko i na kojoj god strani svijeta se nalazio, uvijek u svom srcu nosio Kostanje i Poljica, njegove ljude i baštinu, potvrdio je i Ante Amulić iz Kulturnog umjetničkog društva Mile Gojsalić iz Kostanja.
"2003. godine kada su utemeljeni Dani Mile Gojsalić kao i za svo vrijeme trajanja ove tradicionalne kulturno-zabavne manifestacije još jednom svjedočimo kako je Jakov imao vremena i razumijevanja za potrebe svojih sumještana i lijepu riječ za svakoga. Kao jedan od najuglednijih Kostanjaca svoga vremena do čijega je mišljenja mnogima itekako stalo, Jakov Radovčić je u svakoj prilici i na sve moguće načine podupirao nastojanja našeg KUD-a da spomenutom manifestacijom Kostanje i Poljica prikažemo svijetu u najboljem mogućem svijetlu bilo savjetom, preporukom ili neposrednim zauzimanjem za izvršenje preuzete obveze.
Jakov je bio naš neformalni mentor i zagovaratelj, a samim time i svojevrsni promotor naših nakana i stremljenja, a što nam je puno značilo", kazao je Amulić.
KUD Mile Gojsalić i Organizacijski odbor Dana Mile Gojsalić, formalno i javno, zahvalili su svom Jakovu na tome: 2010. godine priznanjem Luč Mile Gojsaluć za svitlanje kostanjskog imena i 2019. godine, također na Danima Mile Gojsalić, dodjelom najvećeg priznanja Mile Gojsalić za opstojnost identiteta i očuvanje baštine.
Na Večeri sjećanja i zahvalnosti, Amulić je još jednom zahvalio Jakovu za sva dobročinstva istaknuvši rečenicu koju su mnogi posjetitelji te ljetne večeri pod zvjezdanim nebom nad mjestom Kostanje komentirali upravo kao rečenicu u kojoj je satkano sve o velikom Jakovu Radovčiću koji ih je zauvijek napustio 2021. godine.
"Jakov Radovčić je za života uspio ono što i najvećima za života u pravilu teško uspijeva - biti voljen i poštovan u svom zavičaju".
