Podjelite
  • 116
  •  
  •  
  •  
  •  
    116
    Shares

Ante Romac i Kristijan Karlušić Via Dinaricom su krenuli 4. svibnja iz Postojne u Sloveniji, a 30. lipnja su napokon stigli na svoj 1.300 kilometara dalek cilj – Tet u Albaniji. Putem su pregazili neke od najviših vrhova regije, ali i upoznali mnoštvo dragih ljudi bez kojih ova avantura ne bi bila ista, a neki od njih su im se i pridružili.

Povezani sadržaj

Ante se 1. srpnja vratio u svoj rodni Sinj, a od tada mu telefon ne prestaje zvoniti. Unatoč tome, uzeo je trenutak da s nama podijeli svoje dojmove.

– Moram reći da nam je bilo prva liga, nešto za pamtiti cijeli život, avantura koju možeš samo poželjeti. Preporučio bih svakome, tko ima priliku, da to iskusi – od ljudi, prirode, sve, prava avantura. – kaže Ante.

Na Vratniku kod Senja dvojac je susreo Slovenku Hanu Geder koja je krenula iz Istre i slijedila Via Adriaticu. Nakon nekog vremena susreli su i Švicarca Simona, pa je vrlo brzo njihova mala ekspedicija postala četveročlana.

– S Hanom smo se nekako odmah našli, pa je odlučila nastaviti s nama sve do Albanije. A priča o Simonu je stvarno nevjerojatna. Krenuo je iz Baških Oštarija, bez kartice za mobitel, jedino što je imao navigaciju, a sreli smo se u skloništu gdje je došao u noći. S obitelji se dogovorio da će im svako dva mjeseca slati razglednice putem pošte, samo da znaju da je sve u redu. Da je u nekom mjestu na obali to je nevjerojatno, a kamoli kad ide u planinu. Svidili smo mu se, pa je nastavio s nama, ali povremno je odlazio negdje dva, tri dana na more, pa se vraćao. I ovaj zadnji dio puta je otišao u Budvu, nakon čega će se uputiti za Kosovo gdje ima prijatelja, a sad bi se svaki moment trebao javiti je li stigao do cilja. – priča Ante.

Na 60 dana dugom putu imali su priliku vidjeti neke od najljepših prizora naše regije, a nije nedostajalo ni zanimljivih dogodovština.

– Najviše mi se u pamćenje urezao događaj na Durmitoru. Uhvatilo nas je strašno nevrijeme i srećom susreli smo nljude koji su tamo radili cestu. Oni su nam pronašli gdje ćemo noćiti, prevezli nas do tamo, pa nas počastili pićem i hranom i svirali nam gusle cijelu noć. Baš ludnica. Upoznali smo i jako puno zanimljivih i dobrih ljudi, stvarno jedno super iskustvo. – kaže Ante.

Za kraj zahvaljuje svima koji su njihov put učinili lakšim, zanimljivijim i ugodnijim.

– Iskoristio bih priliku zahvaliti svima koji su nam na bilo koji način pomogli i bili podrška. Naročito se to odnosi na našu neumornu logistiku predvođenu ekipom iz najjačeg društva na svijetu NOPD Koćari, kao i krasnim Kristijanovim prijateljima iz Istre te Haninoj veseloj družini iz Slovenije. Ne mogu ne spomenuti i naše sponzore Regatta Croatia, Kibuba, Decathlon Split, BIM sport, tvrtku Enigma. Zahvaljujemo se i svim dragim ljudima koji su nas ugostili i na bilo koji način nam olakšali put. Bez njih ovaj naš podvig bio bi teško ostvaren. – kaže Ante.

Ante je cijelim putem ponosno isticao zastavu i dres voljenog kluba, a uz sve drage ljude svoj uspjeh je posvetio upravo njemu – splitskom Hajduku.


(Visited 1 times, 39 visits today)

Podjelite
  • 116
  •  
  •  
  •  
  •  
    116
    Shares

Komentiraj

Napišite komentar

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Upišite svoje ime

osam + 12 =