Studentski katolički centar iz Splita (SKAC) organizirao je jubilarni deseti Planinarski križni put. Odazvalo mu se tristotinjak sudionika koji su mahom kroz Zagoru i Poljički kraj prošli na desetke kilometara.
Prošli su 14 križnih postaja koje se odredili na različitim lokacijama.
Okupljanje je započelo na Sukoišanskoj u rano subotnje jutro, odakle su se uputili prema Cisti Velikoj gdje je započeo jubilarni 10. PKP. Poškropljeni kapima kiše na početku, korak po korak, prelazili su postaju za postajom. Nakon ručka u lovačkom domu uputili su se prema Katunima.
Okupani kišom stigli su do Kreševa gdje im je sestra Faustina svjedočila o svom redovničkom pozivu. Nakon kratke zakuske, u šutnji su se uputili prema Blatu n/C te poslije mise, večere i pjesme dio sudionika je ostao u Blatu na spavanju, dok je preostali dio busevima prevezen u Šestanovac u osnovnu školu.
Drugi dan planinarskog križnog puta sudionike su probudile sunčeve zrake. Iako nedovoljno naspavani, ali s osmijesima na licu, nastavili su svoje putovanje. U Podgradu su ih mještani dočekali s okrjepom. U znak zahvalnosti, župljane su razveselili zajedničkom pjesmom. Omiljeni fratar PKP fra Ante Bešlić s kraja kolone, uveo ih je u šutnju te su se uputili prema župnoj crkvi u Kostanjama gdje si imali kratko klanjanje pred Presvetim. Uz pomoć vrećica, uspješno su prešli potoke na koje su naišli na putu prema Zvečanju. Tu ih je u župnoj crkvi sv. Mihovila, Josip Ivanković, momak rođen s potpunim oštećenjem sluha, do suza ganuo svojom životnom pričom. Uz kišu koja ih je neumorno pratila u stopu, od crkve sv. Ante u Ostrvici, do njihove predzadnje postaje u Čisli, crkvi sv. Petra, mokrih nogu i pokisli pjevali su stihove Božje pobjede "Hoće li suhe kosti ikada oživjeti". Ovaj kišoviti križni put završio je u Gatima, gdje su sudionicima u znak dobrodošlice mještani organizirali igranu predstavu imenom "Žabe".
Unatoč umornim nogama i pospanim očima, veselih srca, radosne duše i nahranjenim duhom, krenuli su prema Splitu, svojim toplim domovima.
Sudionici Planinarskog križnog puta najiskrenije se zahvaljuju svim domaćinima, župnicima i časnim sestrama koji su ih s oduševljenjem primili i ugostili.
